Već poduže vreme gradom kruže priče o ambasadorskim ambicijama pojedinih lokalnih političara. Poslovično revnosni u raznošenju ovakvih vesti, Vranjanci idu tako daleko da za jednog tvrde da mu je već i država budućeg diplomatskog angažovanja određena – Jermenija! Kažu da se, upravo iz tog razloga, vratio u studentske klupe, ne bi li priveo kraju studiranje koje se, zbog brojnih obaveza i funkcija, na tanko razvuklo. Izgleda da još uvek ne postoje sertifikati za ambasadore, pa se, ionako preopterećeni političari, moraju zlopatiti i gubiti od naroda plaćeno dragoceno vreme po nekakvim školetinama i fakultetima.
Komentari naših sugrađana, kao neizostavna rubrika u emisiji Vesti na Radiju „Mileva“, mogli bi biti sublimirani u par rečenica: „Oni li be u ambasadori?! Pa oni za ovuj našu kasabu nesu, a kamo li u bel svet da gi šaljemo, pa sve ima da ne obrukav!“.
Ja, međutim, zdušno podržavam pomenute ambicije lokalnih demokratski izabranih predstavnika naroda. Iz nekog razloga (neka to bude prosta logika, ili nekakva muška intuicija), čini mi se da bi i njima, a Boga mi i nama, bilo bolje bez njih. Bilo da se radi o ambicijama vezanim za angažovanje u republičkim organima vlasti („gore u Beograd“), bilo vezanim za diplomatske misije, ma i šire: mogli bi, što se mene tiče, da idu i u kosmonaute, pa da, recimo, neko od njih bude prvi čovek koji će kročiti na Mars. Samo neka se oni vode devizom „da je Vranje poza grbinu“, a mi ćemo da ih ispraćamo parolom „putuj igumane, ne brini za manastir“!
Gde ono rekoše? A, da, Jermenija … hm … zvuči dovoljno daleko!
autor ne poseduje ambicije koje bi ga odvojile od njegovog rodnog grada
Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.