Predugo se vino vezuje samo za svečane trenutke i izlaske po restoranima, evenualtno zaluta i pokoja slava i svadba, ali na njima vino neretko ima drugačiju svrhu u neograničenim količinama. Sa druge strane, ljudi koji danas piju vino doživljavaju se kao oni koji imaju više novca ili poznaju filozofiju života. Ima tu pomalo istine, maker kada je filozofija života u pitanju, a u to ćete se uveriti kako vreme bude prolazilo.
“Ne pijemvino”- čula sam nebrojeno puta u životu. Pitala sam se zašto? I bilo je razičitih odogovora: skupo je, kiselo je, komplikovano je, to je za snobove, ne znam kako, nemam para ,nemam sa kim itd… Složićete se, ni jedan od ovih odgovora nije konkretan i opravdan, a iza svakog leži po neka predrasuda i verovatno poneko loše iskustvo.
Nisu sva vina skupa, i pisaću o tome u narednim tekstovima. Postoje vina različitih cenovnih kategorija svugde u svetu. Kod nas je zaista široka lepeza ponude, od 200 do 2.000 (i više) dinara. Za svakoga se nađe ponešto.
O naizgled “kiselim” vinima ću pisati posebno, ali treba da znate da je i ovo predrasuda. Nisu sva vina sjajnog kvaliteta, nećemo da se zavaravamo, kao što nije ni paradajz na pijaci ni cipele po prodavnicama. Međutim, ne tako davno, pre samo nekih desetak godina, kada je počela nova era srpskog vina sporadično se lutalo u kvalitetu i zaista su se mogla sresti i vina sa disbalansom kiseline, alkohola, tanina na tržištu. Ali dajte, ne odustaje se od vina koje je podario bog (čitajte priroda), a čovek pronašao (srećnici smo) zbog jednog promašaja? Ipak, surova je istina da nemaju svi ljudi širinu da bi se prepustili vinu i upoznavanju filozofije života kroz njega. I to je u redu. Iskreno ih žalim. Postavlja se samo pitanje od koje ste vi vrste? Ja iskreno verujem da smo mi nacija koja ima, pa moram tako da kažem, i genetesku predispoziciju da bude vinska, a ne rakijaška ili, ne daj bože, pivska kako nam se godinama pokušava nemetnuti. U Srbiji se gajilo grožđe i proizvodilo vino mnogo pre zasađenih šljivika i polja ječma i hmelja.
Nije tema, ali prosto moram da se osvrnem i na retko poznat podatak, a to je da još za vreme Rimskog carstva, kada je bilo zakonom zabranjeno gajiti vinovu lozu van teritorije današnje Italije u trećem veku prva loza zasađena upravo na prostorima današnje Srbije, i to na južnim padinama Fruške gore, mnogo pre podizanja vinograda u današnoj Francuskoj koja se smatra kolevkom vina.
A koliko je uživanje u vinu komplikovano zavisi od vaše ličnosti. Jendostavne stvari su dosadne, a to je ono što od vina nikada nećete dobiti. Može biti svakakvo, ali dosano nikad.
Ko treba da pije vino, sa kim, za koliko novca, na koji način i u kojim prilikama ostvaljam za sledeću kolumnu. Do tada, kad krenete na pijacu po namirnice za nedeljni ručak, ostavite malo mesta u cegeru i za butelju vina. Podelite je sa porodicom ili prijateljima, videćete kako će jedan naizgled običan obrok postati prava mala svečanost. Život je samo jedan, i brzo prolazi, učinitesvoj vrednim življena i ne plašite se da istražujete.
vaša Vinska Dama
Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.