***
Mesto u kojem je odrastao, u srcu još čuva kao poseban dragulj.
„Rođen sam u selu Prvonek, kod Vranjske Banje ali sam odrastao u Vranju, gde sam živeo sa majkom u Kolubarskoj i Ulici Pere Mačkatovca. Kao dečak sam bio vrlo živahan sa velikim drutvom. Išli smo redovno na pecanje na Moravu, svakodnevno izlazili u grad i družili se. Sećam se kafane „Evropa“ gde je bilo žive muzike i gde je jednom nedeljno svirao orkestar Bakije Bakića. Teško se nalazilo mesto ali mi smo uvek uspevali nekako da smestimo. Leti je odlazak u Ćošku na bazen bio osveženje. Znali smo i ujutro u 3.15 a da odemo na pecanje pa da se vratimo do sedam, umijemo se i stignemo za školu”, seća se sa setom Vlasta dana provedenih u Vranju.
***
Iz detinjstva pamti još dva velika bresta koja su bila obeležje Donjeg Vranja. Bili su polazna osnova za odlazak u tuđe vinograde, branje trešanja, mesto na kojem bi sve počinjalo i završavalo se.
“Kada sam 1973.godine završio osnovnu, predao sam dokumenta za Srednju školu unutrašnjih poslova u Sremskoj Kamenici. Prvo sam se opredelio za automehaničarski zanat, ali sam u zadnjem trenutku promenio odluku jer sam video konkurs na banderi. Nisam se nadao ničemu jer za mene nije imao ko da urgira. Onda je stigao poziv za pregled. E, to je bio izazov. Trčao sam tamo brže od svih, skočio više od svih, trudio se da sve što je od mene traženo uradim bolje od drugih. Stiglo pismo da sam primljen. Tog momenta sam shvatio da nemam gde, da školu moram da završim I da budem dobar đak”, poverava se Vlasta.
U Sremskoj Kamenici je bio je jedan od najboljih džudista. Tri puta je osvajao prvesntvo škole u džudou iako se škola tada borila u prvoj ligi. To je bio najjači turnir u džudou u SFRJ. Borilo se 1.200 đaka svake godine za titulu u kategorijama. Posle završene srednje škole, pošto Vranje nije tražilo policajce, dobio je Niš kao dobar đak.
“Upisao sam Pravni fakultet u Nišu i počeo da radim. Prvo kao pozornik, sektorski policajac, vođa sektora, šef dežurne službe, radio sam dugo poslove pomoćnika komandira i na kraju postao komandir granične policje na aerodromu od 1986 do 2008.godine kada sam otišao u punu policijsku penziju”, seća se Vlasta.
***
U policiji je stekao brojne veštine koje su dovele do formiranja „Safari kluba“.
“Zavšio sam obuku 63.padobranske brigade, vojne diverzantske obuke. To me je naravno povuklo da napravim organizaciju u kojoj bismo provodili slobodno vreme i trenirali. Klub sam osnovao sa Vranjancem Sašom Djorđevićem, pokojnim komandantim 63.padobranske brigade, koji je nesrećeno poginuo u padu helikoptera 1993.godine na Midžoru. On mi je bio najbolji prijatelj a i porodično smo se družili”, priča Stanojević.
Safari klub je osnovan 1991.godine decembra, sa ciljem razvoja ekstremno sportskih disciplina koje mahom potiču iz vojno policijskih veština. Za kratko vreme u njemu se našlo puno izuzetno stručnih ljudi za auto moto sport, nautiku, alpinizam, oružje, speleologiju…
***
“Bilo je visokih ofcira, inženjera, lekara, doktora nauka, novinara… Vrlo brzo klub se našao na nekoliko kontinenata. Radili smo razne ekspedicije, rafting u Nepalu, išli na Kilimanadžaro u Africi, penjali se na Mon Blan, vulkan Popokatepetl u Meksiku… Klub je uradio preko 30 dokumentarnih emisija sa velikim TV stanicama, više stotina reportaža. Osnivač je svih džip safari aktivnosti u tadašnoj Jugoslaviji, učestvovao je u izradi projekta za prvi Povlen karavan u Valjevu, osnivač je Kupa Jugoslavije i šampionata Jugoslavije u reliju terenskih vozila… Osnivač je sportske discipline praktičnog streljaštva, koja je proizašla iz Šuting relija”, otkriva Vlasta.
