Priznajem da me je prijatno iznenadila jedna vest iz Trgovišta: tamošnji politički oci formirali su Kancelariju za dijasporu. U poplavi kojekakvih kancelarija koje su formirane poslednjih godina, ovaj model mi se posebno dopao. Do kakvih god podataka da dođe ta kancelarija o ljudima iz Trgovišta u dijaspori, biće oni blaga vredni.
Vranju (čitaj – i Srbiji) neizostavno je potrebna dobro organizovana slična kancelarija. To je poluga na koju bi se značajno mogla da osloni naša politika ekonomskog razvoja. Prisetimo se: svi demokratski izabrani srpski premijeri od 5. oktobra, imali su okrugle stolove sa srpskom dijasporom. Činjenica da se uglavnom sve završilo na okruglom stolu i TV kamerama, govori da bi ta Kancelarija, za početak, morala da se oslobodi svih komunističkuih manira. Uspešni Srbi, kada bi mogli, iz azbuke bi najradije izbacili slovo „k“ – zbog komunizma.
Zvanični, makar i površni podaci o srpskoj dijaspori, jako su zanimljivi. U svetu je negde do 5,5 miliona Srba, koji su 2009. godine, prema podacima Svetske banke, doznakama u Srbiju poslali 5,5 milijardi dolara. Medjutim, ogroman kapital kojim naša dijaspora raspolaže, do sada je u Srbiji izgubio sve bitke. Koliko god bili vezani za rodni kraj, koliko god voleli svoj zavičaj, makar i žudeli da se ovde nekada vrate, tamo će u tuđini, bez obzira na dozu patriotizma, ostaviti taj ogroman kapital. Bez obzira što je „novac kao voda – uvek nadje put do profita“. Za početak, Srbija bi, kao što su to uradile Hrvatska i još neke zemlje, promenom Zakona o izborima, morala da obezbedi desetak mesta u Skupštini Srbije, koja bi pripadala srpskoj dijaspori. Ovakav, sistemski zaokret u odnosima prema dijaspori, stvorio bi osnovne pretpostavke za uspešnije kontakte sa našima u svetu. Polazište te buduće poluge našeg ekonomskog razvoja, bila bi baza podataka. Do nje, posle promene Izbornog zakona i formiranja Ministarstva, sledeći putevi bi morali ići preko Srpske pravoslavne crkve koja ima ogroman uticaj na dijasporu, preko Privredne komore i mreže njenih mehanizama u inostranstvu, preko poliucije i njenih spiskova, preko Državne bezbednosti, banaka koje imaju obilje preciznih podataka, preko moćnih sistema kakva je Pošta i da ne nabrajam dalje.
Put do baze podataka bio bi đavolje težak, trnovit i komplitovan, ali šta god i koliko god podataka bilo u njoj, oni bi bili vredni blaga. Treba se, dakle, upustiti u tu borbu.
Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.