MISIJA I VIZIJA
VRANjSKE: Zakupili ste “Zavarivač”, zašto i po kojim uslovima?
LAKIĆEVIĆ: „Zavarivač“ meni nije strana firma. Mnogo godina sam sa njima profesionalno sarađivao i kad god sam imao potrebe za poslove iz delokruga Zavarivača, uglavno sam uticao da te poslove radi Zavarivač, jer sam iz tog kraja i poštovao sam njihove rezultate.Prošle godine za „Ansal stil“ uradili su poslove vredne oko 30.000.000 dinara. Sada sam sklopio Sporazum o poslovno-tehničkoj saradnji „Ansal Stila“ sa „Zavarivačem“ u stečaju, angažovanjem njegovog prostora.
Pod kojim posebnim uslovima ste ušli u “Zavarivač”?
Sporazum-ugovor precizira da pre ulaska u prostor komisija „Ansal Stila“ mora da napravi zapisnik šta se sve nalazi u prostoru koji je zakupljen, čime se „Ansal Stil“ duži, i dužan je da to isto preda kada napušta prostorije u stanju kako je i preuzeo. Prema tome, napravljene su fotografije zatečene opreme koja je predmet zakupa. Po Sporazumu zakupodavac može da raskine ugovor kad god to hoće , što nije povoljno za „Ansal Stil“ , ali nije moglo drugačije. Zakupodavac je dužan da nam da 15 dana otkaznog roka.
Koje ste obaveze preuzeli od “Zavarivača”?
Napravljen je presek stanja potrošnje električne energije i svih komunalnih obaveza. Svi računi će ubuduće dolaziti „Ansal Stilu“, a ne Zavarivaču. Mi smo prihvatili da za početak primimo 50-ak radnika sa biroa, jer su to bivši radnici Zavarivača, sa tendencijom prijema još pedesetak ljudi u kratkom periodu.
Koliko će biti plaćeni novoupošljeni radnici u zakupljenom delu „Zavarivača“?
Plate će biti redovne i u proseku će iznositi 40.000 do 60.000 dinara. Zaposleni će imati obezbedđen topli obrok i svu neophodnu zaštitnu opremu potrebnu za obavljanje radnih obaveza. Prilikom pregovaranja i zaključivanja ugovora rukovodio sam se problemima ljudi koji su ostali bez posla i problemima njihovih porodica i lokalne samouprave.
Priča se da imate dugoročne planove sa “Zavarivačem”?
Svakako da imam dugoročne planove sa „Zavarivačem“, ali planovi su jedno a stvarne mogućnosti diktira tržište. Situacija na tržištu teška, nema posla, ja ga sada imam i trudiću se da ga imam i ubuduće. Kada ne bude posla, raskinuću ugovor i prestaću sa proizvodnjom.
Bili ste dugo godina veoma uspešan direktor „Mačkatice“. Kako ocenjujete taj period?
Mačkatica je moje prvo radno mesto u kojem sam počeo da radim kao pripravnik 1. juna1976. godine. U njoj sam radio do 22. aprila 2008. godine. Startovao sam kao zamenik generalnog direktora, a nakon četiri godine postavljen sam na dužnosti generalnog direktora. Na toj dužnosti sam proveo 26 godina.Trudio sam se maksimalno na poslu i uvek sam težio napretku firme, uz maksimalno poštovanje prava zaposlenih. Sa ove vremenske distance svestan sam da je moglo i bolje i više. Fabrika je imala stalni uspon u razvoju, finansijski i poslovni rezultati su redovno bili pozitivni, poslovali smo bez gubitaka, a ono sa čime sam posebno zadovoljan je da su zaposleni redovno primali svoje plate.
Zašto ste napustili “Mačkaticu”?
