VRANjSKE: Kako ste se odlučili za Azerbejdžan?
STANKOVIĆ: Gledali su moje utakmice, zapao sam im za oko, a znali su i da mi je u tom trenutku istekao ugovor sa Partizanom. Poslali su mi odgovarajuću ponudu koju sam, posle kraćeg razmišljanja, i prihvatio.
HRVAT I ŠVAJCARAC
Kako je protekao vaš period adaptacije na drugu kulturu, jezik i običaje, kad ste iz Partizana otišli u Inter Baku?
Moja adaptacija je, mogu reći, prošla i više nego dobro, ljudi su me odlično prihvatili, od starta sam se razumeo sa saigračima, trenerima i svima u klubu. Odgovarao mi je i njihov sistem rada, počeo sam odmah da igram. Mali problem mi je u početku bio ruski jezik, dok ga nisam naučio, posle toga sve je bilo lakše.
U timu Kabale saigrači su vam Hrvat Filip Ozobić i Švajcarac srpskog porekla Danijel Subotić. Koliko vam znači njihovo prisustvo u timu i mogućnost da komunicirate na maternjem jeziku?
Sigurno je dolaskom Ozobića i Subotića i meni, a i njima mnogo lakše, jer pričamo istim jezikom, stalno se družimo posle treninga i utakmica, i osećamo se daleko slobodnije.
Da li vas posećuju porodica i buduća supruga?
Moja porodica dolazi kod mene i ostaje zavisno od vremena, zbog viza i obaveza. Uglavnom su ovde sa mnom. Oni su moja najveća podrška, jer bez njih ne bih igrao na visokom nivou; to mi puno pomaže i u karijeri.
Koji od trenera je na vas ostavio najjači utisak?
Imao sam do sada prilike da sarađujem sa mnogo trenera i svako od njih je različit na svoj način. Imaju svoje metode rada, svoje principe, zahteve, disciplinu i još mnogo toga. Izdvojio bih Vuka Rašovića, zato što sam njegovim dolaskom dobio pravu šansu. Počeo sam da igram standardno, a za svakog igrača najbitnije je poverenje trenera.
Možete li da izdvojite najbolje što ste naučili od svakog od njih?
Svaki trener je imao svoj način rada, svoju filozofiju fudbala i ne bi bilo fer ako bih nekog posebno istakao. Bio bih neiskren.
Ko je imao najveći uticaj na vašu karijeru i kome ste posebno zahvalni?
Najveći uticaj na moju karijeru i moj razvoj imala je moja porodica, pre svih otac. On mi je davao najveću podršku, sa njim sam i trenirao kao klinac, radio na svemu što se tiče fudbala, Bio mi je, ujedno, i najveći kritičar, posle svake utakmice, a takav je i danas.
Sećate li se najteže utakmice koju ste odigrali u dosadašnjoj karijeri, u psihološkom, fizičkom i svakom drugom smislu?
Najteža utakmica koju sam igrao bila je pre dve godine sa Gabalom protiv Panatinaikosa, u plej-ofu za ulazak u Ligu Evrope. Prvu utakmicu smo igrali u Bakuu i završena je nerešenim rezultatom 0:0. Onda nas je čekao revanš u Grčkoj. Prepun stadion, paklena atmosfera, a pritom je bio i veliki ulog. Sve je bilo na njihovoj strani, ali posle velike fudbalske borbe i zahvaljujući prekidima, uspeli smo da opet odigramo nerešeno, ovog puta 2:2, i po prvi put u istoriji FK Gabala plasirali se u Ligu Evrope.
Koji fudbaler protiv koga ste igrali je bio najzahtevniji za čuvanje?
Najteži igrač za čuvanje bio je Obamejang. Prebrz je, ima dugačak korak i neverovatan osećaj za prostor, igra dobro glavom. Jednom rečju – vrhunski igrač.
Ko je najveći provokator, a ko najkorektniji igrač među vašim protivnicima?
Najprovokativniji igrači su ovde, u Azerbejdžanu, i ne vole da igraju jak i agresivan fudbal. I onda samo padaju, foliraju, svačim se bave da te isprovociraju. Najkorektiniji igrač protiv koga sam igrao i koji mi je posle utakmice prišao i čestitao na odličnoj utakmici, nećete mi verovati, bio je Eder, fudbaler koji je Portugalcima doneo Evropsko prvenstvo. Igrao sam protiv njega u trećem kolu kvalifikacija za Ligu Evrope, protiv Lila.
Penal koji ste šutirali protivAnderlehta u kvalifikacijama za Ligu šampiona sa Partizanom je, ispostaviće se, bio odlučujući. Kakve vas uspomene vežu za taj penal i, uopšte, tu noć u Briselu i plasman u elitno takmičanje?
Na plasman u Ligu šampiona me vežu samo najlepše uspomene koje ću pamtiti do kraja svog života. Briselska noć i taj penal su me urezali zlatnim slovima u istoriju Partizana, skoro svi me znaju i pamte po tom penalu. Mogu slobodno da kažem da je, za sada, to najznačajniji trenutak u mojoj karijeri. Sigurno i najdraži gol.
