ZA OVO TOLIKO
Ono, nije sporno, vlast svakako ima načina da na otvorena i jasna pitanja odgovara kako se njoj dopada, ili ne dopada, bez obzira na zakon. U praksi, na jasno pitanje od 3. maja, kome je vlast od privatnih preduzeća dodelila sredstva i po kom osnovu u ovoj godini, kao odgovor se navode članovi budžeta, za šta je predviđeno 6,7 miliona, od toga za to toliko, za ovo toliko, i to je to. Nigde imena. Slično je i sa stručnom praksom – opredeljeno je 44 miliona za dve godine, i toliko. Doduše ovde ima i imena ljudi, ali oni su valjda tu samo privremeno, pa nije opasno da narod zna ko su.
Za vlast uvek bolna reprezentacija ide guravo, čak i po zakonu. Pitani su Gradska uprava, „Novi dom“, „Komrad“ i „Vodovod“, koliko su to para potrošili za reprezentaciju u prva četri meseca, ali su tražene i kopije računa koji su plaćeni, dakle sa sve ćevapima, papričicama, viskijima i koka kolama, kako su birane kafane, ko je to radio, da li je bilo javne nabavke i slično. Iako je Gradu traženo da pošalje račune, šta su jeli i pili, oni su dostavili samo da je za te namene previđeno budžetom 2,5 miliona, od toga za krkanluk toliko, za štampu toliko i sično, sve po budžetu. Kao dokaz poslali su budžetske planove. Dakle, kriju šta se i gde jede, šta se naručuje i za koliko para. Što, ako štede kao što tvrde?
„Vodovod“ je u ove svrhe potrošio oko 180.000 dinara, ali su ustvrdili da nisu vršili uplate po fakturama, niti javne nabavke, uz tvrdnje da je to po zakonu. Dakle, sakrili su najzanimljivije – sadržaj ovala i ime gazde kafane sa kojima sarađuju, očigledno isključivo po sopstvenom izboru. Kako su plaćali ako im nije fakturisano? I zašto kriju sopstveni izbor? Daleko je skromnija bila Uprava Banje, koja je po kafanama i slično potrošila samo 3.000 dinara za četiri meseca, ili nešto manje od 800 dinara mesečno. Pa to ni za kafe nema! „Novi dom“ je priznao oko 140.000 dinara reprezentacije, ali su i oni odbili da kažu kako su izabrali kafanu, te da daju račune da se vidi kako su „reprezentovali“, do detalja ovala. Mnogo je to velika muka, izgeda. Jedino je „Komrad“ dao detalje službenog zadovoljstva, na koje je potrošenA 121.000 dinara. Od kafana priloženo je osam računa. Zanimljivo, za izbor kafana kaže se da „nema nikakvih kriterijuma“, osim da je reč o „neluksuznim objektima“. A još zanimljivije, sve su sokovi, limunade (!) i koka kole. Dobro, ima i „zlatna lula“, prasetina uz pljeske i domaće kolače, uzo, vinjak, al da se ne sitničari…
Posebna priča je zapošljavanje, koje je ovde masovno, ali se i krije kao zmija noge. Grad Vranje odbio je da pruži „Vranjskim“ novinama podatke o broju privremeno, povremeno, stalno ili bilo kako novozaposlenih u Upravi od kako je sadašnja ekipa došla na vlast. Kao, dali su neki okviran broj zaposlenih, ali ne i njihova imena. Od koga se oni kriju? Ti ljudi su na javnim funkcijama ili poslovima, a svako ko se plaća iz budžeta javna je ličnost, i nema ništa tajno u njegovom delovanju, osim ako nisu zaposleni kao špijuni. Tu je izvestan savetnik, „najduže dok traje dužnost gradonačelnika“, pa isto i „koordinator za saradnju sa dijasporom Grada“, (špijun u Makedoniji?), pa lokalni poreznik na šest meseci , pa još jedan takav, isto primljen 4. januara (tad su planirali veliko povećanje obima poslova, valjda)… Tu je „procenitelj strateških pravca u zaštiti životne sredine“ (šta li je tu povećano, pitanje je sad), pa inspektor u poreskom, pa kontrolor taksi prevoza, sa nazivom u tri reda… Ukupno, dakle, 13 ljudi. E sad, po osnovu zahteva „Vranjskih“ sa istom tematikom, obavešteni smo da je u Gradu zaposleno ukupno na određeno osam ljudi, privremeno i povremeno 10 ljudi, plus dva lica u Kabinetu gradonačelnika. Zbog zamene odsutnog zaposlena su tri lica, a za njih je ukupno potrošeno 3,156 miliona za prva četiri meseca ove godine. E sad, ima tu mala razlika između 13 rešenja i ovih podataka o ukupno 23 zaposlena. Al nema veze, njihova imena se kriju ko da rade za BIA-u, a ne za građane. A možda…
ZAPOŠLjAVANjE
Ista pitanja – koliko je ljudi zaposleno na određeno i slično, te za koliko para, upućeno je „Vodovodu“ i „Novom domu“. „Vodovod“ je priznao da je zaposlio samo petoro ljudi na određeno, ni jednog po ugovoru o delu, a 12 ljudi privremeno, za ukupno nešto manje od milion dinara. U „Novom domu“ su priznali tri radnika, od čega su već otpustili jednog, za ukupno 419.000 dinara.
