Sasvim je, međutim, izvesno da naš sagovornik neće na ovom položaju dočekati Ruse jer ga je Jedinstvena Srbija isključila iz članstva pa sad, po koalicionom sporazumu sa SNS u lokalu, insistira na njegovoj smeni sa pomoćničkog mesta. No, to je deo neke druge priče. Ono što je važno je to, naglašava Stojković, da će ova kompanija zaposliti 350 ljudi i da narednje godine planira da u Bunuševcu, u Industrijskoj zoni, sagradi halu površine 30.000 kvadratnih metara:
„Poređenja radi, Geoks ima 21.000 kvadrata“, podseća Stojković na Italijane sa početka teksta.
Drugi italijanski investitor, koji sada radi u Industrijskoj zoni, je proizvođač nameštaja „Top sofa“, koji je do nedavno radio u Jumku, baš u istoj hali u kojoj će sada garniture sklapati „Mnogo mebeli“.
Branislav Popović, predsednik Nadžornog odbora Jumka za Vranjske kaže da se pregovori sa Rusima vode u Ministarstvu privrede:
„Mi kao firma u državnom vlasništvu ne možemo da pregovaramo oko zakupa hala. Država treba da odredi cenu zakupa, a ja mogu da kažem da je Top sofa plaćala dva evra po kvadratu mesečno. Oni su držali 3.500 kvadrata, a Rusi traže 6.000“, objašnjava Popović.
Prema na internetu dostupnim podacima, „Mnogo mebeli“ su ozbiljna firma. Na njihovoj internet prezentaciji mnogomebeli.com, pored mnoštva slika na kojima su, nesvakidašnje za naše prilike, jasno istaknute cene za svaki komad nameštaja, popuste i mogućnosti transporta do vaše kuće, piše da u Rusiji imaju hiljadu salona i tri fabrike. Na sajtu postoje linkovi za svaki od od salona.
U Srbiji ova ruska kompanija posluje preko firme „Nefa nameštaj“, koja je početkom godine, prema podacima Agencije za privredne registre, sa osnivačkim ulogom od 100 dinara, otvorila firmu u našoj zemlji. Za nju u APR nema podataka o poslovanju.
Ono što raduje lokalne čelnike je to što će fabrika nameštaja u Vranju biti registrovana ovde, odnosno neće poslovati preko beogradske firme. To znači da će porezi, doprinosi i ini novac ostajati u Vranju. Tako bar tvrde Stojković i gradonačelnik Slobodan Milenković.
„Firma će biti registrovana u Vranju, gde će se plaćati lokalne dažbine koje će ostajati u gradskom budžetu. Otvaranje ove fabrike od velikog je značaja za lokalnu samoupravu; novac će ostajati u Vranju a oni ne traže nikakve pogodnosti osim Jumkove hale po tržišnim uslovima“, kaže gradonačelnik Milenković.
Da je Srbija nekako mila Rusima potvrđuju i reči Aleksandra Stojkovića koji kaže da je direktor firme, inače Rus, već iznajmio stan u Vranju i da je podneo zahtev za izdavanje dokumanata u ovdašnjoj Policijskoj upravi. Rus koga spominje Stojković, a sa kojim su Vranjske razgovarale, nije želeo da govori za naše novine o novoj fabrici uz izvinjenje da je za to i dalje rano.
I Dragan Stevanović, državni sekretar u Ministarstvu privrede, reagovao je gotovo isto na molbu da prokomentariše izvestan dolazak ruskog investitora.
„Još je rano. Čakamo njihovo pismo o planovima, posle toga bih mogao da govorim“, jasan je Stevanović.
On, ipak, na konkretno pitanje, da li se po njegovim saznanjima radi o ozbiljnoj firmi, odgovara sasvim jasno:
„Jesu ozbiljni“, kaže Stevanović za Vranjske.
