LEUKOCITI
“U slučaju da se njen organizam izbori do kraja sa hemioterapijama i odreaguje dobro, možemo da računamo na operaciju. Ona je trenutno na antibioticima. Broj leukocita je sada spao na 0,8. Imuni sistem Miljana nema jer ne postoji zaštita organizma od bolesti i starnih materija. Poslednji put kad sam bio, gledali smo se preko stakla njene sobe. Ulaze samo doktori sa maskama”, kaže Miljanin suprug Marko Stanković (33), advokat i bivši radnik Gradske uprave u Vranju.
Miljana Ristić Stanković je rođena 1986. godine u Jagodini. Na studijama u Kragujevcu upoznala je supruga, Vranjanca Marka Stankovića sa kojim je zbog pogodnosti oko zaposlenja, došla da živi u Vranje. Kao nastavnica srpskog jezika, predavala je u OŠ “Branko Radičević” u Vranju.
“Miljana je pet godina u Vranju, a već je ostavila veliki trag. Pisala je monografiju Pola veka Sevdaha za ovo gradsko kulturno umetničko društvo i njegov veliki jubilej od 50 godina postojanja. Govorila je na književnoj večeri sa Ljubivojem Ršumovićem kada je gostovao u našem gradu. Ogromno angažovanje naših sugrađana, javnih ustanova, institucija, rukovodstva grada, cele Jagodine i Kragujevca, govore o tome da nije izgubljen osećaj za humanost, a mi smo beskrajno zahvalni na tome”, ističe Marko.
Suprug Marko priča kako je počela njihova agonija, onako skroz iznenada, nenajavljeno. A Miljana je bila disciplinovana uvek, naročito u trudnoći.
“Nema poroka, ne pije, ne puši. Uvek je vodila računa o ishrani. Porodila se 29. novembra. Tokom trudnoće nije bilo nikakvih problema. Do poslednjeg dana odlazila je kod lekara na kontrole da bi nam on rekao kako je sve u najboljem redu i sa bebom i sa Miljanom. Tako je bilo prva dva meseca nakon porođaja. Onda su u februaru počele blago povećane temperature i znojenje koje smo pripisivali dojenju”, seća se Marko.
KRVNA SLIKA
S obzirom na to da su isti simptomi, kaže, trajali dvadesetak dana, što je postajalo sumnjivo, obratili su se lekaru.
“Miljana je proverila krvnu sliku, a nakon rezultata usledio je šok. Leukocita je bilo 103. Od četiri do 10 belih krvnih zrnaca ima u krvi zdravog čoveka. Ponovila je, naravno, analizu da nije slučajno došlo do greške i kad je opet potvrđeno, hitno je dobila uput za Niš. Tog istog dana, početkom aprila, otišli smo. Po prijemu, doktor Ivan Tijanić je odmah posumnjao na leukemiju. Za potvrdu njegove dijagnoze, Miljana je uradila citološki pregled koštane srži i dobili smo konačnu dijagnozu – akutna mijeloblastna leukemija sa šifrom AML-M1”, priča Miljanin suprug.
Pojedini tipovi leukemije leče se samo hemioterapijom, ali, nažalost, ne i u Miljaninom slučaju. Noj je potrebna transplantacija koštane srži.
“Tek se upoznajem sa ovom bolešću. Ne mogu mnogo ni da pričam o detaljima, da ne bih nešto pogrešno rekao. Doktor mi je objasnio da njen organizam šalje pogrešan impuls ćelijama i da je recidiv, na svu žalost, u njenom slučaju, zagarantovan. Neke vrste leukemija se izleče samo hemioterapijom i bolest jednom izlečena, ne vraća se. U Miljaninom slučaju nije tako, bolest će sigurno da se vrati. Zbog toga je neophodno presađivanje koštane srži u inostranstvu, prema preporukama lekara”, kaže.
Kontakte su, objašnjava, ostvarili sa nekoliko inostranih klinika u kojima i cene variraju od 90.000 do 600.000 evra.
“Ova krajnja cena je za nas nedostižna i o njoj ne razmišljamo. Za koju ćemo kliniku da se odlučimo zavisi od njihove ponude, odnosno cene. Trenutno je problem donator. Radi se tipizacija Miljaninih rođaka. Ako ne postoji odgovarajući donator, tražimo u banci matičnih ćelija. Tipizacija se onda šalje na klinike i tako se određuje cifra za operaciju”, kaže Marko.