S obzirom da je do 2002. svuda došlo do promena u vlasništvu kapitala , tako da je društveni prešao u privatni, zbog nezadovoljstva vlasnika sa rezultatima poslovanja u Mackatici, zbog razilaženja u tumačenjima rezultata, zbog različitog viđenja misije i vizije, napustio sam Mačkaticu. Posebno želim da kažem da je do mog odlaska Mačkatica radila bez zastoja 33 godine.
NICOVIĆ
Šta se zapravo dogodilo sa Mačkaticom kada je kupio Djorđe Nicović?
Nakon mog odlaska sa dužnosti direktora, počelo je sa zastojima u proizvodnji, a kasnije do stečaja i bankrota firme. Taj period ne želim posebno da komentarišem, jer me najbolje godine mog, poslovnog i porodičnog života vezuju za Mačkaticu.
Šta vas je nagnalo da se okrenete privatnom biznisu?
Odlaskom iz Mačkatice odselio sam se iz rodnog mesta i počeo sa novim životom u Beogradu. Tada sam odlučio da registrujem privatno, porodično preduzeće sa dva zaposlena. Tako sam krenuo u privatni biznis i nadam se da nisam pogrešio. Sve što sam naučio u Mačkatici, primenjujem u svojoj privatnoj firmi Ansal Stil d.o.o. Beograd. Moje najveće saznanje i iskustvo jeste to da nema uspešne firme bez uspešnog kolektiva, odnosno da je zadovoljstvo zaposlenih uslov bez koga nema uspešne firme. Takođe, znam da bez kompetentnih stručnjaka nema napretka u razvoju i poslovanju i da takve ljude poslodavac mora da ceni i nagrađuje.
Šta danas čini poslovni sistem „Ansal Stil“?
„Ansal Stil“ u svom sistemu danas zapošljava oko 150 radnika, sa tendencijoim daljeg zapošljavanja. Danas je „Ansal Stil“, sa svojom fabrikom u Surdulici, u Srbiji najveći proizvođeč rolni i bubnjeva za transportne sisteme, a takođe proizvodi i transportne sistemu u rudarstvu, razne reduktore i mašinske delove za industriju i rudarstvo.
Otkud vi u livnici “Ljig”, a mediji su pisali o vašem štetnom poslovanju na račun ove firme?
U Ljigu „Ansal stil“ ima livnicu koja je jedna od najozbiljnih i najproduktivnijih livnica u zemlji, i ona je jedna od najozbiljnijih snadbevača rezervnim delovima – odlivcima- naših rudnika iz sitema Elektroprivrede Srbije i ostalih rudnika. Kupljena je pre 5-6 godina na berzi gde je svako mogao da učestvuje, ali je tada bila opterećena gubicima od oko 1,5 miliona evra, sa zaostalim i neisplaćenim zaradama zaposlenih u periodu od pet meseci. Bila je pred stečajem i bankrotom. Kupljena je vrlo jeftino, jer niko nije želeo da preuzme loše stanje livnice i pokuša da je dovede u red.
U priči ste i sa povezanom firmom za proizvodnju ROL-pegli u Nišu!?
„Ansal Stil“ kao povezano lice, u Nišu je osnovao firmu za proizvodnju ROL- pegli za peglanje u domaćinstvu i ugostiteljstvu. Tri godine intenzivno radimo na razvoju novog savremenog tehničkog rešenja i dizajna , pa u naredna tri meseca se očekuje početak proizvodnje novih ROL-pegli , koja podrazumeva zapošljavanje 50-ak radnika. „Ansal Stil“ se bavi i građevinarstvom. U centru Beograda gradi poslovno – stambeni prostor za tržište.
Šta radite za rudnike u Boru, Majdanpeku, Resavici…?
