DEKANTACIJA I DEKONTAMINACIJA



Da li je dekantiranje vina mit ili potreba, čini mi se da je večito pitanje. Čak starije i od onog čuvenog šekspirovskog  “biti ili ne biti”?  Na to imam uvek i samo jedan odgovor: biti! Ono što je još zanimljivije jeste da velika većina onih koji uživaju u vinu, i to dekantiranom,  neretko uopšte ne znaju čemu samo dekantiranje služi ni kako se provilno izvodi. Ali, i pored toga, ne ustežu se da u restoranima često zahtevaju da im se uradi “dekontaminiranje” vina umesto dekantiranje. Mislim da to objašnjava sve. Ima i onih smislenih slučajeva, ali oni koji znaju šta rade nikada ili pak vrlo retko su tema međ’ ovim redovima.

Ukratko, šta je svrha dekantiranja: ima ih nekoliko, zavisno od vina koje je predmet ovog procesa. Vina koja imaju sediment se dekantiraju kako bi se od istog odvojila. Dalje, vina koja su mlada, imaju potencijal za odležavanje, a otvorena su pre vremena, dekantiraju se u dekantere većeg prečnika kako bi bila što više u kontaktu sa vazduhom koji im pomaže da budu što pre spremna za uživanje. Dalje, vina koja su već prošla kroz proces višegodišnjeg odležavanja neretko treba dekantirati kako bi se pre “probudila” i bila spremna za uživanje. Sve gore navedeno se odnosi na bela i crvena vina podjednako, mada se češće sreće kod crvenh vina (lomljenje pampura i druge tehničke razloge ovde neću navoditi).

A decanter je? Ništa drugo do stakleni sud, nalik bokalu ali sa varijacijom u širini prečnika i oblika. Oni sa manjim prečnikom uglavnom se koriste za bela vina, dok ona sa širim za mlada crvena vina. Sam dizajn je prešao sve granice pa je za 2013. godinu, koja je bila godina zmije, urađena cela serija dekantera sa oblicima zmija, pa imate kobru, bou i razne druge lepotice. Ova serija je rezevisana za ozbiljne zaljubljenike u vino i uglavnom završavaju u privatnim kolekcijama ili finim restoranima najviših kategorija, i teško ćete ih videti kod nas, na žalost. Za kućnu upotrebu ili po restoranima kod nas se uglavnom koriste oni klasičnih oblika, koji podsećaju na krušku ili tikvu,  koji završavaju posao.



Većini vina dekantiranje nije potrebno, ali se često dešava da gosti u restoranima, naročito više kategorije,  traže da im se vino dekantira jer je proces sam po sebi “čaroban” i ostatak restorana se neretko okreće da vidi šta se to dešava baš za njihovim stolom. Bez neke konkretne potrebe, dekantiranje vinu češće može da odmogne nego pomogne.

Sa druge strane, ima restorana gde to ni ne umeju da urade, a možda nikada nisu ni čuli. Kod novopečenih gostiju ekskluzivnih mesta, koji umeju da poruče ozbiljna vina iz vinskih karata, prepoznaju ih po ceni, kada im somelijer ili konobar preporuči da dekantira vino ovi doživljavaju fras.

Ima svega. A ispravan je samo jedan pristup. Sve u svoje vreme, na pravom mestu i sa pravim vinom, koje delite sa pravim ljudima. Izostanak bilo kojeg navedenog faktora urušava smisao svega.

Sledeći put kada izađete u restoran i poručite crveno vino, upitajte konobara/somelijera  za mišljene da li da se dekantira ili ne. I ako to nikada pre niste doživeli, zamolite ga/je da izdekantira vino za vas. Niko ko ozbiljno radi svoj posao vas neće odbiti. Jer baviti se vinom znači i deliti svoje znanje o njemu.

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar