Ljudi možda pomisle da je Duga Luka selo „na jednom mestu“, ali se varaju, razbijenog je tipa. Zato smo se koncentrisali na kuće uz obale Banjštice, za one na većoj nadmorskoj visini, u brdima, fali nam neki terenac, putevi do zaseoka i mahala su u očajnom stanju. Ako ćemo pošteno, ni ovaj kojim smo došli nije za hvalu. Čak su do nedavno meštani ručno morali da obavljaju poljoprivredne poslove. Biramo pogodno mesto za parkiranje, pokraj kuće našeg domaćina, narečenog Saše Stankovića, sina u kraju poznatog Bore Kambera. Domaćin Saša, uz kraće ubeđivanje, prihvati da nam kaže kako se u Dugoj Luki živi, da li se ljudi vraćaju u selo, šta im fali ili koji su razlozi ukazivanju poverenja Vučiću.
„Pitajte Ljubišu, ovaj s crvenom zastavom što prođe sad. On je odbornik, ja sam mu zamenik“, odvraća nas Kamber mlađi.
Nude nas, međutim, kafom i rakijom, domaćinski. Prihvatamo poziv.
„Svakog čoveka ovde da pitate reći će vam da je put u mnogo lošem stanju“, u glas rekoše naši sagovornici.
Tu su, pored Saše, njegova supruga, majka i dve ćerkice. Ljudi su ovde mučeni, a poslednje dve godine su osetili kakvo-takvo poboljšanje, rekoše nam. Crveni krst redovno deli pakete socijalno ugroženima, deci pre svega.
Opet nas razgovor navodi na temu nedavnih izbora. Ističe Saša da mu je mnogo pomogao narodni poslanik Slaviša Bulatović, inače rodom iz Vranjske Banje. I to ne samo njemu, već „celo selo“. Ne obećava da može da uradi nešto što ne može, već onoliko koliko je u mogućnosti.
„Da nije taj čovek, niko ne bi pitao za nas“, dobacuje Sašina majka.
U pekari, kod privatnika, Saša je radio 15 godina, mučio se i niko nije hteo da ga zaposli. „Srpska napredna stranka me je zaposlila. Prethodni su samo obećavali“, iskren je on.
Pokojni otac, Bora Kamber, dugo se bavio politikom, kao član SPS. Deca Stankovića putuju od Duge Luke kilometar i kusur do Prvoneka, gde idu u školu. Zima je bila teška, pričaju, a kad zalede putevi, meštanima u pomoć pritiče „Vodovod“. Dovezu radnike ujutru u osam, a uveče ih vraćaju. Kad je baš veliki sneg, priča Saša, šalju mašinu za čišćenje.
„Nemoj nas da slikaš“, ponovi nam domaćin, „slikaj ove maline“. Deset kuća ih sade, pričaju nam. Put je najveći problem, vraćaju se na temu, ali naglašavaju da to nije greška ove vlasti. Skoro 20 godina su ih lagali, a ništa nisu uradili.
„To je jedan od razloga zašto smo glasali za Vučića. Izgradnja brane je samo pogoršala ionako loše stanje puta“, u glas će oni o gorućem problemu.
Tih godina su socijalisti, DSS, Nova Srbija i G17+ bili na vlasti, prisećaju se.
„Plus je Lale Mojsilović, poslanik Nove Srbije, obećao je 57 miliona dinara za rekonstrukciju puta. Ništa!“, razočarani su.
Aktuelna vlast već je, vele, počela da ispunjava obećanja, jedno po jedno. U to vreme je opština trebalo da priskoči u pomoć, a sad je poslanik Bulatović obećao, u saradnji sa državom, da im pomogne da reše urgentne probleme.
Nova škola je nikla, mesna kancelarija, ambulanta i prodavnica. Sve su to taze sagrađeni objekti, a u funkciji su samo škola i mesna zajednica.
Za sve što im fali putuju pet kilometara do Vranjske Banje, kažu nam, umesto da lekove i namirnice nabavljaju u ambulanti i prodavnici koje su znatno bliže, svega kilometar i po.
„Vi, novinari, za koga glasaste?“, usledi iznenadno pitanje Sašino, skačući na ovu ozbiljniju temu.
