OVERA
Prema navodima optužnice, okrivljeni Zogaj lično je u njega ispalio četiri, pet metaka iz automatske puške. Kada je Dimić pao na zemlju, „još je davao znake života, a ovaj je onda prišao i ispalio još jedan metak u Momčilovo telo“. VJT je predložilo da se pred stvarno i mesno nadležnim Višim sudom u Vranju zakaže i održi glavni pretres na koji bi, osim javnog tužioca, bili pozvani okrivljeni Zogaj i njegov branilac, oštećeni Mladen Dimić iz sela Poneš i svedoci-očevici. Kao dokaz je pominjan zapisnik o prepoznavanju Zogaja Ki.br.6/05 od 29. jula 2009, sa kriminalističko-tehničkom dokumentacijom Policijske uprave Gnjilane pod oznakom Kt. 234-62/2009. od 29. jula 2009.
U obrazloženju optužnice, navedeno je još da je okrivljeni Zogaj, u svojoj odbrani pred istražnim sudijom Okružnog suda u Gnjilanu (tada sa sedištem u Vranju), svedočeći o događaju dana 10. i 11. juna 2009. godine u potpunosti negirao da je kriv za Dimićevu smrt. VJT se izjasnilo da je takva odbrana neprihvatljiva, kontradiktorna ostalim sprovedenim dokazima, a pogotovo izjavama svedoka-očevidaca.
Trojica svedoka koja su tog dana bila sa Dimićem ispričala su detaljno da su 19. juna 1999, u jutarnjima časovima, izašli sa stokom na ispašu, „kada su naišla četiri pripadnika OVK“, među kojima su, osim Zogaja, „prepoznali i Spahiju Ibrahimija iz sela Kišno Polje, inače po zanimanju šumara“. Kada su naišli, jedan od pripadnika OVK im je rekao „ruke uvis, psovao im srpsku majku“. Pod pretnjom oružjem, obrazlaže se u optužnici, naredili su im da pođu u pravcu sela Rudaci, u kojem žive isključivo Albanci. Usput su ih tukli i fizički maltretirali. Kada su došli do jedne šume, naredili su svima „da legnu potrbuške i nastavili da ih fizički zlostavljaju“. Dimić je je u jednom momentu kazao da zbog starosti i umora „ne može da krene dalje, nakon čega je Zogaj u njega ispalio rafal“. To su svojim očima videli tada maloletni Danijel Trajković, Janko Trajković, Miroslav Stević i Čedomir Denić.
Posle ove optužnice iz februara 2012. godine, ništa se značajno u vezi sa ovim predmetom nije dogodilo pred vranjskim pravosuđem. Najpre, činjenica je da je Zogaj optužen po bivšem zakonu, jedne bivše države. U optužnici jasno stoji da je on „počinio krivično delo terorizam“, iz člana 125, u vezi sa stavom 139, stav 2, u vezi sa stavom 1 Krivičnog zakona Savezne Republike Jugoslavije. Kako Zogaj nije imao branioca, Viši sud u Vranju mu je rešenjem od 4. aprila 2012. godine, po službenoj dužnosti dodelio vranjskog advokata Dragana Stojanova. Branilac je, u prigovoru na optužnicu, naveo da pozivanje VJT na iskaze svedoka-očevidaca „nije pouzdan dokaz, niti pak potvrđuje navode iz optužnice“.
„Tu se pre svega misli na radnju tzv. „prepoznavanja“ obavljenu 29. jula 2009. godine“, navodi se u prigovoru branioca i dodaje da su dvojica od trojice svedoka pokazala na pogrešnu osobu, dok se treći svedok Danijel Trajković „jedini izjasnio decidirano i prepoznao okrivljenog kao počinioca“. On je u tom prigovoru još dodao da ovakav iskaz svedoka Trajkovića „treba uzeti sa velikom rezervom iz najmanje dva razloga“. Najpre, jer „prepoznavanje nije obavljeno u skladu sa odredbama Zakonika o krivičnom postupku“.
