„Prezadovoljna sam ovom sezonom na pesku. Uspele smo na svakom turniru da budemo na postolju. Nadale smo se prvom mestu, za to smo se i spremale. Zlatna medalja je kruna našeg uspeha, pošto smo četiri puta bile druge. Na turnirima su bili Ivan Miljković, jedan od najboljih odbojkaša sveta, nekadašnji reprezentativci Slobodan Boškan, Djula Mešter“, kaže Aleksandra Aleksić, član reprezentacije Srbije u odbojci na pesku i odbojkašica ŽOK Vranje.
VRANjSKE: Pre tri godine ste nastupali za odbojkaški klub u Vranju. Nakon sezone provedene u Spartaku iz Ljiga, odlučili ste da se ponovo vratite ovde. Zašto?
ALEKSIĆ: U klubu sam provela jednu sezonu, koja mi je ostala u lepom sećanju. Nakon uspešno završenih studija, na Fakultetu za međunarodnu ekonomiju u Beogradu, odlučila sam da dođem ovde. Sada imam više vremena da se posvetim obavezama u klubu. Najviše sam se vratila zbog atmosfere u timu.
Koliko se sastav ekipe izmenio od tada?
Ekipa se nije puno promenila od mog odlaska. Tu su sada nove odbojkašice iz Valjeva, Makedonije i Trstenika. Sve smo se fenomenalno uklopile. Družimo se i van terena. Lepo se slažemo i to je jako bitno za tim. Uvek podržavamo jedna drugu. Jednostavno, uživamo dok igramo, pa iz toga mogu proisteći i bolji rezultati. A, i pobeda je biti u zdravom okruženju.
U tandemu sa Goranom Mrđan pobedile ste na turniru „Vip Beach Volley lige 2017“ u okviru desetog jubilarnog „Vip Beach Mastersa 2017.“, Prvenstva Srbije, u odbojci na pesku u Velikom Gradištu. Da li ste očekivale takav rezultat?
Prezadovoljna sam ovom sezonom na pesku. Uspele smo na svakom turniru da budemo na postolju. Nadale smo se prvom mestu, za to smo se i spremale. Zlatna medalja je kruna našeg uspeha, pošto smo četiri puta bile druge. Na turnirima su bili Ivan Miljković, jedan od najboljih odbojkaša sveta, nekadašnji reprezentativci Slobodan Boškan, Djula Mešter. Bilo je divno upoznati te ljude i pričati sa njima. Svakako da prijaju i pohvale i čestitke kada dolaze od takvih vrhunskih asova.
Koliko je bitna sinhronizovanost u igri, budući da ste samo dve na terenu?
Veoma je važna. Poznajemo se godinama, i to je velika prednost. U početku smo igrale sa različitim partnerkama. Od prošle sezone počele smo zajedno da nastupamo. Pokazalo se da odlično funkcionišemo, pa smo ove godine odigrale nekoliko takmičenja.
Odbojka na pesku je zahtevnija od standardne odbojke?
Definitivno je najteži sport udvoje. Drugačije je kada ste vas šest na terenu, imate na koga da se oslonite, dok u tandemu je dosta teže. Potrebno je da učestvujete u svakom poenu. Fizička spremnost je od presudnog uticaja. To podrazumeva da ste i psihički jaki. Mentalni sklop je ne samo bitan, već i presudan u svakom sportu. Koliko god da ste fizički spremni,čini mi se da je psihička uloga važnija. Ne postoji izmena u ovom sportu. Dosta su otežavajući i uslovi u kojima se igra. Tu je pesak, sunce, vetar, tako da je dosta naporno.
Ova vrsta sporta još uvek nije doživela veliku ekspanziju kod nas. Kako ste se odlučili baš za ovaj vid igre?