„Šuting reli“ je nastao 1996.godine kao projekat koji je prvo ponuđen MUP-u za obuku, ali nije prihvaćen pa je upotrebljen za pravljenje sportske discipline.
“To je bio toliko smeo program da je bilo čak i otvorenih bojkota da to ne sme da se radi jer je proglašen za jedan od najeskstremnijih u Evropi. Nemci su objavili reportažu da se u Srbiji radi program koji je sastavljen iz dve nezavisne ektremne discipline – relija terenskih vozila po nekategorisanom putu velikim brzinama i upotrebe oružja na praktične mete koje padaju i kreću se, i sve to pod izuzetno visokim adrenalinom. Takmičili su se pripadnici jedincia SAJ, žandarmerije, protivterorističkog voda, 72.brigade, pa i specijalci iz Bugarske, Nemačke, Italije. Brzo je postao je jedan od poznatijih međunarodnih programa”, navodi Vlasta, koji je svojevremeno bio i predsednik Saveza za praktično streljaštvo Jugoslavije.
***
Uporedo sa „šuting relijem“ napravljeno je dosta drugih programa. Održano je dvadesetak „Ženskih relija“ i „Nišavskih regata“, čuveni program „!!!!!!!!!!!!!Catena mundi – via militaris“ koji je napravljen kao džip karavan sa ciljem da promoviše istoriju i kulturu grada i prirodne potencijale. Klub je realizovao bar dvesta gradskih i republičkih javnih manifestacija. U zadnje vreme je poznat po ekspedicionim programima.
***
“Plovidbu velikim rekama Evrope povodom 1700 godina hrišćanstva organizovali smo 2013. Oplovili smo sa Jedriličlarskim klubom severnu granicu rimskog cartva koju su obeležavale reke Dunav, Majna, Rajna , Mozel. U 2014.godini smo uradili džip karavan Put srpske vojske u Velikom ratu i prešli 4.000 kilometara… Ove godine ćemo uraditi džip program Toplički ustanak a uveliko pripremamo džip program od 4.000 kilometara Grčka mitologija. Safari klub je sopstvenim sredstvima sagradio kamp u Malči sa multifunkcionalnim terenom za ekstremne sportove. Tu organizujemo tim bildinge, odatle se radi edukacija za oružje, izdajemo sertifikate za korišćenje oružja u skladu sa zakonom. Dolaze nam ljudi iz Vranja, Bujanovca, Preševa i celog vranjskog kraja. Posebno se obradujem kada ih vidim i posebno ih dočekamo. Želja mi je da unapredim sportsku rekreaciju u oblastima u kojima se ja bavim i učinim Niš prepoznatljivim u ovom delu Evrope”, napominje Stanojević.
***
Nažalost, kaže na kraju, u Vranju više nema nikog od porodice jer mu je majka umrla a kuću su prodali.
“Međutim, sa Vranjem me sada povezuje brak moje mlađe ćerke koja je za supruga uzela Vranjanca Predraga Stoilkovića, tako da u Gornjem Vranju imam i dalje prijatelje kod kojih odlazim. Imaju sinčića, sudbinski je ostala veza sa Vranjem koju će oni nastaviti i unuk Veljko”, zaključuje Vlasta.
V.Janačković
Inicijator obnove kuće Oka Sokolovog
Vlasta je i inicijator za obnovu kuće Solunca Dragutina Matića, poznatojeg kao „Oko sokolovo“ u selu Kaletinac kod Gadžinog Hana. Autor je dve knjige – „Put do vašeg oružja“ i „Treći alen kamen“ o speleologiji, koju je radio sa profesorom Spasom Sotirovim. Dobitnik je velikog broja društvenih priznanja. Bio je na funkciji predsednika Saveza za praktično streljaštvo Jugoslavije, potpredsednik Sportskog saveza grada Niša a sada je potpredsednik Saveza za rekreativni sport grada Niša.
Posle smrti supruge sam podizao ćerke
“Oženio sam se 1980.godine Jagodom, inspektorkom na maloletničkoj delinkvenciji, ali je ona tragično preminula 1991.godine od izliva krvi u mozak sa 40 godina života. Tako da sam devedesetih godina, posle njene smrti, sam podizao dve maloletne ćerke”, poverava se Vlasta.
Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.