Predračun iz klinike, objašnjava, uslov je za Šapićevu fondaciju “Budi human”, a sama klinika treba najpre da prihvati dalje lečenje pacijenta na osnovu izveštaja niških lekara i donatora, pa onda određuje ukupan iznos tretmana.
“Očekuje se uskoro uključivanje Šapićeve fondacije. Čekamo SMS broj, činimo sve da proceduru ubrzamo jer vreme ne čeka. Onda bismo i na taj način nastavili sa prikupljanjem neophodnog novca. Ono što nas teši je to što je bolest izlečiva, ali i izuzetno teška. Tretman u inostranstvu bi trajao od četiri do šest meseci”, priča Marko.
Stupio je, kaže, uz pomoć Miljaninih prijatelja u Jagodini, sa doktorkom Nadeždom Basarom, direktorkom interne klinike u Flensburgu, u Nemačkoj.
“Doktorka je pročitala moj mejl, videla Miljanine rezultate i pristala da nastavi njeno lečenje. U zavisnosti od tretmana, rekla je da bi iznos lečenja bio od 120.000 do 140.000 evra. Sada se očekuje remisija, stanje odsutnosti aktivnosti bolesti ili prolazno popuštanje nekih simptoma kod pacijenata. Organizam je tada kao “izlečen” i to stanje traje nekoliko meseci, do recidiva. Najpogodniji trenutak kada bi trebalo da ide na operaciju je stanje remisije. Kad uđe u remisiju, optimalan period za transpantaciju koštane srži je tri meseca. Nisam siguran kad će to da se desi. Očekuje se za nekih četiri, pet nedelja. Njeno stanje se prati iz dana u dan”, objašnjava Marko.
Miljana ima poseban režim ishrane. Marko odlazi kod nje svaki drugi dan, dok je u početku to bilo svakodnevno. Kaže za Miljanu da je pozitivna, nasmejana i jaka.
“Ona vodi dve borbe. Borbu za svoj život i borbu sa samom sobom da izdrži bez našeg sina Vukašina. Kad se vraćam iz Niša, jedva čekam da stignem kući da ga vidim, pa se pitam kako li je tek njoj. Nosim joj njegove benkice, snimam ga stalno pa joj šaljem preko vibera. Od kako je otišla, nije ga videla i ne znamo hoće li moći uopšte. U nekim klinikama moguće je prisustvo beba i sobe su sterilisane, u nekim nije”, kaže.
MOTIV
Sin Vukašin, siguran je Marko, najveći je motiv Miljanine borbe. Svestan je da ona prolazi kroz pakao jer nije sa svojim detetom, ali takođe i zna ko je čeka kući i zbog toga mora da istraje u ovako teškoj borbi.
“Sa mnom više priča o bebi nego o bolesti, pa i ne razmišlja mnogo o njoj. Dobar deo bitke, rekli su i lekari, dolazi iz osobe i koliko se ljudi sami sa sobom izbore. Miljana svakako ima svoj izvor snage”, zna Marko.
Prema njegovoj konstataciji, za Miljanu je celo Vranje “ustalo na noge”, na čemu su oboje neizmerno zahvalni. U akcijama ne zaostaje ni njen rodni grad Jagodina, kao i Kragujevac.
“Miljana prati medije, upućena je u sve što se dešava. Odmah po saznanju za njeno oboljenje, reagovalo je rukovodstvo grada kome sam mnogo zahvalan. I Miljana takođe, kao i naše porodice. Izuzetno mi je drago što je kompletan grad stao iza Miljane. Svi su maksimalno angažovani. Ista akcija je pokrenuta u Jagodini i u Kragujevcu. Aktivirao se njen fakultet i svi studenti. Donacije stižu sa svih strana. Uz vašu pomoć možemo da prikupimo novac potreban za lečenje. Miljani mnogo znači podrška, svima se zahvaljuje i nada se da će opravdati vaša poverenja”, iskren je Marko.
Kako da pomognete Miljani
Možete donirati novac uplatom na sledeće račune:
Dinarski račun
160-5300100364761-79
Devizni račun
Uputstvo na sledecem linku:
http://i.imgur.com/8br161J.png
Humanitarne akcije za Miljanu
Grad Vranje izdvojio je za Miljanu pola miliona dinara. Nakon apela da se pomogne novčanim uplatama, odazvali su se „Vodovod“, „Komrad“, „Novi dom“, PU „Naše dete“, zatim sindikat Gradske uprave i mnoge druge sindikalne organizacije u javnim ustanovama. Crveni krst se takođe priključio akciji za Miljanu, Gimnazija “Bora Stanković”, organizuju se različite humanitarne izložbe, koncerti i žurke…
Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.