„Ansal Stil“ je i vlasnik fabrike za proizvodnju kugli za rudnike bakra, cinka i zlata. To su kugle koje se rade po najsavremenijoj tehnologiji proizvodnje. Za razliku od livenih kugli, kojima sam se ja dosta bavio u Mačkatici, ova fabrika proizvodi valjano-kovane kugle. Radi se modernoj fabrici u kojoj ima dosta domaće pameti materijalizovane u opremi proizvedenoj u pogonu „Ansal Stila“ u Surdulici. Ovim projektom želimo da izađemo na svetsko tržište i pregovaramo sa partnerima iz Rusije i Turske o izgradnji zajedničkih fabrika za proizvodnju kugli.
IMOVINA
U ovoj privrednoj grani vlada velika konkurencija. Kako “Ansal stil” uspeva da se izbori u tržišnoj utakmici u kojoj učestvuju i strane kompanije?
„Ansal Stil“ uglavnom dobija poslove na tenderima koji su međunarodnog karaktera. Na nekim tenderima budemo najpovoljniji i dobijemo posao, na nekima ne, ali uglavnom važimo za firmu koja ima povoljne cene, koja je brza i kvalitetna, koja je pouzdana u realizaciji dobijenih poslova i kojoj je zadovoljstvo kupca na prvom mestu.
Dosta se spekuliše oko vašeg imovnog stanja, navodnih stanova u Beogradu, računa na Kipru. Nikada niste reagovali na ovakve tvrdnje!?
Što se tiče moje imovine, mogu samo da kažem da me neosnovane priče i insinuacije o njoj ne tangiraju. Moja imovina je za državne organe transparentna i njima dostupna. Ja nisam javna ličnost, ne radim u državnoj firmi i nemam obavezu da ikome polažem račune o svojoj imovini, osim poreskim organima države Srbije. Komentare zlonamernih da posedujem račun na Kipriu ne želim da komentarišem, jer ne vidim nikakvu potrebu za otvaranjem računa izvan Srbije. Ovde živim i radim, ovde ulažem i trošim zarađeno. To je bilo i ostalo moje životno opredeljenje.
ZAVARIVAČ INŽINjERING
Jeste li želeli da kupite “Zavarivač inženjering” čiji su vlasnici 11 bivših radnika po osnovi potraživanja dokazanih na sudu?
Jesam, u nekoliko navrata razgovarao sa predstavnicima „Zavarivač inženjeringa“ i lično mislim da je ogromna imovina Zavarivača prešla u ruke „Zavarivač-inžinjeringa“ za mnogo malu vrednost. Lično mislim da ta tržišna imovina vredi između 2-3 miliona evra a da su je oni, ne znam na koji način, stekli za 100.000 evra.
Stekli su je na sudu!?
To je, ipak, imovina koja je pripadala državi i nije smela da se raznim trikovima uništi. Tačno je da se tim ljudima duguje i tačno je da su ostećeni i da im treba dati šta im se duguje , a sve ostalo treba vratitiu „Zavarivaču“ kome i pripada . Lično mislim da to mora da se vrati.
NE POSTOJI SURDULIČKA VEZA
Vaš dolazak u “Zavarivač” u lokalnoj javnosti tumači se “lobiranjem surduličke veze” na relaciji Dragan Stevanović – Srećko Pejković – Branislav Popović. Šta je prava istina u vezi zakupa “Zavarivača”, politika ili ekonomija?
Navode pojedinaca da je meni neko po surduličkoj liniji pomogao u tome da sklopim ugovor sa „Zavarivačem“ ne mogu da prihvatim kao osnovane. Prvo, takva pomoć mi uopšte nije bila potrebna, a drugo, na osnovu mog dugogodišnjeg i političkog i poslovnog iskustva, smatram da bi bilo štetno i za Vranje i za radnike „Zavarivača“ koji su ostali bez posla da nije došlo do ovakvog aranžmana. Vrlo brzo će i neverne tome shvatiti da „Ansal Stil“ donosi dobro i novozaposlenima i njihovim porodicama, i lokalnoj samoupravi, pa da ne budem neskroman, i smanjenu broja nezaposlenih u Srbiji.
Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.