Brojka od četrdesetak ljudi, koliko je bilo prvog dana, po oceni iskusnih vranjskih demonstranata, učesnika u protestima protiv bivših režima, uopšte nije zanemarljiva. Posebno, ako se setimo da su slični protesti protiv Slobodana Miloševića svojevremeno u Vranju počinjali sa desetak ljudi. Ali su i potrajali. Aleksandar BELIĆ, učesnik svih protesta protiv Slobe u poslednjoj deceniji Dvadesetog veka, kaže da je „istrajnost veoma bitan faktor kod protesta“.
„Mladi ne smeju dozvoliti bilo kome da ih obeshrabri u nameri da protestuju kada im se nešto u društvu ne dopada. Drugi, možda i bitniji momenat od istrajnosti, je da moraju biti svesni da isključivo sami mogu da izvedu promene, da to neće niko drugi učiniti za njih“, konstatuje Belić.
Očito je, dodaje on, da su strah i vranjski mentalitet još uvek jači od želje za promenama.
„To je ta nespremnost da se istupi na način „ja imam nešto da kažem“ i neće me niko i ništa sprečiti u tome. Fali nam inicijative i aktivizma. Ovde se više razmišlja u stilu „podržavam protest, ali neka to što treba uradi neko drugi“. Protest nije potrajao dovoljno dugo da se pridruže još neki ljudi koji su možda bili u razmišljanju da to učine, jer setićemo se da je Vranjancima i na protestima protiv Miloševića bilo potrebno vreme da se osokole. Ovde sve nekako ide „na gurku“, smatra Belić.
Igor ANDONOV, dojučerašnji zamenik gradonačelnika koji je kao student učestvovao u protestima devedesetih, ima slično objašnjenje, a kao razlog za izostanak protesta navodi strah od mogućih posledica.
„Ako znamo za presije po javnim i društvenim preduzećima, pretpostavljam da je ovde intenzitet straha na višem nivou nego u drugim krajevima Srbije. Valjda je to strah od posledica ukoliko se usude da izađu na ulicu. Taj strah se neminovno prenosi na mlade. Takođe, mislim da nije ni veličina gradova u pitanju, evo imamo proteste u Subotici, Požarevcu, Zaječaru. Mislim da je mentalitet ljudi ovde potpuno drugačiji i izrazito podanički“, smatra Andonov.
On dodaje da je Vranje kroz istoriju pokazalo da „nije pokretač promena u društvu“.
„Uvek smo bili na marginama i poslednji grad po spremnosti da se stvari menjaju. Dokaz za to je vladavina SPS ovim gradom koja je trajala četvrt veka. Iako je bila pogubna, nikome nije palo na pamet da ustane protiv nje na ulici. Svuda su socijalisti pali s vlasti, a ovde je trebalo još više od petnaest godina da se to desi. Mislim da treba da prođu generacije i generacije da bi se promenila svest ljudi u tom pogledu“, navodi Andonov.
Gensek vranjskih socijalista Branimir STOJANČIĆ skreće pažnju na to da svako ko je pratio ranije događaje zna da je u Vranju, „svest o društvenim dešavanjima na vrlo niskom nivou“,
„Ne želim nikoga da uvredim, ali o tome govori analiza praćenja medija, štampanih i elektronskih, broj pročitanih i pozajmljenih knjiga u gradskoj biblioteci, podaci o pismenosti i stepenu stručne spreme, pa i sama (ne)zainteresovanost populacije za društvena desavanja. Svi društveno-politički događaji u Vranju dolaze kasno“, navodi Stojančić.
On dodaje da je ključni razlog za izostanak protesta u Vranju u ovom momentu – nezainteresovanost i „rajinski mentalitet“.
„Video sam ko su ljudi koji su se okupili u Vranju, ne deluju mi kao osobe koje su 2. aprila glasale. Nisu imali precizno istaknute zahteve, ni jasno iskazan pravac aktivnost na društvenim mrežama. I, što je najbitnije, okupili su se, a nisu znali šta dalje“, poručuje Stojančić.
AKCIJA I REAKCIJA
Milan MIHAJLOVIĆ, lokalni lider Dveri, ima nešto drugačije objašnjenje, po kome je osnovni problem u tome što su nosioci protesta u većim gradovima mladi ljudi – studenti nezadovoljni svojim životom u ovakvoj državi i svesni situacije u kojoj se nalazimo.