Možda se najbolje vidi kako misli i deluje ovdašnja lokalna vlast kada se govori o medijima. Na pitanje koliko su para iz državne kase dali lokalnim medijima, U Gradu odgovaraju samo da su sredstva deljena po konkursu, koji još nije ni završen, a da su RTV-u uplaćena oko dva miliona duga iz prošle godine. Očigledna neistina, ali, kako do nje doći kad budžetski maheri kriju svoje tragove, koje po zakonu moraju da otkriju? Pa, što ne platiš na mostu, platiš na ćupriji, pa su tako umesto Gradske uprave ceh plaćala javna preduzeća.
„Novi dom“ je priznao, na zahtev „Vranjskih“ od 11. maja, da je sa TV „Vranjska plus“ zaključio ugovor o poslovnoj saradnji, po kome se TV obavezala da „reklamira i medijski prati“ aktivnosti ove firme. U te svrhe za pet meseci ove godine uplaćeno je 20.000 dinara. Iako ih to niko nije pitao, u „Novom domu“ su priznali da su u saradnji i sa TV Ritam (16.000), i RTV (11.220).
„Komrad“ je takođe pitan oko „Vranjske plus“, i isto oko para i osnova na kojima te pare prelaze u samo njima znane medijske ruke. E, oni su „Vranjskoj plus“ uplatili 22.000 dinara za pet meseci, a po osnovu ugovora o reklamiranju i čestitkama za Novu godinu. Po istom osnovu uplaćeno je i RTV-u 15.200, „Vranjskim“ 12.000 dinara i TV Ritmu 6.000 dinara.
Orijaška cifra od 108 miliona dinara nevladinim organizaciijama nešto je bolje objašnjenja. „Vranjske“ su tražile da im se dostave imena firmi kojima se dele pare, a sve je odokativno, naravno, osim budžetskog plana, koji je naveden do u sitna crevca. U tih sto miliona spadaju i sport, i „Sevdah“, i Cera, i sve što može da stane, ali i što je opšte poznato. Podeljeno, naravno, da se Vlasi ne dosete, pa tako Književna zajednica ima milion po konkursu, pa milon duga, pa milion za „Borinu nedelju“, pa… I sve po budžetu, naravno.
I tako dalje, i tako bliže. Lokalna vlast, i direktori javnih preduzeća očigledno ovde tumače zakon kako to njima odgovara. A ako ne, uopšte i ne moraju da odgovore – plate iz budžeta firme minornu kaznu od 50.000 dinara, i svi mirni. I niko da se zapita šta kriju, i zašto bi to radili. Ali, očigledno, ima zašto. Još samo da javnost sazna za to.
Praćenje
„Vranjske“ su Osnovnom i Višem sudu u Vranju uputile zahteve od javnog značaja u kojima su tražile broj ljudi koji su na takozvanim „merama praćenja“, jer BIA po zakonu nema pravo da prisluškuje ili prati ljude ako za to ne postoji odobrenje suda. Osnovni sud je uredno odgovorio da je na merama BIA-a po odobrenju tog suda ukupno 631 osoba, 479 u prošloj i još 152 u 2017. godini. Viši sud je odbio da odgovori na zahtev, koji je upućen 17. maja i na koji je odgovoreno u zakonskom rolu.
„Članom 9. stav 1. tačka 2 Zakomom o pristupu informacijama predviđeno je da se uvid u tražene informacije neće omogućiti ako bi se time omelo, ugrozilo i otežalo sprečavanje krivičnog dela, vođenje pretkrivičnog ili sudskog postupka, izvršenje presude ii sprovođenje kazne. Vaš zahtev odnosi se upravo na ovaj ccitirani član“ – objasnili su u odgovoru Višeg suda.
„Vranjske“ nisu ni tražile podatke koje se odnose na konkretne slučajeve, da bi time mogla da ometu vršenje pravde, nego samo broj, ali je nekome i to bilo sumnjiivo. I sad, kako je to moguće, da je Osnovni dao informaciju, a Viši nije?
„Priroda dela koja se sude u Višem sudu je daleko teža od onih u Osnovnom. Mi postupamo sa delima od velikog državnog i društvenog značaja. U odgovoru smo se pridržavali zakonskih odredbi i vremenskog roka“, kaže predsednica Višeg suda Dragana Ilić Marković.
RODOLjUB ŠABIĆ
ŽALBA KAO LEK
Poverenik za informacije od javnog značaja Rodoljub Šabić kaže da praksa po kojoj nadležni ne odgovaraju, ili samo delimično odgovaraju na zahteve koji su im upućeni, nije nepoznata.
„Uvek je žalba jedini pravi lek. Žalite se uvek, i uvek će se tražiti prilika da se ispravi nečije ponašanje i dovede u sklad sa zakonom. Da se ne ponavljam, sve sam rekao u godišnjem izveštaju, ali žalba povereniku ostaje kao krajnja mera za one koji bi pokušali da se ogreše o instituciju davanja informcija“, kaže Šabić.
Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.