“Svi smo studirali u Beogradu i živimo u istom kraju. Funkcionišemo tako da se sve na kraju svede na timski rad. Dušan i Ivan kuvaju i fotkaju. Ja sve to upakujem za veb. Projekat Zakuvavanje je internet priča sam po sebi”, objašnjava Nikola Ivanov koji tri i po godine radi kao freelance web developer.
Skroz nenadano, prema njihovim rečima, na jednoj od nacionalnih televizija dobili su nagradu za najbolji nedeljni recept, puževe sa brunoa krompirom i ukiseljenim povrćem, nakon čega su i odlučili da pokrenu “food blog“.
“Nagradu smo dobili od televizije B92 u sklopu emisije Moja kuhinja, moja pravila. Recept smo poslali pre iz znatiželje nego iz želje za takmičenjem jer su članovi žirija bila dva vrhunska kuvara iz Srbije, Filip Ćirić i Njegoš Kaličanin, koji vode ozbiljne restorane. Interesovalo nas je kako će oni da reaguju na naš recept. Ispostavilo se da smo uzeli tu simboličnu nagradu za najbolje jelo nedelje”, kažu ponosni kuvari.
Ljubav prema kuvanju kod Ivana se javila u detinjstvu, kada je zajedno sa mamom mesio hleb. Dok Dušan ne krije da svoje znanje duguje ljudima sa kojma je radio.
“Još od malena sam pomagao majci oko kuvanja, pa se tako pored nje i rodila ta ljubav. Kad je mesila, davala mi je parče testa i ja sam pravio svoj hleb. Onda sam prvi put ušao u profesionalnu kuhinju i shvatio da to želim da radim do kraja života”, priznaje Ivan, a Dušan dodaje da ljubav prema kuvanju oduvek postoji i svakim danom raste.
“Sve što znam i što sam naučio je zahvaljujući ljudima koji su mi dobrim ili lošim primerom pokazali šta je potrebno da bih bio uspešan u svom poslu”, kaže Dušan.
Profesionalni kuvari, Ivan i Dušan, koji rade u prestoničkim restoranima, kažu da Nikola pokazuje afinitete prema kuvanju i da defintivno u njemu ima potencijala.
“Nas trojica smo radili zajedno i u jednom restoranu u Sjedinjenim američkim državama 2013. godine. Za sada se Nikolino kuvanje svodi na kućne varijante, nije još za širu javnost”, šaljivo će Dušan, dok ovaj nabraja šta od hrane ume dobro da pripremi.
“Moram da se nadovežem i kažem da znam da spremim dobar!!!!!!!!! chicken curry, risotto, bolognese i burger!!!!!!!!!!. Mislim da je dosta za jednog programera”, hvali se Nikola.
Mišljenja su da se žene bolje snalaze u kućnoj atmosferi i kuvanju za porodicu, dok su u profesionalnom svetu muškarci dominantniji.
“Institucija žene za šporetom je jaka u našoj kulturi i to niko ne može da porekne niti ospori. Iako je muškarac glava čija je uloga da obezbedi porodicu, žena je ta koja kuva i stavlja obrok na sto. Kućni kuvar i profesionalni kuvar su dva različita sveta. Postoje, naravno, žene i devojke u našoj struci koje stoje rame uz rame sa muškarcima, ali mislimo da su u manjini. Rad u profesionalnoj kuhinji je naporan i stresan posao u kome uspevaju samo izdržljivi i uporni”, smatra ovaj mladi trojac.
Dušan privatno priprema sve što je brzo, pošto ne voli da slobodan dan troši na kuvanje. Teško mu je da se odluči za omiljeno jelo, ali u ovom trenutku kaže da je to pileća džigerica. Naglašava šta nikada ne bi trebalo kombinovati.
“Riba i mlečni proizvodi nikada se ne kombinuju. Po hrono ishrani, ne bi trebalo da se kombinuje krompir i meso, ali realno, nema bolje od te kombinacije“, kaže Dušan.
Nikola, programer, ne sprema previše zbog velikih poslovnih obaveza, a kada sprema, to su uglavnom raznorazni improvizovani omleti.
“Omiljeno jelo mi je definitivno bolognese pasta. A desert, sve što pripremi Ivan”, kaže Nikola.
Ivan nema omiljeno jelo, skoro da nikad ne kuva isto, a kada kuva to radi u zavisnosti od toga šta pronađe u marketu ili na pijaci.
“Volim da obilazim pijacu. Svaki put nađem nešto zanimljivo ili povoljno. Može se reći da volim da pripremam jeftine delove mesa i iznutrice”, otkriva nam Zarev.
LjUBAV I TRUD
U kuvanju ih, kažu, vodi ljubav prema hrani i zato je njihov trud veliki, pa u svemu daju svoj maksimum.
“Ako se posvetite tome šta radite i ujedno znate šta činite, sve ispada valjano. Kuvanje je hemija i umetnost. Ako ne poštujete hemijske zakone namirnica i ako nemate kreativnost , džaba vam ljubav”, govore naši sagovornici.
Vole da proučavaju različite kuhinje i tako otkrivaju nove stvari koje na domaćim jelima primenjuju sa malim izmenama, ali bez gubitka pravog ukusa tog jela.