Imali ste sreću da vam saigrači u timu budu, između ostalih, Vidak Bratić u OFK Beogradu, Mladen Krstajić i Milan Obradović u Partizanu. Koliko vam je njihovo iskustvo pomoglo da sazrete kao igrač?
Imao sam prilike da igram i sa vrhunskim, iskusnim igračima poput Bratića, Jolovića, Krstajića ili Obradovića, i svaki mi je pomogao na svoj način. Ukazivali su mi na greške, mane i postavke u igri. Te njihove sugestije su mi neizmerno značile na terenu.
Da li ste u kontaktu sa bivšim klupskim drugovima?
Mogu da se pohvalim da sam sa mnogo bivših saigrača ostao u dobrim odnosima, što iz Dinama, OFK Beograda ili Partizana. Sa nekima se čujem preko društvenih mreža, sa drugima i viđam, kada mi to obaveze dozvole.
Pratite li igre Dinama u Prvoj ligi Srbije, kako vam sve to izgleda?
Naravno da uvek kada imam vremena ispratim Dinamo. Vidim da su ovog proleća u odličnoj formi i ako ovako nastave siguran sam da će izboriti opstanak. Jedva čekam da dođem u Vranje i pogledam neku utakmicu uživo.
Sezonu 2015/16. ste sa Gabalom završili na trećoj poziciji, narednu 2016/17. na drugoj. Možete li ugroziti Karabah i sledeće sezone napasti titulu?
Kad sam došao u Inter, za tih prvih šest meseci i manje koliko sam proveo tamo, osvojili smo drugo mesto. Onda sam prešao u Gabalu koja je tada bila treća na tabeli i odmah se plasirali u Ligu Evrope, po prvi put u klupskoj istoriji. U sezoni 2015/16. zauzeli smo treće mesto, a ove smo se borili za titulu do četiri kola pre kraja prvenstva. Uzmemo li ovo u obzir, nikad se ne zna, možda sledeće godine napadnemo titulu i pokušamo da prekinemo dominaciju Karabaka.
INVESTICIJE I HULIGANI
Možete li da uporedite beogradski „večiti derbi“ i utakmice sa Karabahom ili Interom u Azerbejdžanu, gde ima više naboja i tenzija?
Beogradski „večiti derbi“ i utakmice glavnih rivala u Azerbejdžanu ne mogu nikako da poredim. Derbi Partizana i Zvezde ima mnogo naboja, previše tenzija i vrhunske atmosfere. To se ne može opisati, jedino onaj ko to doživi zna kakav je osećaj. Derbi susreti u azerbejdžanskoj ligi nisu ni blizu beogradskom.
Ostajete li u Gabali i sledeće sezone?
Moji planovi za budućnost su i dalje vezani za Gabalu, jer imam još jednu godinu ugovora sa klubom. O poslu nakon završetka karijere nisam ozbiljno razmišljao. Planiram da još sigurno pet ili šest sezona igram profesionalni fudbal, ako Bog da, pa me zaobiđu povrede i budem zdrav.
Da li je i koliko fudbal u Azerbejdžanu u zaostatku za srpskim, ili su nac pretekli?
Fudbal u Azerbejdžanu uopšte nije u zaostatku za srpskim, jer ovdašnji šampion je već četiri godine stalni učesnik Lige Evrope, a i Gabala je dve godine igrala isto takmičenje. Ovde je fudbal na pravom putu, jer se dosta ulaže u njega. Srpski timovi su u prednosti jedino u tome što imaju iza sebe bogatu istoriju. Nažalost, za sada tako stoje stvari.
Mnogo se ulaže u tamošnji fudbal i primetan je sve veći napredak. Mislite li da bi investicije mogle da pomognu i srpskom fudbalu?
Ja sam siguran da bi investicije u domaći fudbal mnogo pomogle. Mislim i da je razvoj manjih fudbalskih sredina od velikog značaja, jer su se upravo u takvim centrima rađali i rađaće se veliki fudbaleri. A mora nekako i privatizacija klubova da se reši – što pre, to bolje.
Šta je najveći problem srpskog fudbala?
Najveći problem su nasilje i huligani na stadionima. Dok se to ne iskoreni, bićemo i dalje mnogo daleko od Evrope. A postavlja se i pitanje regularnosti mečeva, mita i korupcije. Dok ima toga, biće i problema u srpskom fudbalu.
PROFIL
Ime i prezime: Vojislav Stanković
Datum i mesto rođenja: 22. septembar 1987, Vranje
Visina: 191 cm
Težina: 87 kg
Pozicija u timu: centralni bek, po potrebi i levi bek
Klub: Gabala (Azerbejdžan)
Igračka karijera: OFK Soko, Dinamo Vranje, OFK Beograd, Partizan, Inter Baku, Gabala
Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.