Bankrot, stečaj ili veštačko disanje



 

STRATEŠKI ZNAČAJ



Šta će biti s vranjskim „Jumkom“, pitanje je koje predstavlja noćnu moru ne samo za radnike i poslovodstvo ove fabrike, već i državu Srbiju kao većinskog vlasnika. Država po diktatu MMF u obliku sporazuma o restrukturiranju 11 velikih, takozvanih „strateških“ preduzeća, mora da odluči da li će se opredeliti za „čista rešenja“, stečaj ili bankrot, ili će, po svom oprobanom receptu pribegnuti prolongiranju rešavanja ovog problema i teret održavanja ovih firmi prebaciti na leća građana- poreskih obveznika. Prošlogodišnje iskustvo to potvrđuje, jer je država posle 28. maja 2016. godine, kada je isteklo vreme zaštite pomenutih 11 preduzeća od poverilaca, počela pregovore sa njima, uglavnom bankama, da ne naplate odmah svoja potraživanja kako ove firme ne bi otišle u stečaj, a svoja potraživanja zamrzla na neodređeno vreme. Ekonomisti su odmah upozorili da je UPPR predviđen za veštačko održavanje velikih preduzeća kako ne bi bila prepuštena ćudima tržišta i otišla u stečaj.  U toj kritici odnosa državne vlasti prema 11 „strateških“ preduzeća, najkonkretniji je Dragan Djuričin, profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu.

 

“Posle izbora vlast uvek podari neki poklon biračima, što je metod rada gotovo svih vlada u tranziciji. Sada je izborni poklon, kao i prošle godine nakon izbora, kupovina vremena za firme u restrukturiranju. Time se kratkoročni politički interesi stavljaju ispred dugoročnih ekonomskih, čime se kupuje socijalni mir i čuvaju radna mesta“, kaže profesor Djuričin za Vranjske.

Goran Knežević, aktuelni ministar privrede, u izjavi za medije potencira „da je privatizacija 11 velikih preduzeća ključna za Vladu Srbije“, ali ne daje odgovor na pitanje novinara šta ako gromoglasno najavljena reorganizacija ne donese željeni efekat. U tom smislu, kada govore o „Jumku“, mnogo realniji pristup imaju Zoran Velinović, pomoćnik gradonačelnika za ekonomiju, rad i zapošljavanje, i Branislav Popović, predsednik Nadzornog odbora najveće vranjske tekstilne fabrike.

 

„Jumku predstoji definisanje proizvodnje, šta će biti namenski deo a šta modni, smanjenje broja radnika, rešavanje dubioza koje nisu male i imovinskih problema, što sve treba da sadrži UPPR, plan reorganizacije koji treba da prelomi sudbinu ove fabrike i odredi njen status, njenu budućnost“, ističe Velinović.

 

„Izrada plana reorganizacije je u toku, a sada je to spisak želja sa ciljem da Jumko stvori osnovu za poslovanje na zdravim nogama, jer velike dugove iz prošlosti treba rešavati tako da se otvori perspektiva za dalji život i proizvodnju fabrike“, uzdržan je i oprezan Popović.

FIRMA CELA IZ DVA DELA

Još u martu ove godine, Dragan Stevanović, državni sekretar u Ministarstvu privrede, najavio je deo sadržine plana reorganizacije čija je izrada u toku na relaciji „Jumko“ – Ministarstvo privrede – Agencija za restrukturiranje.

 

„Posle skoro 20 godina, odlučni smo da rešimo problem Jumka, koji će imati namenski deo, sopstvenu proizvodnju za tržište, a deo će iznajmiti stranim kompanijama“, rekao je tada u razgovoru za Vranjske Stevanović.

Da se reorganizacija odvija u zacrtanom smeru, potvrđuje i Branislav Trajković, vršilac dužnosti generalnog direktora „Jumka“.

 

„Jumko zajedno sa ljudima iz Ministarstva privrede i Agencije za restrukturiranje radi na planu reorganizacije preduzeća, definisanju proizvodnje u smislu podele na namenski deo koji će obuhvatiti 90 odsto i ostalo na modnu proizvodnju za koju postoji interesovanje tržišta i koju nam traži veći broj maloprodajnih objekata“, kaže Trajković.

Prvi čovek Jumka ne izbegava razgovor na temu dugovanja, svestan da se radi o velikom iznosu i problemu koji mora da se rešava upravo u planu reorganizacije.