“Volimo da isprobavamo razne tehnike u pripremi hrane. Kad god možemo, kuvamo nešto što niko inače ne bi pokušao, samo da vidimo kakav će rezultat biti. Od egzotičnih stvari, dosta radimo sa iznutricama i jeftinijim delovima mesa, jer njima treba da posvetimo više pažnje prilikom obrade. Nastojimo da jeftine stvari predstavimo u novom svetlu”, kažu.
Instinktivna je reakcija da uvek probaju gotovo jelo, pre nego što ga posluže gostima jer je ukus najbitniji. Posle toga, kažu, dolazi izgled jela i estetika tanjira.
Stalno su, ističu, u pokretu, što im je pomoglo da vide i upoznaju različite ljude različitih mentaliteta i pogleda na svet. Ponosni su, međutim, na svoj rodni grad i mesto odakle dolaze.
“Za Vranje ne možemo da kažemo ništa loše, samo najbolje. Jedina stvar koju zameramo ljudima je neažurnost i neambicioznost. Vranje se ne razlikuje posebno od ostalih mesta, sve je u sistemu države. Nažalost, kod nas je takav sistem da su mladi bez ambicija, samim tim i bez posla jer nemaju radne navike i plaše se da prate svoj put. Vide da i ljudi koji se trude i pokušavaju da stvore mesto za sebe, ne dobijaju dovoljno priznanja i onda jednostavno odustanu od svega i prepuste se učmaloj sredini”, kažu dvadesetšestogodišnji Vranjanci.
Vranje je, navode, isuviše puta pokazalo da ima ogroman broj talentovanih ljudi.
“Vranjski muzičari, slikari, fotografi, dizajneri, tattoo umetnici, pesnici… Poznati su širom Srbije i ljudi su čuli za njih jer su se za to izborili i istrajali u tome. Svi ostali treba da prate njihov put. Svim tim ljudima skidamo kapu i hvala im što predstavljaju jug u najboljem svetlu. Ponosni smo kad odemo na svirku benda “!!!!!!!!Cardinal Point” ili “!!!!!!!!Mud Factory” u Beogradu i čujemo “dobro veče Beograde, mi smo iz Vranje”, ističu naši sagovornici.
Ipak, priznaju da u Vranju ne bi uspeli u poslovima kojima se bave.
“To je definitivno tako. U Vranju postoji jedno odeljenje u Srednjoj ekonomskoj školi koje se školuje za kuvara. To su uglavnom deca sa sela ili deca koja žele da nauče zanat kako ne bi išla na fakultet jer nemaju para. Knjige ne prate moderne trendove u kulinarstvu i deca završe školu nesposobna za rad. Dok se svest kod mladih ne promeni i to svoje školovanje ne iskoriste na najbolji mogući način, mislimo da će Vranje ostati na pljeskavicama i picerijama”, ocenjuju.
MOJA BAŠTA
Svest o hrani, kažu da je u Srbiji počela da se menja tek pre 10 godina i da postoji petnaestak restorana u kojima kuvar stvarno može da stekne veštine na zavidnom nivou.
“Nažalost, u Vranju, kada ljudi izađu na večeru ili ručak, to je obično roštilj ili picerija. Vranju treba promena i kadar koji je voljan da pomera ugostiteljstvo unapred. Da prirede takvo iskustvo gostu koje će sa zadovoljstvom da prepričava naredenih nedelja i meseci”, kažu dvojica kuvara.
Ivan je iskren kada kaže da razmišlja o povratku na selo i da bi voleo da gaji povrće.
“Voleo bih da imam svoju baštu, a usput da organizujem pop-up večere na selu sa 100 odsto organskom hranom koja raste na mom posedu”, želja je Ivana, mladog kuvara koji u beogradskom restoranu trenutno radi kao zamenik šefa.
Dušan, pak, sebe za nekoliko godina vidi kao uspešnog ugostitelja, supruga i oca.
Njihovi recepti mogu da se vide na sajtu Zakuvavanje, društvenim mrežama !!!!!!!!!!!!Facebook, Instagram i Twitter.
PROFIL
Dušan Stošić rođen je 1991. godine u Vranjskoj Banji. Završio je Gimnaziju “Bora Stanković” u Vranju. Apsolvent je Visoke hotelijerske škole na smeru gastronomija. Trenutno je šef kuhinje u restoranu !!!!!!!!!!!!!!!Foodporn u Beogradu.
PROFIL
Nikola Ivanov rođen je 1991. godine u Vranju. Završio je Srednju Ekonomsku školu, odsek turizam. Potom je upisao Visoku turističku školu u Beogradu. Na trećoj godini odlučio se za izborni predmet osnove E-Poslovavanja koji je predstavljao uvod u veb programiranje. Konačno se u tom poslu pronašao, učio je godinu dana. Što se programiranja tiče, Nikola kaže da je život u Beogradu samo njegov lični izbor zbog planova koje ima za budućnost. Srećan je što može da radi bukvalno i sa neke egzotične plaže.
PROFIL
Ivan Zarev rođen je 1991. godine u Vranju. Završio je Visoku hotelijersku školu, smer gastronomija. Trenutno radi u jednom prestoničkom restoranu kao zamenik šefa. Kuvanjem se bavi skoro 10 godina. U slobodno vreme, bavi se fotografijom.
Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.