Većina ekonomista često iznosi dijametralno suprotne stavove o mnogim pitanjima savremene ekonomije, sekundarnoj raspodeli dohotka, fiskalnoj politici, politici kursa domaće valute, subvencijama, ali se njihova mišljenja apsolutno slažu da je priča o proseku u statistici zapravo priča o fikciji koja uvek i u velikoj meri odudara od stvarnog, realnog stanja. Kažu, statistika je realna jedino kada uvažava kategoriju egzaktnih podataka, dok je priča o proseku miljama daleko od realnosti, kao u onoj priči gde polovina stanovništva jede kupus, a druga polovina meso, što u proseku znači da se na jelovniku nalazi sarma kao relativno dobro i ne baš siromaško jelo!? Problem je jedino u tome što od proseka, dakle, sarme, ne vidimo da polovina ljudi „guli“ kupus, što sliku celovitog stanja čini fiktivnom i udaljenom od poprilično surove stvarnosti. Stoga ne čudi što je domaća javnost bila gotovo šokirana podatkom Republičkog zavoda za statistiku da je prosek zarada u Srbiji u decembru iznosio „nedostižnih“ 53.456 dinara, zatim je usledio novi „šok“ zbog drastičnog pada plata u januaru na 41.508 dinara, da bi, konačno, nastupilo februarsko „razvedravanje“ sa prosekom koji je dostigao gotovo 47.000 dinara! Objašnjenje na zvaničnom sajtu Republičkog zavoda za statistiku bilo je eksplicitno: „Plate u decembru prošle godine povećane su zbog isplata za praznike koje su tada isplaćene, umesto u januaru, a krajem godine, u poslednjem mesecu, isplaćuju se i zaostale zarade i godišnji i kvartalni bonusi“.
Zatim je usledilo zvanično saopštenje Republičkog zavoda za statistiku koje je potpisao direktor Miladin Kovačević.
„Pad zarada isplaćenih u januaru 2017. u odnosu na zarade u decembru 2016. rezultat je dinamike isplata, jer su krajem decembra prošle godine zbog novogodišnjih i Božićnih praznika isplaćene zarade koje bi inače bile isplaćene početkom januara 2017, što je uticalo i na povećanje plata u februaru“, tumačenje je Republičkog zavoda za statistiku.
Skok plata u februaru ove godine u odnosu na januar zabeležen je i u Pčinjskom okrugu. Tako je prosečna zarada 40.000 zaposlenih na nivou okruga u januaru iznosila 29.797 dinara, a u februaru 37.053, što predstavlja povećanje za 24,4 odsto. Isti zaposleni u Pčinjskom okrugu primili su u januaru ove godine za 26 odsto manju platu u odnosu na decembar prošle, ali te razlike nisu iste po opštinama ovog okruga, već se poprilično razlikuju, a najveće su u opštinama Trgovište (32,9 odsto), Preševo (32,8), i Vladičin Han (32,5), a najmanja je u opštinama Bosilegrad, 20,3 odsto, i Surdulica, 20,9 odsto (Vidi okvir).
Branislav Popović, šef Kancelarije Regionalne privredne komore u Vranju, pruža svoje objašnjenje skoka prosečne zarade u februaru u odnosu na januar ove godine.
„Po opštinama, logično, nije isti procenat umanjenja zarada u januaru u odnosu na decembar, niti procenat uvećanja prosečne zarade u februaru, jer se dinamika isplata razlikuje, ali je činjenica da se deo plata za januar isplaćuje u decembru, a u januaru ima i dosta neradnih dana, pa je tu povoljniji februara kada se sve normalizuje“, tumači Popović.
Miroljub Stojčić, nekadašnji gradonačelnik Vranja, skok prosečnih plata u februaru u odnosu na januar ne vezuje za povećanje plata u javnom sektoru.
„Koliko znam, u javnom sektoru nije bilo povećanja plata, možda je nekog manjeg povećanja bilo u privredi, zato mislim da je u decembru isplaćena veća masa zarada, obuhvatajući tu i deo za januar, pa smo u prvom mesecu imali manju masu zarada, time i manji prosek, a u januaru je i manji broj radnih dana“, smatra Stojčić.
Skok prosečne plate u februaru u odnosu na januar tekuće godine zabeležen je i u Vranju, centralnom gradu Pčinjskog okruga. Prosek plata zaposlenih na teritoriji Grada Vranja u januaru iznosio je 30.936 dinara, ili za 26,1 odsto manje u odnosu na decembar prošle godine. U februaru prosečna zarada zaposlenih u Vranju premašila je 40.000 dinara, što u odnosu na januar predstavlja uvećanje od 29,3 odsto. Dragoljub Stevanović, bivši gradonačelnik Vranja i diplomirani ekonomista po struci, tvrdi da se radi o „igri statistike“ koja „ume da pravi obrte baratajući prosečnim zaradama“.
„Isplate u januaru su redovno manje i u odnosu na decembar prošle i u odnosu na februar ove godine, jer su u tom mesecu najmanje isplate, deo se isplati u decembru, a deo pređe u februar, pa je ovaj mesec uvek u minusu, uz veći broj neradnih dana svakako, zbog čega se statistika poigra podacima koje iznese u javnost“, ukazuje Stevanović.
On istovremeno otvara problem „lažne statističke slike“ zbog metodologije u postupku izračunavanja prosečne zarade koju primenjuje Republički zavod za statistiku.
„Ova ustanova ne obračunava zarade 280.000 zaposlenih kod privatnih preduzetnika, pravdajući se da se radi o nerealno niskim zaradama, u tom slučaju prosečne zarade bi bile znatno niže, a ovako imamo lažnu sliku statistike i metodologiju koja je van zdrave pameti, jer ne uvažava kategoriju minimalca“, kategoričan je Stevanović.