„Vranje, s druge strane, nije univerzitetski grad. Ima malo studenata, ovi mlađi koji su tu verovatno i ne razmišljaju da ostanu u gradu, tako da ih previše ne interesuje situacija u kojoj se trenutno nalaze“, kaže Mihajlović.
On skreće pažnju na to da su „protesti protiv Slobodana Miloševića u Vranju zaživeli tek kada je u Beogradu dostignuta neka kritična masa od 200.000-300.000 ljudi svakog dana“.
„Ukoliko se aktuelni protesti u Beogradu nastave i omasove, možda možemo očekivati neku reakciju na to i u Vranju“, smatra Mihajlović.
Nela DIMITRIJEVIĆ, potpredsednica vranjskih demokrata naglašava da ona kao političarka, ni njena partija nemaju nikakve veze sa protestima, ali i da se nadala da će oni uspeti.
„Lično mi je žao što nema protesta, vrlo rado bih im se pridružila. Čini mi se da su nama ovde studenti malo inertniji nego u drugim gradovima, te da je to možda jedan od razloga zašto nema entuzijazma i demonstracija u Vranju, što ne znači da ih neće biti. Usput, da ne zaboravimo, većina ovdašnjih studenata studira van Vranja, učestvuju u protestima u tim gradovima“, kaže Dimitrijevićeva.
I dok postizborni mamurluk traje, klinci, pa i stariji građani Vranja sačekaće, po običaju, da neko drugi preuzme odgovornost i rizik za njihovo bolje sutra. Taj rajinski mentalitet, gotovo ugrađen u gene, nalaže strah, fatalizam, potuljenost, ali i lukavstvo, egoizam i slepu odanost gospodaru u težnji za održanjem golog života. Najlakše je reći, takvi smo, kakvi smo. Kakav je to uopšte izgovor?! Posebno što će koliko sutra, ako ovi u Beogradu kojim slučajem pobede, preko 70 odsto Vranjanaca početi da pričaju da, zapravo, oni nisu ni hteli da glasaju za onog za koga su glasali. Ali su morali, jer „imaju porodicu i decu“. Ali i da to isto biračko telo može bez problema da glasa i za nekog drugog. To su već više puta dokazali.
RATKO BOŽOVIĆ
JUG PROTIV ISTINE
Sociolog Ratko BOŽOVIĆ u izjavi za Vranjske podseća da „svugde gde politika ima dominaciju jedne stranke ili „jedne strane stvari“, postoji „neravnoteža u kojoj prvo postrada kritički duh i javnost“.
„Javnost kao znanje, kao kritičko mišljenje, kao rezonovanje. To se odlično spaja sa pojmovima „dugog trajanja“ u autoritarnoj vladavini, i sa podaničkim mentalitetom. Imamo prisutan i tradicionalizam kao formu nacionalizma. Ljudi onda idu za liderom, za onim koji je pobednik, a ne za zakonom i zdravim razumom“.
Što smo južnije, dodaje, to manje ima kulture, pa i političke kulture.
„Mi smo kao država na evropskim marginama, jedno zapušteno društvo, a u toj zapuštenosti mislim da se možda jug ističe i tu treba tražiti razlog zašto tamo nema protesta“.
Božović kaže da ne može da govori o preciznim razlozima izostanka protesta u Vranju, pre nego što bi se obavila konkretna proučavanja, ali da uopšteno gledavši „jedna sredina, što je manje slobodna sa stanovišta kultivisanosti kulture i slobode medija, ona je na neki način najreduktivnija u odnosu na istinu“.
„Tu se već postavlja problem obrazovanosti, odnosno neobrazovanosti, onoga što predstavlja materijalno siromaštvo i duhovnu sušu. U uslovima drastične dominacije vladajuće stranke, koja sa svojim koalicionim partnerima liči na jednopartijski sistem, nemamo ravnotežu sa stanovišta atmosfere u kojoj bi se vodila debata, rasprava i razgovor. Pomeranja su onda spora u glavama ljudi. Taj nivo ideološkog ne stiže do strukturalnog poimanja stvari, do istine. Tu postoji samo interesno mišljenje, koje i nije nikakvo mišljenje, ono je gotovo na ivici gluposti“, navodi Božović.
Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.