Jedino što je u vezi sa barikadama dobro je to što nije bilo masovnih stradanja i što su najzad uklonjene. Sve drugo je samo još jedna tužna ilustracija decenijama neprekinutog trenda nepromišljenosti, neozbiljnosti i neodgovornosti srpske politike i srpskih političara, ali i analitičara, intelektualaca, medija i drugih koji pripadaju korpusu „nadležnom“ za kreiranje javnog mnjenja.
Umesto zapitanosti nad konceptom spoljne politike, što bi prirodno trebalo da bude posledica dramatičnih političkih okolnosti kroz koje Srbija trenutno prolazi, glavno pitanje koje provejava kroz izjave političara i medije je kako to da se Srbi na severu Kosova konačno ne dozovu pameti. Srbija, u skladu sa tim, zavisi od njih, a ne oni od Srbije, a strategiju na regionalnom i globalnom nivou kroje predsednici opština, a ne država.
Javnost je, naročito od ubistva premijera Đinđića, nekako počela da se navikava da se suštinski važna pitanja izbegavaju. Setite se, najvažnija politička pitanja u Srbiji godinama su, bar što se većine medija tiče, bila koliko je puta Čeda bio u Šilerovoj, glasanje iz Bodruma, baljezgarije o trećem metku i slično. U senci spinovanih zavera politika koja je imala za cilj da Srbiju vrati u Evropu zamenjena je „državotvornom politikom“ (odnos prema Hagu ovom prilikom preskačemo).
Ta „državotvorna“ politika koja je polazila od stava da je Kosovo naše i da će se stvari promeniti samo ukoliko upregnemo sve svoje snage u tom cilju upravo je doživela potpun kolaps pred našim očima, ali to nema ko da objasni široj javnosti. Umesto stvarnog objašnjenja stižu poruke da država ne menja politiku i da je stvar samo u tome da neke radikalne grupe na Kosovu to ne razumeju.
Da, tu je i priča o odlučujućem uticaju opozicije, uključujući i navode iz „dobro obaveštenih izvora“ da se stvar sa barikadama pomerila sa mrtve tačke tek kada je Brisel zapretio Nikoliću. Kod srpske javnosti, naviknute da ne pravi razliku između suštine i pukih podataka, to može da donese neki trenutni politički poen, ali neće rešiti problem.
Jer, ako ne menjamo način razmišljanja, već na nekoj sledećoj „barikadi“ ponovićemo istu grešku koju činimo upravo sada. I uvek će biti kriva
neka neodgovorna grupa ili neka neodgovorna opozicija koja minira napore vlasti, neki stranci koji kuju zavere…
Zabavljeni silnim „spinovanjima“ svega i svačega, političari su, izgleda, zaboravili da narod, dakle njihovi birači, u suštini očekuju istinu. Možda je vreme da otvoreno kažu šta mogu, a šta ne mogu. Ljudi ipak vole istinu pa se lako može dogoditi da uporno insistiranje na stavu da Srbija ne menja zvaničnu politiku postane kontraproduktivno po rejting vlasti.
Možda bi, takođe, vredelo razmisliti o podacima iz anketa prema kojima veliki procenat birača voli Rusiju, želi Kosovo u sastavu Srbije, ali na pitanje gde bi živeli i školovali decu listom navode neku od zemalja EU. Birači, dakle, jasno vide da, bar kada je reč o kvalitetu života, a samim tim i ekonomiji, Evropa nema alternativu. Vidi li to srpska politička elita i ako vidi, imali snage da punom snagom stane iza toga?
Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.