“Provodio sam sate i sate na teniskom terenu i posle posla od osam sati ostajao da sparingujem sa nekim ili da gledam i učim od drugih trenera kako rade. Posle svih tih iskustava, počeo sam privatno da radim i dajem private teniske časove u Beogradu. Spletom okolnosti, upoznao sam se na jednom od turnira sa gospodinom Borisom Gavrilovićem koji se dugo bavi tenisom u Kini. Kada je video koliko znam o tom sportu i koliko sam u stvari zaljubljen u tenis, pomogao mi je da dobijem posao u najprestižnijoj teniskoj akademiji u Kini “Gallop Tennis Academy” u gradu Donggyanu”, objašnjava naš sagovornik kako ga je put odveo u daleku Kinu.
SUSRET
U toj akademiji, ističe da su sa njim radili sve bivši ATP igrači i ljudi sa previše trenerskog iskustva, što je njemu mnogo značilo.
“Svakodnevno sam radio od osam ujutru do 10 uveče. Na terenu sam krao znanje, učio iz dana u dan. Već osam meseci radim, licenciran sam teniski trener, postigao sam rezultate u takmičarskom i u trenerskom smislu, ovde u Kini. Moja tri klinca zauzela su treće mesto na turniru „Ranking Open“ koji se održao u Dongguanu”, ponosan je mladi dvadesetdvogodišnji Medržijević.
Onda vam je jedan susret u Kini promenio život. Šta se desilo?
Nakon odigranog turnira u Hong Kongu, došao sam do polufinala i mnogim gledaocima se svideo moj nastup. Jedan od njih mi je i prišao. Reč je o čoveku po imenu !!!!!Mr. Wang, koji je jedan od jačih biznismena u Kini i veliki ljubitelj tenisa. U tom sportu je 30 godina. Posle toga, viđali smo se skoro svaki dan i pričali o životu, biznisu, o svemu. I danas me podučava svakodnevno. Video je moju želju za tenisom i koliki sam uspeh postigao u teniskom svetu pa je počeo da mi daje savete kako bih mogao da poboljšam igru i kako da postanem bolji kao trener.
To vas je podstaklo da otvorite sopstvenu akademiju?
Iz dana u dan davao mi je nove savete i ja sam došao na ideju da otvorim tenisku akademiju. Našao sam načina za to. U gradu od 23 miliona stanovinka više od 30 odsto ljudi igra tenis. Moja !!!!!!!!“DSM Tennis Academy” počinje sa radom 8. avgusta. Tačnije, nakon teniskog kampa u Srbiji, takmičari sa kojima radim, njih četvoro, nastavljaju da treniraju kod mene. Treniramo šest puta nedeljno po pet sati dnevno. Inače, DSM je skraćenica od Djorđe Saša Merdžijević. Saša je ime mog oca koji mi je dao najveću podršku za borbu u ovom divljem svetu jer sam došao potpuno sam, a početak kao i svaki, bio je isuviše težak. Promene su bile prevelike, počev od klime, vazduha, vremenske zone, do ljudi, kulture, jezika, svega i svačega. Tako da sam isterao ovu borbu do kraja i počeo da pravim nešto svoje.
Čitav jedan tim ljudi iz Srbije radiće sa vama?
Dovodim u Kinu dvadesetak ljudi. Napravio sam kamp za sve uzraste, od pet do 65 godina. Angažovao sam najbolje trenere za sve vrste levela, početnike, rekreativce, klince i profesionalce. Tim koji će da radi sa mnom čini njih petoro. Jedan od njih je Miroslav Kocić, jedan od najboljih plivača u Srbiji, koji radi kao trener za fizičku spremu. Odabrao sam ljude koji su jedni od profesionalnijih i među najboljima u Kini, a takođe sam angažovao par jakih trenera iz Srbije. Najvažnije je što su pored svoje profesionalnosti, to dobri i pozitivni ljudi koji mogu svu energiju da prebace na igrače jer je to jedan od najbitnijih faktora u treniranju. Moja akademija je samo za igrače koji žele da se bave profesionalno tenisom, koji žele da izađu na vrh teniske rang liste i da se formiraju kao profesionalci u sportu. Pored akademije, otvorio sam restoran “Srpski brusketi”.
Kakva će hrana da se sprema u vašem restoranu – srpska tradicionalna ili će ipak da bude prilagođena kineskoj?
