Pitanje zašto većina javnih preduzeća, opterećenih viškom radnika, angažuje advokate, više je neko retoričko u vremenima kada se pouzdano zna da se milioni iz džepova građana slivaju u ruke pojedinih advokata. U toj situaciji, neko bi morao da odgovori na pitanje – šta rade pravnici u radnom odnosu u tim preduzećima kada ih pred sudom zastupaju advokati, i to često u procesima protiv drugih JP, lokalne samouprave ili države
Legenda kaže da je lokalni rukovodilac u javnom preduzeću sklopio posao sa svojim drugarom advokatom da se podnese ustavna žalba zbog kršenja prava na suđenje u razumnom roku u vezi sa procesima koje je dotično JP povelo protiv neurednih platiša računa. Posao je, naravno, dobio advokat „od poverenja“ i ustavnu žalbu podneo za hiljade postupaka u kojima su ranije podnete tužbe, ali su se procesi koji bi po prirodi morali trajati kratko odužili u beskonačnost. Kad se sve advokatske usluge u tom postupku saberu po tarifi, čak i umanjenoj, advokat i to JP bi na kraju balade trebalo da inkasiraju oko pola miliona evra (tužbe, žalbe, predlozi za izvršenje, veštačenja, predstavke zbog kašnjenja u izvršenju, ustavna žalba), a da država bude na isto tolikoj finansijskoj šteti. Legenda još kaže da je to na Ustavnom sudu prošlo i da lova samo što nije legla. Kad se te pare transferišu na advokatski račun, legenda ne kaže da li se i kako se dalje raspodeljuju, jer je to sve stvar četvoroočnog dogovora čije detalje papir ne trpi.
KAO, POPUST: A u stvarnosti, sve bi moglo biti drugačije. Na primer, ni u jednom zakonu i lokalnom propisu koji su doneti u poslednjih dvadesetak godina u ovoj državi ne piše da javna preuzeća na području jednog grada ne smeju da zaposle pravnike sa prvosudnim ispitom kako bi zastupali preduzeće u pravnim stvarima pred sudom. U članu 85, stav 4, Zakona o parničnom postupku jasno piše da „punomoćnik pravnog lica može biti advokat“, ali i „diplomirani pravnik sa položenim pravosudnim ispitom, koji je u radnom odnosu u tom preduzeću“.
Privilegiju iz drugog dela ovog člana zakona retko ko ili skoro niko ne koristi kako bi uštedeo, već naprotiv javna preduzeća u Vranju plaćaju skupe advokatske usluge koje se mere milionima dinara, sa sve popustom na advokatsku tarifu od 30 do 50 odsto. Jer, direktori očito više vole član 7 jednog drugog pravnog akta, Zakona o javnim nabavkama, koji u stavu 14 proklamuje da se odredbe ovog zakona „ne primenjuju“ kada naručioci (u konkretnom slučaju JP) javno nabavljaju „pravne usluge u postupcima pred sudovima i drugim organima javne vlasti u zemlji i inostranstvu“…
Ipak, čak i kad neko nema zakonsku obavezu da raspisuje javnu nabavku, kaže zakonodavac, on se mora striktno pridržavati načela javnih nabavki. Mora voditi računa o tome za koju se cenu usluga kupuje, odnosno koliko treba da je plati i u tom smislu da li je reč o tržišnim uslovima. Posebno kod pravnih usluga, ako učinilac treba da angažuje advokata u nekom sporu, logično je da je bitno kakav je taj advokat, jer je neuspešan spor dodatni trošak za preduzeće. Tako da najpovoljnija cena ili advokatski popust na tarifu ne garantuju uspeh, što je ovde čest slučaj.
Još jedan bitan detalj. Pre dve godine, u nešto severnijem Leskovcu, kad se stvar otrgla kontroli i poslovni odnos na relaciji advokat – JP postao mnogo više od lakog petinga, doneta je odluka na nivou grada, što očito niko nikome ne brani (pa ni Vranju), da tamošnji subjekti iz javnog sektora ne smeju angažovati advokate, već da ih pred sudom moraju zastupati njihovi pravnici koji su do tog momenta u leskovačkom javnom sektoru bili potpuno marginalizovani.
