Do pre nekoliko minuta, dok sam sa prijateljima koji veselo čavrljaju ispijala kafu, razmišljala sam o temi o kojoj bi pisala za Vranjske. Kad su primetili moju odsutnost, priznala sam „problem“, a onda oni utonuše u razmišljanje ne bi li mi pomogli.
„Hej, a zašto ne bi sa čitaocima Vranjskih podelila neki događaj, iskustvo iz Beograda? Svi kažu da se u Beogradu bolje i lepše živi, brzo ali opušteno, da svako gleda svoja posla, ljudi su drugačiji, kulturni, ne iskorišćavaju se međusobno i ne zabijaju nož u leđa jedno drugom kao kod nas. Zato svi iz Vranja beže u Beograd!“
U redu. Rekoste, tamo su ljudi kulturnije. Što kaže poslovica, „u svakom žitu ima kukolja“, a ja svaki put kada odem u Beograd imam priliku da vidim, ili bolje rečeno da čujem, taj kukolj. Naime, u komšiluku stana u kome boravim kada sam u Beogradu, stalna vika i svađa jednog bračnog para sa odraslom decom. Nimalo ne mareći što komšije čuju sve, gospođa vodi glavnu reč i obavezno sve na kraju počasti „zemljotresom“. Jao, kada ona zalupi vrata imate upravo taj osećaj – da ste usled zemljotresa koji preti svakog trena sve poruši ceo Beograd. Ko zna, možda će jednog dana popucati stakla na prozorima, od visine njenog glasa ili od „nežnog“ zatvaranja vrata. A da ne govorim o rečniku dotične gospođe. Nažalost, često čujemo onaj izraz „psuje kao kočijaš“, e pa ja slobodno mogu da kažem da ova žena psuje svakako gore. Jednom je izgovorila takvu psovku, da sam se našla u čudu i neverici da li je uopšte moguće da takve reči izlaze iz usta jedne zrele žene, za koju bi svako ko je ne poznaje mogao da kaže da je dama u svakom smislu te reči.
Eh, a da ne govorim o prijateljstvima iz koristi, o poslovnim prevarama, o pustim obećanjima…
Moji prijatelji ćute i pažljivo slušaju. Zatečeni, bez teksta. Smeškam se.
„Pa nije sve baš tako“ kažem im. „Upoznala sam ja i videla u tom Beogradu ne samo KUKOLj već i ŽITO! Nego, kažite mi o čemu ja da pišem? Imate li možda neki predlog?“
Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.