 

„Taj plan treba da reši naše obaveze prema svima, jer samo tako Jumko može da radi na zdravim nogama i posluje stabilno, osavremenjuje mašinski park, što nas inače čeka i što želimo da uradimo, jer smo u tehnološkom zaostajanju, ali ishod na polju rešavanja tog problema još ne znamo“, ističe Trajković.

Miodrag Galić, predsednik Sindikata „Jumko spas“ koji je jedini reprezentativni u fabrici, međutim, očekuje pomoć Vlade u rešavanju nagomilanih dugovanja „Jumka“.

 

„Ne samo rukovodstvo, već i sindikat insistiraju na rešavanju problema velikih dugova, ali bez pomoći Vlade Srbije to ne možemo da rešimo. A kada je reč o broju radnika, tu smo sindikalci ‘do daske’, smatramo da proizvodnih radnika nikad nema u dovoljnom broju“, zaključuje Galić.

Mišljenje vodećeg sindikata o broju radnika deli generalni direktor „Jumka“ Branislav Trajković.

ŠTETA

„U skladu sa planom reorganizacije pokrenuli smo još jednu anketu za socijalni program, ali za radnike koji su pred penzijom i rade u režiji, jer nam je neophodno povećanje broja proizvodnih radnika“, napominje Trajković.

Na kraju, i Trajković i lider najbrojnije sindikalne organizacije Miodrag Galić, prema očekivanju i doživljenom iskustvu na planu odnosa države prema „Jumku“, i pored nade u pomoć Vlade Srbije, ipak, lamentiraju nad sudbinom svoje fabrike zbog bremena velikih dubioza nasleđenih iz bliže i dalje prošlosti.

 

„Svesni smo da su velika dugovanja kamen spoticanja u daljem radu i stabilnom poslovanju Jumka i to je velika šteta sada kada smo sačuvali kvalifikovanu radnu snagu i proizvodne kapacitete i još 2014. prestali da dobijamo dotacije od države, a da se ne zaboravi, do 2013. Republika je mesečno dotirala fabriku sa 13 miliona dinara mesečno“, podseća Trajković.

 

„Šteta zbog tih dubioza, jer reorganizacija ide u dobrom pravcu, naš sindikat je upoznat sa tom procedurom i podržava napore da Jumko na zdravim osnovama živi i radi u interesu svih zaposlenih, Vranja i juga Srbije“, poručuje Galić.

 

 

 

STRUKTURA DUGOVA

Državi i dobavljačima                                    milijardu dinara

Grad Vranje i JP                                                   603,9 miliona dinara

Bivši radnicima po tužbama                          400 miliona dinara

Radnici koji nisu tužili                                   100 miliona dinara

Ukupno                                                                     2.103.900.000 dinara

(Jumko“ „Vodovodu“ duguje 350, Direkciji za izgradnju 46, Komradu 20 i Gradskoj upravi 135 miliona dinara. Grad Vranje duguje „Jumku“ svega 30 miliona dinara)

 

IVAN STANKOVIĆ

 

 STRATEGIJA RAZMENE

„Grad Vranje potražuje od Jumka 135 miliona dinara, a mi dugujemo ovom preduzeću 30 miliona. Definisali smo za koju smo imovinu zainteresovani u cilju razmene sa Jumkom, to je zemljište, BIC, bazen i stadion, odredili strategiju i prepustili odluku Gradskoj upravi“, saopštava Ivan Stanković, član Gradskog veća za finansije i privredu.

„Jumko“ Gradu na ime poreza na imovinu duguje 51,2 miliona dinara, za komunalnu taksu 38 miliona, te naknadu za unapređenje i razvoj životne sredine 6,7 miliona dinara.

 

 

UPOZORENjE FISKALNOG SAVETA

Opstanak 11 velikih strateških preduzeća u vlasništvu države opteretiće državni budžet za više od 200 miliona evra, jer gotovo svi, sa manjim izuzecima, posluju sa gubicima, upozorava Vladu Srbije Fiskalni savet.

 

 

NOVI POSLOVI

„Sa Ministarstvom unutrašnjih poslova a za potrebe policije ugovorili smo posao vredan četiri miliona evra, a u namenskoj proizvodnji do maja za osam miliona evra, a do kraja godini ćemo ugovoriti planiranih 12 miliona evra“, saopštava Branislav Trajković v. d. generalnog direktora „Jumka“.

 

 

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar