PEŠIĆ I DEMIREL
-Nekako iznenada javila se mogućnost da karijeru nastavim u Nemačkoj. Prethodno internacionalno iskustvo koje sam stekao na Kipru tokom dvogodišnjeg igranja, dalo mi je za pravo da krenem dalje. Tusli je bio moj novi klub, međutim posle samo deset odigranih mečeva zadobio sam teži udarac u koleno i povreda se obnovila. U trenucima bola bio sam svestan da je sa košarkom gotovo, što su lekari i potvrdili. Teško je bilo pomiriti se sa činjenicom da su igrački dani završeni, iako sam svim silama želeo da ostavim dublji trag u Berlinu. Ipak, sreća se osmehnula -započeo sam trenersku karijeru. Najpre sam radio sa kadetima, potom juniorima i vrlo brzo postali smo vicešampioni Nemačke. Mediji su mesecima pisali o mojim košarkašima, brujala je čitava Nemačka i ne znam ni sam koliko intervjua sam tada dao. Iz današnje perspektive mogu reći da je početni uspeh bio inicijalna kapisla za sve ostalo što se kasnije dogodilo!
Našli ste se u poznatoj akademiji koju je držao Svetislav Pešić?
-Svetskog košarkaškog stručnjaka upoznao sam zahvaljujući njegovom sinu Marku koji je bio menadžer. Pozvali su me na razgovor i ponudili saradnju koju sam oberučke prihvatio. Tako sam postao prvi trener na ovoj čuvenoj akademiji. U sezoni 2009/2010 sa kadetima postali smo šampioni Nemačke, o čemu je pisao poznati ,,Bild“. Pravilan odabir košarkaša omogućio mi je da postignem vrhunske rezultate.
Došla su ubrzo i priznanja?
– Nikada neću zaboraviti 2009. godinu koja je bila prekretnica u mojoj karijeri. Proglašen sam za najboljeg mladog trenera u Nemačkoj, ujedno priznat od svojih kolega. Dobio sam neverovatnu snagu da idem dalje željan većih poduhvata. Moram priznati da velike zasluge pripadaju i mladim košarkašima koji su sezonu okončali na blistav način, bez ijednog poraza.
Usledio je poziv iz berlinskog giganta Albe?
-Tadašnji sportski direktor Mithat Demirel, koji je danas prvi čovek poznatog turskog kluba ,,Darušafake“, pozvao me u Albu. Oduševljen predlogom zanimalo me kako je pao izbor baš na mene i dobio sledeći odgovor: ,, Ti si rođeni stvaralac i pobednik, takav mi treba“. Odmah po njegovom naređenju preuzeo sam posao glavnog trenera druge ekipe Albe koja se takmičila u Drugoj nemačkoj ligi. Cilj ekipe bio je razvoj mladih košarkaša za potrebe prvog tima. Ponosan sam na juniore koji su u sezoni 2013/2014 posatli vicešampioni, a u narednoj šampioni! Uspešni rezultati posledica su velikog ulaganja u sport od strane države. U klubu se svi trudimo da osvojimo bar jedan trofej. Od 2014. godine pa sve do danas moja nadležnost su isključivo mlađe selekcije. Okružen sam divnim ljudima, atmosferu upotpunjuje Dragan Milosavljević koji je još ugovorom vezan za Albu, a tu su i nezaboravna druženja sa Sašom Obradovićem i njegovim saradnicima.
Da li imate problema sa radnom dozvolom?
-Pored trenerske A licence koju posedujem od 2010. godine, a koja mi omogućava da nesmetano radim ne samo u Nemačkoj već i u okvirima Evropske unije, imam i dvojno državljanstvo. Ne mogu se požaliti, bez ikakvih problema funkcionišem u ovoj zaista lepoj i bogatoj zemlji.
INAT I PORODICA
Ko je najzaslužniji za Vaš uspeh?
Moji roditelji, porodica i inat!
Da li je teško raditi sa nemačkom mlađarijom?
-Pored Nemaca, tu su i mladići iz drugih zemalja. Moj trenerski zadatak između ostalog se sastoji u pronalaženju pravog pravog načina da pridobijem poverenje, izazovem pažnju i znatiželju. Kad postignem ono što želim, postaje sve interesantnije a uspesi se nižu kao na traci.
Vaš klub je poznat po tome što treneri odlaze u osnovne škole među đake?
-Moram se pohvaliti da smo jedini klub u Nemačkoj koji svoje trenere šalje u osnovne škole radi promocije košarke ali i otkrivanja novih talenata. Svi, izuzev onih koji rade sa prvim timom, u obavezi su da minimum dva sata nedeljno održe predavanje i trening deci u školama.
Dobijate li ponude da trenirate seniore?
-Za sada nisam prihvatio nijednu, iako imam dosta ponuda. Čekam da za tako nešto dođe pravo vreme. U međuvremenu fokusiran sam na rad sa mlađim selekcijama
Kako provodite slobodno vreme?
-U krugu mira i sreće – porodice, ona je moje najveće blago. Uživam u svakom trenutku, lepše radosti nema.
PROPADANjE VRANjSKE KOŠARKE
Nedavno ste dobili od Sportskog saveza Vranja specijalno priznanje. Da li ste bili iznenađeni?
– Želim da se zahvalim žiriju na dodeljenom Specijalnom priznanju za doprinos u razvoju košarke u Nemačkoj. Svaka nagrada je vredna, sada imam mnogo veću obavezu da kroz još kvalitetniji rad postignem bolje rezultate i na pravi način promovišem Vranje!
Košarka u Vranju pala je na najniže grane?
-Rad sa mlađim kategorijama osnova je uspeha svakog kluba, a koliko sam upućen to je zanemareno. Ako Vranje želi uspeh košarkaša mora ozbiljno prići radu sa mladima. Talenat se ceni, neguje a buduće zvezde se stvaraju od malena. Kako godine prolaze Nemačka odvaja sve više novca, bilo da je reč o ovom ili nekom drugom sportu. Treba razmišljati dugoročno!
Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.