PREPOZNAVANjE
Tačnije, „pre prepoznavanja osobe koje su trebalo da učestvuju u toj procesnoj radnji nisu opisale okrivljenog po težini, visini, uzrastu, boji kose, očiju“, što zakon nalaže, kaže se u prigovoru advokata. I drugo, što branilac smatra „još značajnijim“, iskaz svedoka Danijela Trajkovića već je „cenjen pred Većem međunarodnih sudija u predmetu P.br.39/04 u“ na KiM. Branilac je skrenuo pažnju vranjskom sudu da pri kraju obrazloženje pomenute presude, donete na KiM, stoji da „sud ne prihvata iskaz svedoka Danijela Trajkovića, „koji je kao počinioca krivičnog dela u tom postupku naveo osobu koja ima plavu kosu“. Stoga Stojanov smatra da se „očigledno radi o presuđenoj stvari“, odnosno da o tom događaju već postoji pravnosnažna presuda P.br39/04 Veća međunarodnih sudija na KiM, te da se, shodno zakonu, „ne može dva puta voditi postupak za isto krivično delo protiv istog lica“, obrazložio je branilac u prigovoru od 17. aprila 2012. godine. Prigovor branioca odbijen je kao neosnovan. U rešenju o odbijanju, sudsko veće iznosi stav da primedbe branioca „mogu biti predmet ocene samo sudskog veća na glavnom pretresu, a ne i veća koje je odlučivalo povodom podnetog prigovora“.
Iako je fizički nedostupan pravosudnim organima Srbije, sudsko veće Višeg suda u Vranju 11. juna 2012. godine donosi rešenje kojim Genc Zogaju, sa prebivalištem u Gnjilanu, određuje pritvor u trajanju do trideset dana. Obrazlaže se da je sud pokušao da okrivljenom uruči optužnicu, međutim, pošta se vratila sa konstatacijom da je prebivalište okrivljenog „nepoznato“. Onda u celoj priči nastupa još veći besmisao. Sud iz Vranja traži pomoć od nečega što se zove Koordinaciona uprava za Kosovo i Metohiju. Ta uprava aktom br. 230-23/2012 od 9. marta 2012. obaveštava vranjski sud da „iz bezbednosnih razloga na području KiM nisu u mogućnosti da uruče optužnicu okrivljenom Zogaju“.
Kao da je sve normalno i kao da Srbija ima pune ingerencije nad KiM, sud se obraća Policijskoj upravi (PU) Gnjilane, tada u Vranju, i nekakvom Štabu MUP-a za Autonomnu pokrajinu KiM. Iz PU Gnjilane naravno odgovaraju da je „ponovo pristigao izveštaj iz kojeg se vidi da okrivljeni Zogaj nije dostupan organima države Srbije“. Od Štaba MUP za AP KiM, sa sedištem u Kuršumliji, sudu je dosatavljen izveštaj sa oznakom 12a br.164-1/2012 od 25. maja 2012. iz kojeg se vidi da su, apsurda li, „optužnica, pouka i poziv uručeni oficiru za vezu UNMIK policije u Prištini, ali da nije stigla nikakva povratna informacija“ u vezi sa tim.
Ispostavlja se u međuvremenu da je prema Zogaju, rešenjem istražnog sudije Okružnog suda u Gnjilanu (Ki.br.6/05), još 30. marta 2006. godine određen pritvor zbog krivičnog dela terorizam. Kako je bio nedostupan pravosudnim organima, izdata je naredba za raspisivanje poternice još 17. novembra 2005. godine. Zanimljivo, Zogaj je po raspisanoj poternici pronađen i prvi put saslušan pred srpskim organima 10. juna 2009. godine (vidi okvir). Ostao je u pritvoru, koji mu je produžavan rešenjima krivičnog veća Okružnog suda u Gnjilanu u dva navrata, da bi mu bio ukinut 10. novembra 2009. godine, kada je pušten na slobodu sa obrazloženjem suda da je istraga protiv njega završena. Spisi predmeta dostavljeni su okružnom javnom tužiocu za Gnjilane, tada sa sedištem u Vranju. Međutim, što je još zanimljivije, to tužilaštvo nije podnelo predlog za proširenje istrage i produženje pritvora, a nije ni podiglo optužnicu protiv Zogaja, pa ga je istražni sudija Okružnog suda u Gnjilanu pustio na slobodu, uz obrazloženje da više nema mogućnosti da mu produžava pritvor, a da to bude u skladu sa zakonom.
KOSOVO (NI)JE SRBIJA
Onda vranjski Viši sud, na osnovu svega ovoga, konstatuje da je Zogaj bio u bekstvu, a je uhvaćen tek po poternici, da je bio u pritvoru, ali da mu je pritvor ukinut „iz razloga što nije blagovremeno podignuta optužnica od strane zastupnika optužbe – VJT Gnjilane u Vranju“, citat je iz ršenja vranjskog suda od 11. juna 2012. godine.