Tradicionalna srpska hrana jer im je potrebna snaga za treniranje. U restoranu će svi zaposleni i studenti u akademiji moći da se hrane jakom hranom, jer je za trening potrebna energija. Ne mogu oni sa pirinčem ništa. Za to sam angažovao srpskog kuvara.
Vama ne prija kineska kuhinja?
Iskreno, nisam baš neki obožavalac kineske hrane i nisam probao ništa egzotično jer sam veoma izbrljiv što se tiče hrane. Oni zaista jedu i kučiće i mačiće, što naravno ne planiram da probam, ali znam restorane gde ih jedu. Prave i razne slatkiše, ali ne znam da objasnim kako to izgleda. Jedem pirinač, nešto što nije neobično. Izbacio sam hleb iz ishrane i počeo mnogo bolje i lakše da se osećam na terenu. Svakog jutra u sedam sati odlazim na plivanje tako da sam sada u dobroj fizičkoj formi.
VERA
Koliko je u vašem slučaju bilo teško prilagoditi se načinu života koji nije ni nalik našem?
Korak po korak sam se navikavao na okruženje, tako da je sada sve u redu. Na početku sam radio i sparingovao po 10 sati a skoro ništa nisam jeo, izgubio sam na kilaži, nekoliko puta sam završio u bolnici zbog toga. Mogao sam tada da odustanem i da se vratim u Srbiju, ali sam čvrsto verovao da iza ove borbe stoji nešto veliko. Verovao sam da naporan rad donosi nešto, i doneo mi je veliki uspeh i ostvario jedan od mojih snova.
Šta vam je predstavljalo najveći problem kad ste došli sami?
U skoro bilo kojoj zemlji čovek može mnogo lakše da se snađe jer svi pričaju engleski jezik. Ja sam došao negde gde ne znaju ni E od engleskog. Teško je kupiti nešto u prodavnici, a tek učiti nekog nešto. Znao sam da je cena za uspeh uvek prevelika. Bar u mom slučaju.
Pa ste počeli i sa učenjem kineskog?
Morao sam da polažem kurs kineskog jezika za sport, tako da sada držim treninge na kineskom jeziku jer 80 odsto Kineza ne priča engleski.
Istina je da je jedan od najtežih jezika za učenje?
Jeste jedan od najtežih i za pričanje i za pisanje. Savladao sam pričanje za teniski teren i za sportske termine, a što se tiče pričanja van teniskog terena, ne ulazim dublje u razgovor.
Bili ste trener u Srbiji, sada isti posao obavljate u Kini. Koja je razlika?
Velika je razlika između tenisa u Srbiji i ovde u Kini. Naša deca obožavaju tenis i jako su talentovana, dok Kinezi sve postižu preko teškog rada i teških treninga. To važi za bilo koji posao ovde. Kinezi su veliki radnici i oni veruju da samo teškim radom može nešto da se postigne, što je i istina.
Imate li uzora u tenisu, a da to nije Novak?
Haha… Mnogima je idol naš Nole. Volim borce kao što je on i takođe izdvajam Rafaela Nadala. Obojica su igrači koje obožavam i koji me nekako pokreću.
Upoznali ste dosta profesionalnih igrača iz sveta tenisa?
Igrajući na raznim turnirima širom Kine, upoznao sam mnogo igrača iz još više zemalja, kao i teniskih trenera. Upoznao sam naše teniserke Jelenu Janković i Ninu Stojanović, 123. teniserku sveta. Jelena mi je pričala kako da razmišljam kad sve krene naopako na meču, na koji način oni gledaju loptu.
I vašu devojku ste upoznali na jednom od mnogobrojnih turnira.
!!!!!!!!!!!!Miss ZhongQiu sam upoznao na teniskom turniru posle kojeg smo počeli da igramo zajedno. Počeli smo da provodimo više vremena zajedno na teniskom terenu, izlazili uveče u bioskop, na večeru i tako smo se upoznali bolje. Sličnog smo karaktera i borci u istom sportu. Ona ima sportsku firmu „Lucky 7“ koja je opredeljena samo za tenis.
Kakvi su Kinezi domaćini?
