U ishrani se koristi koren cvekle. List cvekle sadrži veliku količinu oksalne kiseline pa se ne preporučuje u ishrani. Oksalna kiselina negativno utiče na apsorpciju kalcijuma i ostalih minerala, pa se list cvekle ne preporučuje ljudima koji imaju osteoporzu ili kamen u bubregu.
Crvena boja cvekle potiče od antocijana, koji se smatraju antianemijskim faktorom i imaju antioksidativna svojstva. Cvekla sadrži i veću količinu folne kiseline. Zato je korisna u lečenju nutritivne anemije. Doprinosi povećanju broja crvenih krvnih zrnaca(eritrocita).
Sadržaj betalina(crveni i ljubičasti pigmenti) u cvekli je velik-smatraju se nosiocem njenih lekovitih svojstava. Istraživači ukazuju na snačajnu ulogu betalina u aktivnosti jetre i žučnih puteva. U tu svrhu je potrebno uzimati po 100 grama sveže rendisane cvekle i po 50 grama sveže isceđenog soka zaslađenog medom, kome je dodat limunov sok. Smatra se da cvekla reguliše i krvi pritisak, tj. snižava ga.
Drugi biološki aktivni sastojci cvekle su vitamin C, flavonoidi i fenolna jedinjenja, biljna vlakna i dr. Smatraju se od značaja za lečenje bolesti krvi (leukemija) i u prevenciji i lečenju malignih oboljenja.
Cvekla ima široku primenu u dijetoterapiji, kod bolesti različitih sistema: digestivnog (pomaže kod zatvora stolice i lenjih crevau klanja otrove iz sadržaja creva, obnavalja crevnu sluznicu i crevnu floru), nervnog, respiratornog (bronhitis, upala pluća, grip i prehlada) a naročito imunog sistema(jača imunitet).
Cvekla se konzumira u sirovom stanju:kao salata, kada je treba sitnije rendisati kako be se lakše svarila i kao sveže isceđen sok. Ukoliko se termički obrađuje cvekla se peče ili kuva u kori.
Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.