Sva javna preduzeća u Vranju, pa i većina republičkih detašmana (tipa EPS, Zdravstveni centar i sl), imaju svoje pravnike, neka i više njih. Čitavi pravni timovi služe samo za interne potrebe, za javne nabavke ili najčešće za radne sporove, a za sve ostalo angažuju se pravni stručnjaci-advokati izvan preduzeća, pa čak i za najobičnija utuženja građana zbog neplaćenih računa, što je šablonski posao na nivou znanja jednog studenta prve ili druge godine prava. Leskovački model angažovanja sopstvenih pravnika još nije zaživeo u Vranju.
ČEMU PRAVNICI: Angažman advokata potencijalno je opasan po kasu javnog preduzeća, jer otvara širok manevarski prostor da odabrani advokat napumpa troškove postupajući u skladu sa advokatskom tarifom, uz eventualno neki popust koji, kao, predstavlja benefit (kao, šatro, „znamo se“) po preduzeće. Svih šest lokalnih javnih preduzeća, pa i filijale republičkih, angažuju advokate za zastupanje pred sudom. Evo, na primer JP Novi dom, prema rečima direktora Gorana PETROVIĆA, već nekoliko godina angažuje advokata Dejana ATANASOVIĆA za čije je advokatske usluge, kako kaže Petrović, preduzeće do sada izdvajalo između 600.000 i 700.000 dinara godišnje.
„Advokata plaćamo na mesečnom nivou i njegovom zastupanju u toku meseca. On nam na kraju svakog meseca ispostavi račun po advokatskoj tarifi umanjenoj za 30 odsto. Prošle godine mu je, na primer, isplaćeno 660.000 dinara. Do sada, za tekuću godinu i nešto malo iz 2016, dugujemo mu još 150.000 dinara“, kaže Petrović.
Novi dom ima zaposlenog diplomiranog pravnika, Vladana Stojanovića, koji u firmi radi već 25 godina. Nedavno su zaposlene još dve pravnice, Danijela Jaćimović i Milena Cvetković, i obe imaju položeni pravosudni ispit i one, prema Petrovićevim rečima, polako preuzimaju Atanasovićev posao.
I JP Parking servis plaća pravnicu (Vesna Georgijev), doduše bez položenog pravosudnog ispita, ali ga je pred sudom zastupao Boban Trajković, advokat ovdašnji. Direktor ovog JP Marjan STANKOVIĆ otkriva da je krajem juna istekao ugovor sa advokatom čije su usluge „plaćali paušalno, po 7.000 dinara mesečno. Za jedan radni spor i obavezu po ugovoru od 7.000, advokatu je dosad od početka godine plaćeno 20.000 dinara. Objašnjava da je odabran zastupnik koji je tražio najmanje za usluge, jer su ostali zahtevali po od 20.000 do 35.000 mesečno. Za ovu godinu, projektovani su troškovi advokatskih usluga na 150.000 dinara.
„Uslovi ugovora sa advokatom bili su da za tih 7.000 dinara zastupa firmu pred sudom. U slučaju da firma dobije parnicu, onda on od suprotne strane naplaćuje svoje troškove koji mogu da budu od šest ili sedam hiljada, pa do dvadeset hiljada po ročištu. U slučaju da izgubi predmet, on od preduzeća ne dobija ništa osim onih 7.000 mesečno“, objašnjava Stanković, uz napomenu da u procesu aktuelne reorganizacije ovo JP traži instrukcije iz pravosuđa o tome koje predmete mogu da vode pravnici preduzeća, a u kojima angažovati čoveka spolja.
Sadašnje rukovodstvo JP Uprava banje, sa Ivicom MILENKOVIĆEM na čelu, nasledilo je pravnog zastupnika u liku vranjskog advokata Igora ZLATKOVIĆA.