Ovo o ozbiljnosti, ma koliko se ekonomske i političke okolnosti u zemlji menjale, za Vranjance je ključno. Na svaki pomen investicija i zapošljavanja Vranjanac će se setiti Zambera, spomenika besprizorne priče o mitološkom biću stranog investitora. I engleski kipranin Jani Savas došao je u Vranje pričom o hiljadama radnika za mašinama, proizvodnji najpre u Jumku i započetoj fabričkoj hali na čijem su mestu sada stambene zgrade i lokali. Sve je ubrzo puklo kao mehur od sapunice, ostala je samo iluzija o vrednim Vranjancima koji će da tkaju trikotažu za Evropu.
Ova digresija, međutim, nikako ne podrazumeva našu zluradost i defetizam. Stojković kaže da su Rusi ozbiljna firma.
„Oni ne žele da kalkulišu. Uskoro preko NSZ ide konkurs za posao a osim nekolicine menadžera, odnosno direktora, svi radnici će biti odavde. U toku je registracija firme u APR, a planiraju i da angažuju lokalne partnere kooperante“, kaže Stojković.
Vranjske nisu uspele da dobiju izjavu nekih privatnih proizvođača nameštaja sa kojima smo kontaktitrali.
A Simpo?
Setićemo se najava po kojima su neki drugi Rusi navodno hteli da kupe Simpo. Aleksandar Vučić, tada PPV, govorio je da je već gotova stvar da kompanija „Delo“ kupi vranjsku fabriku, ali od toga nije ispalo ništa. I, kako stvari stoje, neće ni da bude. Ali, važno je da Rusi ipak dolaze.
Nikola Lazić
SLADjAN DISIĆ, GENERALNI DIREKTOR SIMPA
NE PLAŠIMO SE KONKURENCIJE
VRANjSKE: U halama Jumka ruska kompanija Mnogo mebeli otvara pogon za proizvodnju tapaciranog nameštaja. Da li to predstavlja konkurenciju Simpu?
DISIĆ: Svakako da otvaranje svake nove proizvodnje nameštaja u Vranju predstavlja potencijalnu konkurenciju Simpu. Međutim, i u prethodnom periodu je bilio toga, tako da sada u Vranju i okolini postoji dosta fabrika koje se bave proizvodnjom nameštaja. To su ozbiljni proizvođači, kao što su Diva Divani, Top sofa, ali i još dvadesetak malih i srednjih preduzeća. Za Vranje je svakako dobro što se otvaraju novi proizvodni kapaciteti, odnosno nova radna mesta, što će smanjiti nezaposlenost i pozitivno uticati na poboljšanje privrednog ambijenta, odnosno ukupno stanje privrede u Vranju i Pčinjskom okrugu.
Da li strahujete da bi njihova proizvodnja mogla da negativno utiče na poslovanje Simpa?
Mi poštujemo sve proizvođače i trgovce nameštajem, ali se ne bojimo konkurencije, jer nastojimo da u jednoj potpuno otvorenoj tržišnoj utakmici ispoljimo sve naše kvalitete i prednosti. Srbija je otvorena država koja ima sporazume o slobodnoj trgovini i sa Evropskom unijom i sa zemljama Cefte, što znači mogućnost svakoga da proizvodi, uvozi i prodaje nameštaj,bez posebnih nameta što svakako povećava konkurenciju. U takvim uslovima samo zahvaljujući znanju, dugogodišnjem iskustvu i angažovanju menadžmenta i svih zaposlenih, stalnim inoviranjem programa, kvalitetu, praćenju modernih dizajna i trendova možemo da idemo ispred konkurencije. Pored toga, Simpo ima višedecenijsku tradiciju u proizvodnji i prodaji nameštaja, svoje ime i kupce, i prepoznatljiv je kao brend ne samo u zemlji, već i u inostranstvu.
Da li strahujete da bi moglo da dođe do preuzimanja vaših radnika od strane ove kompanije?
Takva potencijalna mogućnost uvek postoji. Stvar je opredljenja svakog čoveka, pa i radika Simpa, u kojoj će fabrici raditi, i pod kojim uslovima. Zato mi stalno nastojimo da stvaramo dobre, stabilne uslove za rad, da zarade budu redovne, da se u skladu sa rezultatima povećavaju i na vreme isplaćuju., Međutim, ako se neko i pored toga opredeli da radi u nekoj drugoj firmi, mi nemamo pravo, niti želimo da ga u tome sprečavamo.
Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.