Danas je vlasnik firme za dresuru pasa „Elite pets“, sa sedištem u Emiratima, a veliki je broj ljudi koji su ga kontaktirali i trenutno čekaju na njegove usluge. Isidor kaže da je njegova firma jedina ili jedna od retkih koja je u ovoj zemlji registrovana kao centar za dresuru pasa, i to od strane eksperata, odnosno ljudi koji su došli sa ciljem da rade u UAE.
Prepodne se bavi psima koji su u njegovom trening centru, a popodne ide u posete vlasnicim čijim ljubimcima treba dresura. Otprilike četiri dana radi u Dubajiu, a dva u Abu Dabiju, jer njegova kuća teritorijalno pripada Abu Dabiju, ali od tog mesta do centra ova dva grada stiže za isto vreme.
„U pitanju su izuzetno velike površine, celi Emirati su napravljeni od naselja, a između je pustinja. A budući da sam u početku imao i 20 svojih privatnih pasa, nije bilo moguće da baš u centru grada čuvam toliko njih“, kaže Isidor.
ČOPOR
VRANjSKE: Otkud fasciniranost psima?
VLAJINAC: Ja sam rođen u kući u kojoj je bilo dosta pasa, a otac Toma bavio se dugo kinologijom. Za svoj drugi rođendan sam dobio psa, nemačkog boksera. Tad se i rodila ljubava prema ovoj rasi, to je za mene pas „broj jedan“, iako i dan danas čuvam nemačke ovčare, a volim i dobermane i irske setere.
S obzirom da već dugo proučavate psihologiju ovih životinja, kako oni vide ljude?
Pas ima genetski osećaj pripadnost čoporu, a svaki od njih zauzima određeno mesto u grupi, tačno se zna ko je ko u hijerarhiji. Štenci se najpre kroz igru upoznaju i tako grade svoju poziciju, da znaju ko je najslabiji a ko najjači. Vođa čopora nije najpametniji, već najsnažniji pas, i on nikad ne spava sa čoporom. Ako neki pas iz čopora pravi problem, onda će vođa doći da ga reši, jer mu ugrožava mesto i reputaciju.
A kako se pas ponaša kad živi sa porodicom?
I kad živi sa porodicom, on svoje ukućane takođe vidi kao deo čopora. Kad u porodici nešto ne funkcioniše, on na svoj, pseći način pokušava da reši problem. Jedni to čine agresijom, a drugi neki nameću svoja pravila igre kroz način komunikacije sa ostalim ukućanima. Onda tu nastaju problemi, koje ja, kao dreser, moram da objasnim porodici. Postoje psi koji moraju da budu vođe i koji na svaki mogući način hoće da privuku vašu pažnju. Najlakši način je „pravljenje gluposti“, tipa lomljenje saksije. Onda ukućani viču na njega, ali je on dobio pažnju, to mu je najbitnije. Ima, sa druge strane, i onih koji nisu zainteresovani za visoke pozicije u čoporu.
U čemu ljudi najčešće greše u odnosu sa svojim psom?
Postoji i problem u načinu komunikacije ljudi sa ljubimcima. Mi ljubav pokazujemo na drugačiji način od psa: grlimo ga, šetamo, a nekad nismo svesni da on, zapravo, šeta nas. Životinja to vidi kao način da stekne višu poziciju u porodici. Tim pogrešnim načinom izjave ljubavi prema ljubimcu stvara se kontraefeat, što pas shvata kao vašu slabost. Ljubav se životinji daje energijom i dodirom.
Klijenti uglavnom žele da pas radi aport, da bude fokusiran na vlasnika, da hoda između njegovih nogu ili pored vlasnika bez kaiša i slično.
Kako pronalazite klijente?
U početku sam se reklamirao, a onda sam došao u situaciju da, zbog obima posla, odbijam treninge, što nije nikako bilo dobro za moj posao. Sad imam svoju fejsbuk stranicu na kojoj ponekad postavim novu sliku ili video-klip. Najproduktivniji vid reklame je „od usta do usta“, odnosno putem preporuka. Kad se vratim u Emirate čeka me još nekih stotinak klijenata koji su me kontaktirali. Ima među njima Arapa, Egipćana, Pakistanaca, Indijaca, Nemaca, Francuza…
SANjAM NA ENGLESKOM
Ima li istine u onome da je pas čoveku najbolji prijatelj, i može li da ga izneveri?
Pas jeste čovekov najbolji prijatelj, ali može da ga izneveri. To zavisi od pasmine. Na primer, ako vas neko napadne, maltezer će da pobegne, ali ako vas čuva nemački ovčar, bokser ili doberman, braniće vas. Tako maltezera ne možete da izvežbate da bude pas zaštitnik. Iskreno, čovek nikad neće da skoči u vatru zbog psa, a pas zbog čoveka hoće. Nikad ne možete da ga volite onoliko koliko on voli vas! I da vas ne vidi deset godina, prepoznaće vas – po mirisu.
Dušan Pešić
ANTRFILE: ISIDOR, ISIDORA I EVANGELISTA
Prvo se rodila moja starija sestra Isidora, koja je dobila ime po doktoru Isidoru Papi, hirurgu koji je izvršio operaciju na otvorenom srcu mom ocu. Onda sam se rodio ja i takođe dobio ime Isidor. A moja mlađa sestra Aleksandra Evangelista, nazvana je po časnoj sestri koja je posle operacije vodila računa o mom ocu. U momentu kad je trebalo da krstimo moju mlađu sestu Aleksandru, moj kum Aleksandar Kondić je umro, pa smo joj, po zahtevu kume i iz poštovanja prema Aci Kondiću, dali ime Aleksandra; a kasnije smo dodali i Evangelista, po očevoj želji.
Pre nego što sam sad došao, četiri godine nisam bio u Vranju. ..
PROFIL
Isidor Vlajinac je rođen 11. jula 1973. godine u Vranju, gde je završio osnovnu i srednju školu. Nakon toga upisao je Visoku poslovnu školu strukovnih studija u Novom Sadu, odsek za menadžment. Živi u Ujedinjenim Arapskim Emiratima i vlasnik je firme „Elite pets“, za dresuru pasa.
VRUĆINE I SKUPOĆA
Od maja do novembra je preko 50 stepeni, a od sredine dula do početka novembra velika vlaga. Zima traje od decembra do marta, i tad temperature padnu na 20 stepeni. Klima-uređaji su neophodni, ali postoji problem jer od plus 50 dođete u prostoriju u kojoj je znatno niža temperatura. Naši ljudi mislim da ne bi mogli da izdrže tu visoku temperaturu. Arapi se nisu navikli na te vrućine, a ne mi Srbi. A i naši ljudi imaju pogrešnu predstavu, jer misle da se u Emiratima saplićeš od para. Nije to baš tako. Mi u Srbiji nemamo predstavu koliko je tamo život skup. A neophodan ti je i auto, bez njega si „mrtva priroda“. Garderoba je jeftinija, a ostali troškovi – kao što su stanarine, cehovi za struju i vodu, školarine, noćni život – su preskupi.
Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.