POLITIZACIJA: Uprava Banje ima dva pravnika bez položenog pravosudnog ispita.
„Trenutno radi jedan pravnik, dok je druga pravnica na bolovanju. Za advokata ima mnogo posla, a košta nas znatno manje od ugovorom projektovane sume. Na godišnjem nivou negde oko 80.000 dinara. U ovoj godini, recimo, bilo je ročišta, ali advokatu nismo ni dinar uplatili još uvek“, kaže Milenković.
Advokat Zlatković potvrđuje da sa Upravom banje ima zaključen ugovor koji se obnavlja na godinu dana.
„Po obavljenom poslu fakturišem im iznos sa umanjenjem koje je po ugovoru 20 do 30 odsto od zvanične advokatske tarife. Nije tajna da je angažovanje advokata u nekim preduzećima ispolitizovano, što kod mene nije slučaj, ja sam stari zastupnik. Pokušavao sam, recimo, ranije da apliciram za zastupanje u Elektrodistribuciji, ali su tamo mogli da prođu samo tačno određeni advokati koji su bili bliski opciji na vlasti i koji su u nastavku naplatili velike pare. Čuo sam da Elektrodistribucija sada nema advokate“, navodi Zlatković.
Indikativno je da je advokatsko zastupanje jednog preduzeća pod velom tajne. Direktor JP Vodovod Goran DjORDjEVIĆ nije hteo da odgovori na pitanja koje mu je redakcija „Vranjskih“ uredno poslala na službeni mejl. Tako da iz zvaničnog izvora javnost ostaje uskraćena za informacije o tome ko zastupa Vodovod i pod kojim uslovima, koliko je advokatima isplaćeno od 2015. do danas, ima li preduzeće pravnike sa položenim pravosudnim ispitom i ukoliko ih ima, zašto oni ne zastupaju firmu pred sudom? Kao i kakvi su efekti po firmu od toga što ima advokate, ide li naplata potraživanja bolje ili ne?
Ima li veze sa temom ovog teksta ili ne, tek pažnju javnosti prošle sedmice pobudila je informacija da je direktor Vodovoda suspendovao na petnaest dana Igora Nikolića, direktora pravnih poslova. Djorđević nije negirao da se odlučio na taj korak, ali i tada, kao i sada, odbio je da odgovori na novinarsko pitanje zašto je suspendovao direktora pravne službe.
Još je nešto idnikativno u slučaju Vodovoda. Dva advokata koja su do nedavno zastupala preduzeće, više to ne čine. Advokat Siniša CVETKOVIĆ kaže za Vranjske da je Vodovod koristio njegove advokatske usluge, ali „do pre desetak dana“.
„Više ne zastupam Vodovod. Nisu oni meni ništa plaćali, već sam po naplati u procesu uspešnom po Vodovod dobijao deo od druge strane“, navodi Cvetković.
Identičnu priču ima advokat Petar JOVČIĆ (raniji pravnik u ugašenom JP Direkcija) kome je takođe isteklo punomoćje po ugovoru sa JP Vodovod.
„Iako se ne raspisuje javna nabavka, Vodovod je ispoštovao načela zakona i zatražio ponude više advokata, pre nego što se opredele za nekog konkretnog“, priseća se Jovčić kako su baš njega odabrali.
I da građani ne zaborave. Šteta od advokatskog angažovanja je dvostruka po građane. JP često plaćaju advokate novcem poreskih obveznika ili mu makar omogućavaju da do tog novca dođe, iako to ne moraju da čine. A građanima, koji i onako nemaju da plate, recimo, komunalne račune, angažovanjem advokata nanosi se dodatna, višestruko veća šteta. Jer, ako neko ima kaznu od 1.000 ili 1.500 dinara za neplaćeno parkiranje, posle tužbe u sudskom sporu trošak po lični džep tuženog naraste na dvadesetak hiljada, a razlog je taj što JP angažuje advokata. Advokatske troškove građani inače ne bi plaćali kada bi JP zastupali njihovi pravnici. Ako sve nije jasno, onda ništa.