Turnire u odbojci na pesku sam počela da igram 2012. godine na nagovor trenera, koji je smatrao da će mi se to svideti i da ću se tu odlično snaći. Bio je u pravu, jer sam se pored dvoranske odbojke istog trenutka zaljubila i u taj sport. Kod nas nije toliko popularna i finansijski isplativa, u svetu svakako jeste. U inostranstvu je na jednom visokom nivou. Turniri se odigravaju češće, ima više sponzora, pa samim tim su i nagrade veće. Retko ko zna da u Srbiji postoji beach volley. RTS svakog četvrtka ekranizuje emisije o ovom sportu, u trajanju od 20 minuta. Ne znam koliko ljudi to prate. Možda će sada i kod nas dobiti mesto koje zaslužuje.
Kako ćete sada uskladiti obaveze s obzirom da ste postali član reprezentacije u odbojci na pesku?
Nadam se da ću uspeti da uskladim sve obaveze bez ikakvih problema. Već nekoliko godina treniram bez ikakve pauze. Stalno sam u pokretu i negde putujem, tako da sam se vrlo brzo prilagodila tom načinu života. Navikla sam na to. Moj prvi nastup za reprezentaciju je bio 2014. godine kada sam u paru sa Teodorom Trifunović osvojila bronzanu medalju na Balkanijadi do 22 godine u Temišvaru. Sada kreću pripreme za predstojeće tri Balkanijade, koje ću igrati sa Goranom Mrđan u Albaniji, Makedoniji i Turskoj.
Da li to znači da nećete biti sa timom za Kup Srbije, koji počinje 16. septembra?
Neću igrati sa ekipom dva, tri kola. Nakon završetka reprezentativnih priprema, vraćam se u Vranje i nastavljam sa svojim klubom da se pripremam za početak sezone. Te utakmice će nam sigurno značiti za uigravanje i tempiranje forme do početka šampionata. One će biti najbolji uvod za naredno takmičenje.
Šta će biti ključ uspeha ove ekipe?
Definitivno dobra atmosfera u timu. Ambicije su da budemo u vrhu. Zbog toga sam i spremna da radim koliko treba. Dosta klubova se pojačalo, pa će biti i neizvesnije ove sezone. Sve ekipe su dosta ujednačene. Daću sigurno svoj maksimum na terenu.
Marija Mitrović
PROFIL
Ime i prezime: Aleksandra Aleksić
Datum i mesto rođenja: 12.7. 1993. godine u Prištini
Visina: 178 cm
Težina: 66 kg
Pozicija: primač
Igračka karijera: OK „Feniks“, OK „Vizura“, Beograd, OK „Zaslon“, Šabac, OK „Spartak“, Ljig, ŽOK Vranje
POEN IZ BLOKA
Prošle sezone ste igrali kao bloker, sada ste na poziciji primača. Šta mislite, gde ste se bolje uklopili?
Smatram da sam se dobro snašla i u jednoj i drugoj ulozi, iako se pozicije u potpunosti razlikuju. Mislim da sam u ulozi srednjeg blokera, bila veoma korisna svojoj tadašnjoj ekipi. Više volim da igram na poziciji primača, zbog njegovog konstantnog učestvovanja u igri i odbrane koja mi je nedostajala protekle godine. To jeste naporno, ali brzo se naviknete, tako da postaje rutina. Uvek uživam dok igram odbojku. To se možda najbolje vidi na treningu, jer toliko ne razmišljam o tehničkim stvarima.
Da li više volite kad postignete poen iz bloka ili kad poentirate?
Poen je poen, pa kakav god. Kako je blok sastavni deo odbrane, možda iz tog razloga bi se moglo reći da više volim poen iz bloka, nego iz napada. Da bi bloker izblokirao napad potrebno je da se sklopi dosta elemenata. To podrazumeva dobar tajming kad da skočite, da predvidite kome će lopta biti upućena. Statistički gledano, sa te strane bloker, može da bude uspešan ili neuspešan.
PLES, PA ODBOJKA
„Počela sam da treniram odbojku u četvrtom razredu osnovne škole. Pre toga sam se bavila plesom. Prelomila sam da to bude odbojka, zavolela sam ovu igru. Mislim da je to najlepši ženski sport. Što se tiče finansija, danas se ne može živeti samo od odbojke. Moguće je, ukoliko ste na jednom vrhunskom nivou, “ kaže Aleksić.
Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.