Da je gospodin Konuzin svoju lekciju Srbiji i Srbima očitao držeći u ruci odluku ruske vlade o ulaganju desetina milijardi dolara u Kosovo i ostatak Srbije možda bi sve imalo nekog smisla, mada se ne bi moglo smatrati pristojnim. O nekom smislu (mada opet neprimerenom) bi se moglo govoriti i da se Konuzin Srbima obratio sa tenka u velikoj ruskoj vojnoj bazi i blizini Proštine dok iznad njega zuje stotine najmodernijih ruskih lovaca koji uzleći sa vojnog aerodroma kod Prištine (sećate se, pre više od 10 godina ruske trupe su bile na tom aerodromu).
Ali, ništa od toga nije ni realno ni moguće. Rusi nikada nisu razmišljali da ozbiljnije ulažu u Srbiji, ako se izuzme NIS, čija kupovina se pre može protumačiti kao poklanjanje srpskog energetskog monopola nego ulaganje. Vojska je već bila na Kosovu ali se povukla jer je Rusije ozbiljna država i ne dozvoljava sebi da drži trupe tamo gde ne mogu da igraju respektabilnu ulogu. Naprosto, ceo region je, bar kada je reč o takozvanom vojno bezbednosnom aspektu, pod dominantnim uplivom dojučerašnjih ruskih rivala sa Zapada i tu se više ništa ne može učiniti.
Jedini koji misle da se ipak nešto može učiniti su srpski politički lideri, a Konuzin to zna i pokušava da iskoristi. U protivnom, ne bi se usudio da u sred Beograda očita lekciju Srbima i izriba ih što ne brane Kosovo, a Rusija ga, navodno brani. Ne nađe se niko da ga pita zašto je povukla vojsku sa Kosova ako već može da ga brani. A i da ga je neko pitao, ne bi dobio ništa osim bujice fraza, sličnih onima koje recituju njegovi ovdašnji politički miljenici radikali.
Konuzin, očigledno, tačno zna dokle može da ide. On brani interese svoje zemlje kojoj, u principu, odgovara da na području na koje je tako reći do juče imala veliki uticaj, a na kome se NATO definitivno učvrstio, ima nekoga ko će biti „remetilački faktor“. Pogotovo ako taj za uzvrat ne traži ništa osim „tople prijateljske reči“ i veta u UN, a čak je spreman velikodušno ustupi važan monopol na sopstvenom tržištu.
Ali, vratimo se našim političkim prvacima, odnosno srpskoj državi. Pošto nije bilo nikakvih mera protiv Konuzina, poput odgovarajuće note Moskvi, ispada da Beograd i nema šta da mu prigovori. Videćemo da li to znači da ćemo ostati ukopani na pozicijama na kojima smo sada, duboko verujući da će se neki Konizin jednog lepog dana ipak pojaviti na čelu ogromne armade, noseći desetine milijardi dolara koje će investirati u posrnulu srpsku privredu i tako spasiti naše mitove. A unapred je jasno da u realnosti, na kooju sve manje obraćamo pažnju, Rusiji neće spašavati naše mitove jer joj je dosta i njenih.
Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.