VRANjSKE: Da li mislite da je Radnik dobra odskočna daska u istoj meri, kao što je to bio i prethodni klub sa Dušanovca?
MARKOVIĆ: Svakako jeste. To je Super liga, bilo koji klub da je u pitanju. Nebitno je da li je Voždovac, Radnik ili neka treća ekipa. U ovom trenutku za mene je najvažnije da igram, da uhvatim neki svoj ritam. Ne vidim razlog zašto ne bi bila sjajna odskočna daska, uz naravno dobre rezultate kluba. Imao sam dogovor sa ekipom Voždovca, da na kraju sezone mogu da odem bez ikakvih problema. Kako su smanjivali budžet u tom trenutku, mislim da je najispravnije bilo da napustim klub. Dobio sam ponudu iz Radnika, i pošto nisam želeo da gubim vreme, uspeli smo da se lako dogovorimo.
O vama se govori kao o detetu Partizana, neko ko je ponikao u Humskoj, ali zanimljivo je da ste prve fudbalske korake napravili u Crvenoj Zvezdi?
Počeo sam baš kao dete da treniram i igram za Zvezdu. Imao sam 13. godina. Nisam odmah prešao u Partizan, pre toga sam bio i u Zemunu. Za svakog mladog igrača bila je privilegija igrati za Partizan, pa makar to bilo i u omladinskoj školi. Tamo sam bio od 16. do 18. godine. Lepo je nositi njihov grb. U daljoj igračkoj karijeri, iskustvo koje sam tamo stekao, samo mi je pomoglo. Naravno, da je i ostala želja da zaigram za prvi tim crno-belih.
Pre dolaska u Partizan, prošli ste i fudbalsku školu u Holandiji, u Venlu. Koliko vam znači to iskustvo?
Godinu dana sam sa bratom blizancem proveo u Venlu. To iskustvo mi puno znači, prvenstveno zbog načina rada. Holandija je zemlja fudbala. Dosta pažnje posvećuju mladim igračima, radu fudbalera na tehničkom nivou. Za samo godinu dana koliko sam tamo proveo dosta toga sam naučio, nego da sam ostao u nekom drugom klubu. Poslednjih godina, situacija počinje da se menja i kod nas. Obraća se pažnja na sve aspekte igre. Danas je i fudbal postao takav, ide se dosta na snagu.
Koliko ima istine da ste otišli iz Partizana, jer tada nije bilo mesta u prvom timu?
Iskreno u tom trenutku, nisam imao ni želju da ostanem. Bilo je dosta igrača koji su pokušavali da nađu svoje mesto. Nisam imao ambicija da se borim. Video sam svoju šansu u Poljskoj. Fudbal je tamo na jednom višem nivou od našeg. U tom trenutku sam razmišljao, zašto i tamo ne bih probao.
Kao mlad fudbaler u Poljskoj ipak niste uspeli da se uklopite?
To je bio period prelaska iz omladinaca u prvi tim. Verujem da je to dosta teško za svakog igrača. Potrebno je da prođe izvesni vremenski period, da bi se navikli. Imao sam 18. godina kad sam došao tamo. U pitanju je bila i druga zemlja. Mislim da svaki igrač mora da prođe i kroz to. Fudbal koji se igra tamo, definitivno nije mi legao. Kada dođete kao mlad fudbaler, to nije nimalo lako i jednostavno. Tako da je i to bilo dosta otežavajuća okolnost.
Nakon poljske Korone, odlazite u CSKA iz Sofije, koji je ostavio najviše traga u vašoj igračkoj karijeri. Imali ste priliku da nastupate kao jedan od najmlađih prvotimaca?
To je bio najbolji period mog fudbalskog igranja. Bio sam u velikoj ekipi, koja se bori za titulu i igra ofanzivni fudbal koji meni odgovara. Uspeo sam da budem na jednom zadovoljavajućem nivou, jer sam se tu i pronašao. Najbolje uspomene nosim iz te ekipe. Bio sam i najmlađi strelac u istoriji njihovog večitog derbija. To je bio, a i danas je jedan od najtrofejnih klubova u zemlji. Nastupati sa takvom ekipom, svakako prija i imponuje svakom igraču. Imati toliku podršku navijača je bilo nešto neverovatno za mene u tom trenutku. Kao mladom fudbaleru to mi je puno značilo.
U klubu je u tom periodu bilo dosta naših igrača?
Svaki početak je težak, a imati nekog sa ovih prostora kao saigrača je svakako velika prednost. Bilo je dosta igrača sa Balkana. Sami ste u drugoj zemlji, tako da je dosta važno kad vam neko pomogne ili vas usmeri. Meni je u tom trenutku dosta značila podrška. Svaki igrač će se brže uklopiti u ekipu, ako mu neko pomogne na početku.
U Voždovac dolazite nakon što ste raskinuli ugovor sa korejskim Gjongnamom, gde ste odigrali tri utakmice, a ostale presedili na klupi?
Imao sam loš period, nisam bio u dobroj formi. Jednostavno desi se da svaki igrač upadne u neku vrste krize. Nisam uspeo da se izborim za mesto u timu, tako da sam veći deo vremena proveo na klupi. Video sam da se situacija neće promeniti, da je trener ostao isti. Svestan sam da tada nisam bio u najboljoj formi. Svako donosi odluku, onako kako misli da treba. Posle šest, sedam meseci provedenih u Koreji, odlučio sam da se vratim.
Koliko se azijski stil igre razlikuje od evropskog?
Neuporedivo puno se razlikuje. Sama njihova konstitucija i građa tela je dosta drugačija od naše. Tu su dosta niži igrači. Puno se trči. Nezgodno je da kao visok igrač, ispratite taj njihov ritam. To je bio najveći problem za mene u tom periodu. Za svakog igrača je jedno veliko i neprocenjivo iskustvo samo da ode tamo. U pitanju je druga kultura, civilizacija, hrana, pa je veoma teško dok se uklopite. Čini mi se da su i sportu više posvećeniji. Sve što vam daju, to vam i uzmu kroz treninge. Voleo bih da se vratim tamo, ali za nekih 30 godina, kad budem na zalasku karijere.
Da li je onda povratak u srpske klubove korak unazad?
Možda i jeste. U inostranstvu je nekako sve drugačije, pa i sam njihov odnos prema fudbalu. Dosta je ispraćeniji, nego kod nas. To ne znači da naši klubovi nisu dobri. Svake sezone oni daju kvalitetne igrače, koji na kraju odu u inostranstvo. Nezgodno je kad hoćete da dođete iz Azije u Evropu, a niste igrali. Veoma je teško tada naći pravu sredinu.
Čini se da ste na najbolji mogući način opravdali dolazak u novi klub, golom protiv banjalučkog Borca u prijateljskoj utakmici?
Osećam se dobro na terenu. Već polako hvatam neki svoj ritam. Od moje pozicije se i očekuje da dajem golove, tako da ću se truditi da u narednom periodu budem što bolji.
Marija Mitrović
PROFIL
Ime i prezime: Ivan Marković
Datum i mesto rođenja: 20. 6. 1994. Beograd
Visina: 185 cm
Težina: 76 kg
Pozicija: ofanzivni vezni
Igračka karijera: 2012/2013 FK „Partizan“, Beograd, 2013/2014 FK „Korona“, Poljska, 2015/2016 FK „CSKA Sofija“, Bugarska, FK „APO Levadiakos“, Grčka, 2016/2017 FK „ Černo More“, Bugarska, FK „Gjongnam“, Južna Koreja, FK „Voždovac“, Beograd, FK „Radnik“, Surdulica
GOL SEZONE
U utakmici plejofa Super lige i dalje se prepričava čuveni go sa 20 metara koji ste postigli u dresu Voždovca protiv Javora, koji je proglašen golom sezone?
Drago mi je zbog toga. Nisam imao dovoljnu minutažu u Voždovcu. Ono što sam proveo na terenu, trudio sam se da iskoristim na najbolji mogući način. Za 70. minuta igre postigao sam dva gola, jedan od njih je i taj pogodak. Sve zavisi od trenutka inspiracije. Šutnuo sam loptu i završila je u mrežu. Nadam se da će takvih golova biti još više.
JAČI SAM NA LOPTI
Vaš brat blizanac Vanja se takođe bavi fudbalom. Ko je bolji igrač?
On je dobar na njegovoj poziciji, a ja na svojoj. Vanja je defanzivni vezni igrač, dok sam ja ofanzivni vezni. Svako ima svoje kvalitete. Ne mogu da uporedim, pošto smo baš različiti igrači. On je veliki borac, dok sam ja što bi se reklo jači na lopti. Nakon Korone, pre dve nedelje prešao je za makedonski Vardar.
Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.