„To se ne pita u demokratskoj zemlji“, spremno dočekasmo, sve u šaljivom tonu.
Nude nas domaćini drugom turom rakije, ali odbijamo, uz obrazloženje da moramo biti bistrog uma, zbog posla. Pričaju nam o obradivom zemljištu kod stare kuće, koje obrađuju za svoje potrebe.
„Plastenik, bašta, krompir. Stoku čuvamo po malo, i to svinje, a imamo i oko 2.000 korena malina“, priča Saša Kamber.
Nedaleko odatle – dom Stošića.
„Obavezno će popijemo po jednu – ili jabuka, ili dunja“, insistira Aleksandar Stošić, čovek čiju dunjovaču traže ljudi, ali je on pravi za svoju dušu.
Pretprošle je, veli, ispekao 27 kazana jabukovače. Njegova supruga nam pokaza uzoranu njivu, baš onde gde se vide prve vrbe. Sad je sve to prazno, ima samo kamenja, žali se. Sve je odnela voda 2007, dve godine kako je Prvonek pušten u rad. Govori nam dalje domaćica da imaju šinik malina, o broju sadnica nemaju podataka. Sin Boban i snaja se bave time. Sin radi u „Vodovdu“, a snaja je po zanimanju učiteljica, trenutno nezaposlena.
Treba im plastenik, kažu, a imaju dva od po 120 kvadrata, dok nam pokazuju svoje imanje. Tako je najbolje. Imaju i voćnjak u brdu, gaje jabuke, dunje i mušmule.
„Prošle godine smo imali u plasteniku krastavce od kilogram i dvesta grama, dužine između 60 i 70 centimetara. Domaći paradajz, jabučar, od 800 grama do kilogram. Morate to da probate“, ponosno o tome govori naš domaćin. Njive koje su pored reke su tzv. naplavine, nanos i dosta su plodne. Najbolja paprika i paradajz su, pričaju, iz Duge Luke i Izumna, sela pokraj njihovog.
„Autobus nemamo, ni put, to nam fali. Saobraća on drumom poslednjih 20 dana, zbog đaka, ali je sve to učinjeno neposredno pre izbora“.
Dobro, al zašto su glasali za Vučića?
Kad to pitamo, kao da izbegavaju, pa se sve vraćaju na opšte teme, i put kao najveći problem.
Onda Aleksandar stade da kazuje svoju zaista zanimljivu biografiju, sve nekako bežeći od teme izbora. Bio je u Francuskoj, gde je radio molerske poslove, a zatim ga rabota vodi u Ukrajinu, tamo je živeo i radio u mestu 890 kilometara udaljenom od Kijeva, prema Crnom moru. Iz Ukrajine je, dalje, do Moskve putovao dan i noć, ipak je u pitanju razdaljina od 2.000 kilometara. Obreo se i u Sibiru, u mestu Kemerovo, blizu Novosibirska. Na železnici u Lapovu je 14 godina bio zaposlen, a u penziji je od 2005. Poslednje radno mesto bilo mu je „Vodovodu“.
ČETIRI MAČKE
Muka je i što za lekove moraju do Banje, dele Stošići mišljenje Stankovića, a verovatno i ostalog življa Duge Luke. Napravljene su i ambulanta i prodavnica i mesna zajednica i škola. Ističe da je sin Boban troja kola upropastio vozeći ovim drumovima, a sve putujući do Banje, kako bi porodici obezbedio neophodno.
Veliki je problem njivama stvorila izgradnja cevovoda, naš domaćin kaže da nije uzeo ni tražio ni jedan dinar zbog štete koja mu je tad načinjena.
„Došle su nam i četiri mačke, ali one nisu naše. Imamo i mačora od skoro četiri kila, žut, kulturan. Meso može da stoji na stolu, on neće da se popne i pojede ga“, natera Aleksandarova priča suze na novinarske oči.
Na kraju ipak završismo politikom.
„Pretprošle godine je polovina ljudi koja je glasala za Dačića, sad dala podršku Vučiću“, pojašnjava on ovako visok procenat glasova doskorašnjem premijeru, ali razloge svog izbora ne otkriva.
Obećasmo da ćemo se vratiti u Dugu Luku, jula ili avgusta, da probamo krastavac i paradajz iz njihovih plastenika.
Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.