Naša snaga je u idejama koje zastupamo, i nije nam cilj pošto poto ulazak u vlast, nego želimo da se čuje i naš glas, naša ideja, da građanima ponudimo ono što mislimo da je neophodno, kaže u razgovoru za „Vranjske“ Milan Mihajlović, predsednik vranjske organizacije tog Pokreta „Dveri“.
Iako je Pokret u dva izborna ciklusa na kojima je učestvovo u Vranju doživljavao neuspeh, Mihajlović kaže da to nije uticalo na članstvo koje je malobrojno, ali zato izuzetno borbeno i posvećeno idejama koje zastupa. „Dveri“ za desnicu nisu dovoljno desno, a za levicu su nedovoljno levo, pa se ovaj pokret, smatraju, nalazi u jedinstvenoj poziciji na političkoj sceni Srbije i Vranja, smatra Mihajlović. Ovaj čovek koji odaje izuzetnu smirenost govori tečno i razložno, sa jasnim stavovima, bez ikakve afektacije, ali, reklo bi se, više sa pozicije građana pre nego kao političar. Razgovor teče pitko, čak i kad se dođe do „genetski modifikovane organizacije“, kako sagovornik „Vranjskih“ inače naziva vladajuću SNS.
VRANjSKE: „Dveri“ na političkoj sceni ima pomalo čudan položaj, u kojem vas ideološki mnogo ne želi ni vlast ni opozicija. Za jedne ste protiv Evrope, a za druge ste nedovoljno protiv Evrope. Kako tu „Dveri“ vide same sebe?
MIHAJLOVIĆ: Da, za proevropsku struju smo nacionalni, a za nacionalnu nedovoljno ekstremni. Mediji stvaraju određenu sliku o nama, i često nam se dešava da na tribine dođu ljudi koji na osnovu takve reputacije to i žele od nas, pa odu razočarani. Sad, pod najnovije, Vučićevi plasiraju priču da smo mi NATO plaćenici, zbog Jasmine Vujić, koja je dekan na Berkliju. I sad kako, kad jedni misle da smo proruski, a drugi tvrde da radimo za CIA-u? Srbi nekako vole pre nešto negativno o nekome, a to se nama lepi stalno. Ali, ne odustajemo od propagiranja naših ideja, niti smo ih do sada na bilo koji način menjali. Ostajemo, kako mi to zovemo, „pravoslavni antiglobalisti.“
Šta tu vidite kao najveći problem?
To je svakako sloboda medija, koje nema. Ni „Dveri“, kao ni većina opozicionih stranaka, nemaju mogućnosti da na medijima govore, iznose svoje stavove i nude svoja rešenja. To je veliki problem i on se može rešiti samo oslobađanjem medija za sve političke opcije, pri čemu najviše mislim na javni servis, RTS. „Dveri“ imaju nameru da vrlo brzo preduzmu i prve konkretne korake na tom putu.
„Dveri“ su iznele svoj plan?
Mi ne možemo da ništa uradimo po pitanju donošenja bilo kakvih odluka, ali se možemo boriti za to u parlamentu, kroz odbornička pitanja. Plan je da pre svake sednice predložimo naša rešenja u vidu zakona ili uredbi, o čemu će onda većina morati da se izjasni. Ako bi odbila ovakve zahteve, to im ne bi išlo u prilog. Zar da čekamo da se neko zapali kao u „Goši“, pa da se krene u rešavanje? Mora da se krene u pronalaženje rešenja, i „Dveri“ su spremne da taj proces i pokrenu.
Slučaj „Koštane“ sličan je onom koji imaju ratni veterani?
Da, samo su tu u pitanju dnevnice i diskriminacija, jer je država neke isplatila za ratovanje, a neke ne. Uz to, država čak i ne prepoznaje te ljude kao ratne veterane, osim onih koji su ranjavani. Nema ni zakona o tome. Ne traže ti ljudi neke privilegije, osim onih koji bi pokazali da ih država poštuje, kao što su besplatan parking ili ulaz na stadion. Dogovor je da „Dveri“ podnesu zahtev za raspravu o zakonu, jer su to teme o kojima jednostavno mora da se govori.