Nekadašnji većnik Branimir Stojančić, potencira „pogrešnu sliku statistike“.
„Razumem pojavu nižeg proseka u januaru, zbog isplata u decembru pred praznike, pada prometa, proizvodnje, ali statistika ne uvažava znatan broj zaposlenih i njihove zarade, kao u privatnom sektoru koji je u legalnim tokovima, zato nam uvek daje pogrešnu sliku“, ističe Stojančić.
Ivan Stanković, član Gradskog veća za budžet i finansije, naglašava da u januaru redovno padaju sve aktivnosti, što se odražava na zarade zaposlenih.
„Realno, u januaru je pad svih aktivnosti, prometa robe, proizvodnje, a i manji je broj radnih dana, tu je, naravno, i dinamika isplate plata pre januarskih praznika, zato je prosek plata tada niži“, obrazlaže Stanković.
Većnik za budžet i finansije, međutim, ne deli mišljenje Stevanovića i Stojančića o „lažnoj slici koju nam pruža zvanična statistika“.
„Moramo se držati zvaničnih podataka, posebno ako znamo da je pranje novca globalni fenomen, kao i da imamo sivu zonu, rad na crno, minimalce kod preduzetnika i isplatu keša na ruke, a sve to Republički zavod za statistiku ne obuhvata, jer nema podatke“, napominje Stanković.
U odbranu „lika i dela“ Republičkog zavoda za statistiku, prema očekivanju, staje Jelena Milaković, rukovodilac Grupe za statistiku zarada ove institucije.
„Pri izračunavanju podataka o prosečnim zaradama, počev od 2009, uzimaju se u obzir i zarade zaposlenih kod preduzetnika i to prema posebnoj metodologiji“, sugeriše Jelena Milakovićeva (Vidi okvir).
Konačno, možda najbolje tumačenje skoka prosečnih zarada u februaru u odnosu na januar i tačnosti zvanične statistike pruža ženski glas na telefonu Grupe za informisanje Republičkog zavoda za statistiku, koji bez predstavljanja i identifikacije, na pitanje novinara odgovara „da sve to nije ništa spektakularno, već da je to metodološko pitanje“!? Konačno, kako se ne setiti sportskog komentatora koji je u nadahnuću ustvrdio da je statistika kao bikini: Pokazuje sve a ne otkriva ništa. A ovde su radnici odavno u bikiniju.
Slavomir Kostić
ANTRFILE 1
PROSEK ZARADA U PČINjSKOM OKRUGU
Januar Februar Razlika u%
PČINjSKI OKRUG 29.797 37.053 24,4
VRANjE 30.936 40.010 29,3
SURDULICA 34.009 39.640 16,2
BOSILEGRAD 33.410 36.388 8,9
PREŠEVO 28.477 36.046 26,6
BUJANOVAC 27.138 34.944 28,9
VLADIČIN HAN 24.899 30.474 20,8
TRGOVIŠTE 19.592 26.804 26,9
ANTRFILE 2
METODOLOGIJA
„Metodologiju Republičkog zavoda za statistiku u postupku izračunavanja prosečnih zarada određuje Zakon o zvaničnoj statistici. Republički zavoda za statistiku svakog meseca šalje svojim izveštajnim jedinicama, kojih ima 15 na teritoriji Srbije, obrazac RAD-1 kojim se prikupljaju podaci o broju zaposlenih, broju zaposlenih koji su primili zarade i o masi zarada, poreza i doprinosa isplaćenih u prethodnom mesecu. Podaci se uzimaju od privrednih društava, preduzeća, ustanova, zadruga-pravnih lica, ali i od privatnih preduzetnika-fizičkih lica, čiji se podaci uzimaju od poreskih uprava, iz obrasca PP-OPJ o uplaćenom porezu. Zavod ne uzima podatke od svih preduzetnika i preduzeća, jer bi bilo nemoguće prikupljati i obrađivati te podatke na mesečnom nivou, već obuhvati oko 65 odsto zaposlenih, koji se po biraju prema veličini pravnog lica i prema broju zaposlenih, od većih ka manjim“, stoji na sajtu Zavoda za statistiku.
PČINjSKI OKRUG JEDAN OD TRI NAJSIROMAŠNIJA OKRUGA U SRBIJI
Treći odpozadi
Tri okruga sa najmanjim prosečnim februarskim zaradama zaposlenih u Srbiji su Pčinjski okrug sa 37.053, Toplički sa 35.552 i Jablanički sa 35.114 dinara.
Najmanje prosečne zarade među 174 opštine u Srbiji u februaru imaju opštine Bojnik, 25.377, Trgovište, 26.804, i Vladimirovci, 27.393 dinara.
Prosečna neto zarada u Srbiji u februaru ove godine iznosila je 46.990 dinara, na jugu i istoku Srbije 41.231, a u regionu Beograda 58.698 dinara.
SUMORNA REALNA SLIKA JUGA SRBIJE
Prosek februarske plate u Trgovištu 17.423 dinara
Ukoliko bi Republički zavod za statistiku u postupku izračunavanja prosečnih plata obuhvatio sve zarade zaposlenih, tada bi realna slika prosečne zarade zaposlenih u Pčinjskom okrugu bila mnogo sumornija i teža. U tom slučaju, februarski prosek za Pčinjski okrug iznosio bi 24.083 dinara, u Vranju 26.000, u Surdulici 25.766, u Bosilegradu 23.652, Preševu 23.430, Bujanovcu 22.714, Vladičinom Hanu 19.788 i Trgovištu 17.423 dinara.
Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.