Dejan DIMIĆ
Jovana RISTIĆ
Dušan PEŠIĆ
MOŽE I OVAKO
Možda bi dobar primer ostalim JP mogao biti slučaj Zavoda za urbanizam koji nema ni pravnika u firmi, a ni angažovanog advokata.
„Imali smo ranije advokate, ali ovog puta, zbog mera štednje, sva uputstva pravne prirode dobijamo iz Gradske uprave besplatno, od pravne službe i Gradskog javnog pravobranilaštva“, navodi direktor Miodrag PROTIĆ.
Pravobranilaštvu je i inače u opisu posla da štiti imovinu grada.
„Mi smo zakonski zastupnici grada, a javna preduzeća možemo da zastupamo samo po posebnom punomoćju, na njihov zahtev i srazmerno našim mogućnostima. Kada su ugašena javna preduzeća Skijališe i Direkcija, dobili smo više stotina njihovih predmeta, plus naših oko 300, i mi smo bili prebukirani. Kada prihvatimo da zastupamo, javnim preduzećima ne naplaćujemo ništa, ali ukoliko je ishod postupka u našu korist naplaćujemo od druge strane u sporu po advokatskoj tarifi“, kaže gradski javni pravobranilac Dragan MIHAJLOVIĆ.
KOMRAD BEZ ADVOKATA, ZC BEZ ODGOVORA
Direktor JKP Komrad Momir STOJILKOVIĆ kaže da to javno preduzeće uopšte nema angažovanog advokata, već samo pravnicu u radnom odnosu bez položenog pravosudnog ispita (što onemogućava zastupanje pred sudom). On nije razjasnio ko to čini kada dođe do potrebe za pravnim zastupanjem.
Direktor Zdravstvenog centra Vranje Dragan VELIČKOVIĆ poručio je SMS-om „Vranjskim“ da je na godišnjem odmoru van zemlje i nije odgovorio na pitanja poslata mejlom.
RETRO, Vranjske br. 751, 14. jul 2011.
ZLATNA VREMENA U EPS-U
Nije tajna da angažovanje advokata u javnim preduzećima ide po partijskoj liniji, mada ima izuzetaka. Prema pouzdanim podacima na osnovu računa br.02/2011, u čiji su posed došle „Vranjske“, ED Vranje advokatskoj kancelariji Dejana Atanasovića (radi u okviru prostorija poslanika DS i advokata Gorana Stefanovića) samo za zastupanja na sudu tokom marta ove godine duguje 316.406 dinara. To je pedeset odsto od ukupnih troškova po advokatskoj tarifi, što znači da advokat za EPS radi upola cene.
– „Novi dom“ pred sudom zastupaju advokati Miomir Tasić i Dejan Atanasović sa kojima imamo validne ugovore. Mi smo predvideli 600.000 dinara godišnje za usluge advokata, ali to nam se višestruko vrati kroz naplatu potraživanja – kaže direktor Novog doma Goran Petrović.
– U svim postupcima pred sudom zastupa nas pravnik Direkcije, osim u jednom slučaju zbog sukoba interesa jer je tuženi u rođačkim odnosima sa našim pravnikom. Tu smo angažovali advokata Miomira Mišića kome za dosadašnje usluge dugujemo oko 80.000 dinara – navodi direktor Direkcije Dragan Stojković.
– U sudskim postupcima – kaže Dejan Ilić, direktor JP Komrad – zastupa nas pravnik iz firme. Imamo dva slučaja angažovanja advokata, ali nisu angažovani po ugovoru, već je njihova naknada u procentima. Pošto je reč o dva spora ukupne vrednosti milion dinara, advokat dobija 5-10 odsto od vrednosti spora po završetku postupka.
– Nemamo advokate, već nas na sudu zastupaju naši pravnici – kaže finansijski direktor „Vodovoda“ Dušan Djorđević.
Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.