Radnici su vaša ciljna grupa?
Smatramo da je došlo vreme da neko u ovoj zemlji pokrene i ta pitanja. Većina sindikata je pod kontrolom vlasti, a samo nekoliko je slobodnih, koji širom Srbije organizuju proteste o kojima niko ništa ne zna. Mora da postoji neki kohezioni faktor, neko ko će usmeriti tu energiju tamo gde treba. Zato smo mi zakazali za 16. septembar protest ispred Vlade Srbije, a zatim krećemo ka RTS-u, u borbi protiv medijske blokade. A bilo kakav početak promena mora da krene oslobađanjem medija.
Očekujete li neku podršku?
Osim sindikata i stranke Milana Stamatovića, sa kojom zajedno nastupamo, očekujemo da nam priđu i još neke opozicione stranke, da se sve ne svede na kampanju tri meseca pred izbore. Ne želimo nikakvu pobunu, vlast će se menjati na izborima, ali da bi se to desilo, izbori moraju da budu fer i pošteni, a za to se moramo izboriti. A, pre svega, birački spiskovi moraju biti ažurirani. Zbog toga smo podneli i krivičnu prijavu protiv Ane Brnabić, dok je bila ministarka. Naša je tendencija da slobodnu i nezadovoljnu Srbiju usmerimo u pravcu bunta, a pre svega u pravcu oslobađanja institucija.
I lokalni odbor „Dveri“ oglašavao se više puta po pitanju slobode medija u Vranju. Ta vaša saopštenja naišla su na vrlo oštar odgovor vlasti?
Kad je SNS došao na vlast izjavio sam da se nadam da će to biti najbolja dosadašnja lokalna vlast. Sada, kada se videlo ko je sve tamo i ko donosi odluke, logično je da postoji strah i da se čovek pita kako će sve to da izgleda. Mi smo uvek konkretno kritikovali, ali su oni bili osorni, kao „ko ste vi da kritikujete“. Ali, baš zbog toliko velike podrške, SNS ima obavezu da je opravda svojim radom. Njihovo ponašanje, kod nekih pojedinaca, prevazilazi bahatost i prelazi u siledžijsko ponašanje. Oni su došli iz nekog miljea gde ne postoji ni politička, ni ljudska kultura. I socijalisti su imali svoje mane, ali ovakvo neprimereno ponašanje kao ovo SNS-a stvarno ovde nije viđeno.
SNS vas smatra neprijateljima?
Oni sve koji nisu sa njihove strane ne smatraju protivnicima, nego neprijateljima. To je tendencija koja dolazi od vrha, od njihovog predsednika. On je tako razmišljao još u SRS-u, vršio pritiske na novinare, zvao, pretio, svašta radio, a sada je sve to preneo na ljude ispod sebe, i oni žive u ubeđenju da niko protiv njih ne sme čak ni nešto da kaže ili napiše. Mi tražimo kontraargumente, a ne uvrede.
To vas ne srečava da stalno iznosite svoje mišljenje?
Kao što je profil ljudi u SNS-u bahat i siledžijski, tako se i ljudi koji dolaze u „Dveri“ ne plaše da kažu šta misle bez obzira na posledice. Moji lični odnosi sa SNS-om su korektni, mnoge ljude i dalje tamo smatram prijateljima, i nadam se da je to dvosmeran odnos. Opet, sa SPS-om smo imali korektnije odnose, mada smo protiv njih iznosili i žešće kritike. Mislim da su oni imali više političke mudrosti. SNS se ponaša kao da će večito biti na vlasti, ili kao da posle njih dolazi potop.
Ali, koalicija oko SNS-a je široka?