Ljudi su ovde veoma prijatni i druželjubivi. Stranci se osećaju dobro i popularno jer si ovde drugačiji od svih i kada šetaš ulicom ili uđes u prodavnicu da kupiš nešto, ljudi prilaze samo da se slikaju sa tobom, tako da život ovde u tom smislu baš prija.
Kakav je grad Dongguan, a kakav Šenžen?
Dongguan je grad sa 12 miliona stanovnika. Grad koji ima mnogo firmi i ljude sa svih strana sveta jer je stopa zaposlenosti velika. Grad je lep i prijatan, ima prelepih parkova u kojima su staze za trčanje, terene za košarku, odbojku na pesku, stoni-tenis, tenis, čak imaju i mala jezera za pecanje. Tako da subotom i nedeljom, kada deca ne idu u školu i ljudi ne rade, parkovi su puni. Dok je Šenžen grad svetla i sav blješti. Tu može da se naleti na naše Srbe. Ima velike bioskope, veliki broj restorana, kineskih, italijanskih, čak i srpskih restorana. Ceo grad je ukrašen, šaren. I ovde nema zima. Zimi su temperature oko 15 do 20 stepeni.
BUDUĆNOST
Kakav je noćni provod u Kini?
Izlazim uveče kako bih se opustio i razbistrio glavu. Noćni provod je veoma dobar u Kini i specifičan. Ima dosta noćnih klubova gde se puštaju sve vrste muzike, tako da svako može da pronađe svoj kutak.
Kako vidite sebe u budućnosti?
Sebi za cilj sam zacrtao da u roku od narednih pet godina moja akademija postane jedna od poznatijih u svetu, poznata po jakom kvalitetu i dobrim ljudima.
Koji je vaš moto u životu?
Da sreća prati hrabre, što je u mom slučaju dokazano. Volim one koji veruju u nemoguće. Takve ljude sam i izabrao za tim. Želim da budem primer svima koji su u nekom trenutku poželeli da odustanu. Poručujem im da se bore i da čvrsto idu ka svom cilju. Ja sam dokaz da svako ko naporno radi svaki dan, uvek može da ostvari svoj san.
Povratak u Srbiju, po svemu sudeći, nije vam u planu?
U Srbiju ću da dolazim povremeno, kad imam vremena za odmor. Volim svoju zemlju u kojoj sam rođen i divim joj se što se tiče sporta jer mi je ona pružila poštovanje koje imam u drugim zemljama.
KINEZI PIJU VRUĆU VODU
Po čemu su Kinezi specifičan narod?
Pored hrane, začudio sam se kad su me u prvi put u restoranu uslužili vrućom vodom. Onda sam shvatio da Kinezi piju vruću vodu, nikad hladnu. Čak i sada kada imamo treninge na 35 stepeni oni piju vruću vodu na treningu.
PROFIL
Djorđe Merdžijević je rođen 06. septembra 1995. godine u Vranju. Završio je OŠ “Vuk Karadžić” i Srednju „Hemijsko-tehnološku školu“ u Vranju. Počeo je da studira Visoku sportsku i zdravstvenu školu za teniskog trenera u Beogradu pod mentorstvom Bogdana Obradovića. Posle ukazane životne prilike da ode u Kinu i da gradi karijeru u sportu koji voli i koji trenira već 12 godina, ostavio je fakultet i otišao put daleke Kine.
KAMP U BEOGRADU
U toku je organizacija oko vašeg kampa koji će se održati 6. jula u Beogradu?
Koja nije toliko laka jer je Srbija daleko i Kinezi ne znaju puno o našoj zemlji. Teniski kamp traje 15 dana. Dovodim svoje prijatelje, decu koju treniram i njihove roditelje sa ciljem da pre svega vide naš nivo tenisa i da se upoznaju sa mojim timom koji ce da radi u Kini sa mnom, da vide koliko je to ozbiljan level tenisa i da se uvere da stvarno mozemo da uradimo to sto obecavamo. Pored toga, želim da ih upoznam sa srpskom kulturom, da vide našu prelepu Srbiju. Uvideo sam da je ovo najbolje vreme za ovako nesto jer se od ove godine ukinula viza za Kinu, pa je malo jednostavnije sve to sprovesti u delo.
Vašim igračima biće to prvi dolazak u Srbiju?
Svim našim klijentima ovo je prvi dolazak i prvo iskustvo u Srbiji. Ljudi su veoma uzbuđeni i jedva čekaju dolazak.
Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.