Pretpostavljam da ste mogli da uočite razlike u sistemu obrazovanja kod nas i na Zapadu. Da li je drugačiji sistem obrazovanja i u čemu?
Razlike postoje, ali nisu jednostavne u smislu da je jedan sistem apsolutno bolji od drugog. Današnji srpski sistem se kreće u istom smeru u kome i zapadni. Oba sa sve više entuzijazma prihvataju praktična znanja i trening kao zamenu za mišljenje. Opšti uvidi su tu samo za one koji uspeju da ih iskopaju ispod gomile zanata. Mislim da je ovo pogrešan pravac, ali nisam stručnjak za obrazovanje niti sam nešto posebno uveren da sam u pravu. Prednost zapadnog sistema je insistiranje na završavanju poslova. Stvari se rade u roku i ne insistira se na savršenosti.
Gde ste studirali i šta je bilo u fokusu vašeg interesovanja?
Davno je to bilo, fokus se šetao poprilično. Diplomirao sam teorijsku fiziku na Fizičkom fakultetu Univerziteta u Beogradu, doktorirao teorijsku fiziku kondenzovanog stanja u Nacionalnoj laboratoriji za jaka magnetna polja u Sjedinjenim američkim državama.
Kako je tekla vaša karijera nakon završetka studija. Jeste li nastavili akademskim putem ili ste svoje znanje koristili na druge načine?
Sve vreme bežim od oštre podele na akademski i praktični svet. Posle doktorata radio sam na Univerzitetetu u Bazelu i od pre tri godine radim na Insititutu za fiziku Beograd. Sve što sam radio je nauka, delovi će nadam se uskoro postati tehnologija.
Da li su naši svršeni studenti u podređenom položaju na Zapadu u odnosu na svoje vršnjake iz domicilnih zemalja ili svi imaju iste šanse?
To uglavnom zavisi od studenata. Šanse su jednake, priprema je drugačija. Ko god shvati šta zna, šta može i šta treba da nauči će dobro iskoristiti studije. Obično je teško uhvatiti se problema kome ne nazirete rešenje. Meni je trebalo dugo da shvatim kako probleme treba očistiti od svih neesencijalnih komplikacija i potražiti najjednostavnije, a ne najkompletnije rešenje.
Boravili ste u Americi, a i danas ste na pola puta izmedju Srbije i Svajcarske. Sve je više mladih, obrazovanih ljudi koji napuštaju Srbiju. Šta danas mladog čoveka očekuje ako se odluči da posao potraži na Zapadu?
Putovanje svetom je uobičajena stvar. Treba se preseliti preko sveta nekoliko puta tokom karijere. To je ovih decenija postalo lako. Svi putuju. I Švajcarci idu na postdiplomske studije u Ameriku, moje prve komšije u Americi su bili iz Bazela. Po belom svetu, i na istoku i na zapadu ima svega i svačega. Osnovna promena nije toliko odlazak na zapad koliko svest da je svet mali i da možete da se krećete po njemu veoma slobodno.
KVANTNI RAČUNARI
Čime se danas bavite? Šta je ono što vam je trenutno u fokusu interesovanja?
Bavim se kvantnim računarima baziranim na spinu, molekularnim magnetima i od nedavno i optički aktivnim nanostrukturama u biologiji. Kvantni računari su uređaji koji bi koristili neintuitivne osobine kvantnog sveta za rešavanje problema. Po svemu što znamo, neki problemi, kao što je faktorisanje velikih brojeva, mogu biti laki za kvantni računar a teški za klasični. Molekularni magneti su veliki molekuli u kojima kvantni svet malih razmera sreće svet makroskopskog magnetizma. To su u nekom smislu najveći sistemi čije osobine neobjašnjve bez kvantne mehanike. Optika bioloških nanostruktura je svet jednostavnih struktura koje rade kompleksne stvari.
RETKO DOLAZIM U VRANjE
Dolazite li u Vranje? Koliko uspevate da održite veze sa rodnim krajem?
Retko dolazim. Trudim se da se viđam, čujem i srećem sa Vranjancima koje poznajem i nisam zadovoljan kako i koliko mi uspeva.
Da li se i u čemu razlikuje Vranje u kome ste vi živeli i Vranje danas?
Slabo poznajem današnje Vranje. Vranjanci sa kojima sam u kontaktu su isti oni sa kojima se znam iz praistorije. Oni su se promenili malo i drago mi je zbog toga.
.
Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.