Da, ali je nametnuta iz Beograda. Da se oni pitaju, verovatno bi sami vladali. U SNS-u ima dve ili tri struje koje međusobno ne mogu da se gledaju, pa kako onda sa još dve ili tri druge stranke? Ali, to je takav profil ljudi, koji nemaju nikakvu ideologiju. Oni su ujedinjeni oko nekog drugog cilja, i samo o tome razmišljaju, samo o interesima. A zašto bi to delili sa nekim drugim? Opet, ja lično nemam problem ni sa gradonačelnikom, ni sa nekim članovima Veća. Bar sa moje strane.
Kako „Dveri“ ocenjuju prvih 12 meseci vlasti SNS-a u Vranju?
Postojala je nada, jer su tu bili ljudi o kojima smo imali pozitivno mišljenje, kao što je recimo gradonačelnik Milenković. Ali, odmah se videlo da je okružen ljudima za koje je bilo jasno da bi mogli da povedu priču u nekom lošem pravcu. Ali, verovali smo da će Milenković imati snage da uspostavi neki red, ali ni ovde tih nekoliko ljudi tome nije uspelo da se odupre većini. Od tih „boljih“ ljudi SNS-a ništa ne zavisi, centri moći na lokalu su u Surdulici i Beogradu, i jedino je što se sada može očekivati od njih je da istupe i kažu da ne žele više da „igraju kolo“ sa kriminalcima.
Ali, ako oni to ne žele da učine?
Pa ništa, završiće svoj mandat sa glavom među nogama, i o njima neću misliti ništa bolje nego o njihovim stranačkim kolegama.
Očekujete li da bi to birači mogli da kazne? Ovde neko očigledno puni džepove, javno pred narodom. Kako će to da se odrazi na neke naredne izbore?
Oni iza sebe imaju armiju zainteresovanih, koji ne rešavaju svoje probleme. Prema mojim očekivanjima, SNS će to da reši tako što će raspustiti sadašnji gradski odbor i postaviti nove ljude koji će davati nova obećanja, a nekome nešto, moguće je, i završiti. Ali, priča će ostati ista, i to je vrzino kolo iz koga kao da nema izlaza. Oni su do savršenstva razvili mehanizam manipulacije glasačima, i kroz samu stranu, kroz lažna ili prava obećanja nekome, a onda i dalje u javnost. Dokle to može da ide, ja stvarno ne znam.
Može li se računati na razočarenje birača u postojeće stanje?
Ne verujem u razočarenje glasača. Pre će biti da će oni sami sebe da pojedu, u trenutku kada ne bude bilo više šta da se otima, i kad lokalna samouprava i država budu dovedene na rub propasti. Verovatno će se krenuti od kulture i sporta. Kada počnu da kasne plate a pljušte otkazi, verujem da će tek tad da se njihovi glasači probude iz sna. Samo se plašim da bi oni mogli da odmah promene dres, i da ih opet gledamo u nekim drugim strankama.
Imaju li „Dveri“ plan za takvu situaciju?
„Radimo na tome da ojačamo našu organizaciju za vreme kada ludilu u Srbiji dođe kraj. Teško je zadržati ljude kada ste u politici bez interesa. Želimo da održimo zdravo jezgro stranke. A u situaciji kada pucaju velike stranke, sve manje su u problemu da se odbrane od priliva novih članova koji su nas „podržavali oduvek“. Ne želimo taj problem, i zato smo u statut uneli odredbu po kojoj najmanje pola godina, a u nekim slučajevima i do godinu dana, novi članovi nemaju pravo da glasaju i budu funkcioneri. To je nepremostiva prepreka za stranačke karijeriste“.
Imate li planove, sa kim bi, a sa kim ne bi išli u nekakvu vrstu koalicije?