Vranjski sud onda nastavlja da se ponaša po sistemu „Kosovo je Srbija“ i da se iščuđuje što se Zogaj ne odaziva pozivu da mu se sudi u Vranju, „iako zna da se protiv njega vodi postupak“. Insisira se rešenjem da mu se sudi i napominje da mu se privor u odsustvu (uprkos tome što niko živi ne zna gde je) određuje zbog naročito teškog krivičnog dela i okolnosti pod kojima ga je izvršio, kao i činjenice da se sve dogodilo „neposredno nakon NATO bombardovanja i nakon što je Vojska SRJ napustila KiM“. Žalbu Zogajevog branioca na određivanje pritvora, Apelacioni sud u Nišu 5. jula 2012 odbio je kao neosnovanu.
Posle ovog rešenja Apelacionog suda, bukvalno nastupa skoro pet punih godina tišine o ovom slučaju. Tek 12. januara 2017. godine, Viši sud u Vranju, u veću kojim predsedava sudija Saško Aleksandrić, donosi rešenje kojim usvaja predlog višeg javnog tužioca u Vranju da se optuženom Genc Zogaju sudi u odustvu, po optužnici VJT u Vranju od 7. februara 2012. godine. Argumenti VJT za otpočinjanje suđenja bez prisustva okrivljenog bili su „težina krivičnog dela, protok vremena od podizanja optužnice (skoro pet godina), činjenica da od optužnice nije održan nijedan glavni pretres, što znači da suđenje nije ni počelo. I na kraju, pretnja od zastarevanja postupka. Sa ovim se veće Višeg suda saglasilo, ali sudski proces protiv Zogaja do danas nije počeo. Pripremno ročište pred početak suđenja odloženo je u dva navrata, poslednji put 25. aprila 2017. godine.
Branilac Zogaja, advokat Dragan Stojanov nije imao komentar u vezi sa ovim predmetom „jer je postupak u toku“. Portparolka Višeg suda u Vranju Miroslava Ristić obavestila je novinara da je postupajući sudija Saško Aleksandrić duže vreme odustan s posla, te da se stoga ne može u kratkom roku obaviti uvid u predmet za potrebe davanja informacije medijima.
IZRUČENjE
Zanimljivo je da je kosovska štampa u decembru 2014. godine objavila da je Interpol u Francuskoj, gde navodno živi, uhapsio Genc Zogaja po poternici iz Beograda. Objavljen je u medijima razgovor sa njegovim bratom Besart Zogajem, koji je rekao da je Gencu pre više godina sudila bivša administracija UNMIK-a za ratne zločine, ali je proglašen nevinim. Ispirčao je da mu je brat svojevremeno iz Mađarske deportovan u Srbiju, gde je odležao šest meseci u pritvoru, da bi na kraju bio pušten. Po istoj poternici iz Srbije, Zogaj je hapšen i u proleće 2016. u Švajcarskoj, ali je opet pušten na slobodu.
OPTUŽBE ZA UBISTVA NA KiM
Prema šturim podacima sa interneta, Genc Zogaj rođen je 10. septembra 1979. godine u Novom Selu, opština Mališevo. U optužnici se tvrdi da jeste rođen tog dana, ali u Ladrovcu kod Suve Reke. Pretpostavlja se da je bio pripadnik OVK tajne policije. Na internetu se može pronaći i podatak da mu je i otac, navodno, bio pripadnik OVK i da je poginuo u terorističkim akcijama u Drenici, dok je njegov brat Adriatik Zogaj, član KZK, ubijen u Gnjilanu. Piše i da je Zogaj na KiM optužen za ubistvo Mejdi Sadrijua, bivšeg pripadnika Ministarstva unutrašnjih poslova Srbije u Gnjilanu, kao i za ubistvo Danuš Januzija i Fete Arifija, svi iz opštine Vitina. Iz tog razloga, on je bio zatvoren u Okružnom zatvoru u Gnjilanu.
OSUDjENI U ODSUSTVU ZA TERORIZAM
U Vranju je već suđeno za terorizam. Okružni sud je februara 2005. godine izrekao presude devetorici Albanaca iz Bujanovca, osudivši ih na ukupno ukupno 57,7 godina zatvora zbog udruživanja radi neprijateljske delatnosti i terorizma i ubistva pripadnika BIA Selvera Fazliua 2002. godine u Bujanovcu. Na čelu ove grupe nalazio se bivši komandant OVPMB Ljirim Jakupi. U januaru 2009. isti sud izrekao je trogodišnju zatvorsku kaznu Fatonu Osmaniju iz Velikog Trnovca za isto delo, jer je dokazano da je 1. juna 2007. godine, u selu Veliki Trnovac kod Bujanovca, bacio bombu u dvorištu kuće Galipa Arifija, brata Nagipa Arifija, u to vreme predsednika opštine Bujanovac.
Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.