Trenutno sarađujemo samo sa Stamatovićevom „Zdravom Srbijom“. Za sada, sa svima, bez razlike, želimo da razgovaramo o pritisku prema vlasti za sprovođenje fer izbora i za oslobađanje medija, što nema nikakve veze sa ideologijom. Ali, čak ni za taj minimum saradnje ne postoji interesovanje. Uvek je u opoziciji postojao neki Trojanski konj, a sada ih, čini se, ima i više. Prema izjavama, za neku ozbiljniju borbu protiv režima nisu zainteresovani ni Jovanović, ni Šešelj, ni Čanak, a ponekad i Šutanovac počinje da popušta.
Ostali?
Sa „Pokretom slobodnih građana“ Saše Jankovića neće biti saradnje, pre svega zato što uz sebe ima neke vojvođanske separatiste. Nemamo loše mišljenje, ali su nam ideologije različite. Ipak, i pored toga, pravi opozicionari su kod nas dobrodošli za tu saradnju koja se tiče opštih uslova održavanja izbora.
Jeste li razgovarali i sa nekim u Vranju?
Ne, mislim da je malo rano. Imamo korektnu saradnju i sa „Dosta je bilo“, i sa DS-om, sa Jankovićevim pokretom… Ali, mislimo na sebe, moramo da jačamo stranku, da budemo spremni da sami izađemo na izbore. Tada možemo razgovarati sa svima.
Sa svima?
Mislim da sa SNS-om ne postoji nikakva mogućnost saradnje, zbog tog njihovog takvog ponašanja. Želimo da pokažemo ljudima da politika nije posao za one bez časti, morala i obraza, a SNS je sve suprotno od toga. Ne pada mi na pamet stranka sa kojom su šanse za koaliciju manje nego sa SNS-om.
Saša Stojković
PROFIL
Milan Mihajlović rođen je 1975. godine. Osnovnu školu završio je u Vranju, a srednju umetničku u Nišu. Od 1996. godine radio je najpre kao grafički dizajner u „Jumku“, a od 2002. godine je zaposlen u privatnoj firmi. Oženjen je ima sina i ćerku. Jedan je od osnivača i dugogodišnji predsednik „Justinove omladine“. Od osnivanja u „Dverima“. Osnivač je pokreta u Vranju, a bio je i član Glavnog i Izvršnog odbora. Sada je samo član internet i marketing tima pokreta, kao i član Saveta za Srbe u regionu.
MILENKOVIĆ JE NEISKUSAN
Najnoviji potezi gradonačelnika Milenkovića ne govore o njemu ništa dobro, preko jarbola i klupica sve do afere „insignija“. Kako vi gledate na to, obzirom da ga znate i lično?
To je po meni posledica političkog neiskustva. Mnogo gore stvari se rade od toga što je on imao. Ali, to sve rade iskusni ljudi koji znaju kako se to radi. Milenković nema dovoljno iskustva i smatra da ako svoj posao radi dovoljno pošteno neće biti pod lupom javnosti. Ali svi čekaju da on napravi i najmanju grešku. Ta „insignija“ jeste zloupotreba, ali svakako nije nešto najgore što je neki političar ovde uradio. Opet, usred sukoba sa medijama, to je za njega bila neverovatno velika greška koja može ozbiljno uticati na njegov ugled, bez obzira da li je to tačno ili ne.
POSETA OBRADOVIĆA
Vaš predsednik Boško Obradović posetio je za vikend jug Srbije?
Bilo je nekoliko radnih sastanaka, pre svega sa bivšim radnicima „Koštane“ i ratnim veteranima. Oni su nama u odvojenim razgovorima izneli svoje probeme, i pokušali smo da napravimo dogovor kako bi se došlo do nekih rezultata. Opravdanje vlasti je da država ne može da izdrži toliki broj obaveza, ma koliko zahtevi tih ljudi bili opravdani i sudski potkrepljeni. Zajednički je zaključak da bi država morala da napravi „rang listu“ i krene sa isplaćivanjem, pa kad ko dođe na red. Van pameti je da Vlada sada reši da ne isplaćuje nikad i nikoga.
Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.