-Albanka i Srbin…?! Hajde vi pišite o ovim našim Srpkinjama koje se udaju za bogate šeike iz Kuvajta ili Emirata – priča mladić S. D. (38) iz jednog sela nadomak Vranja, koji je već šest godina u srećnom braku sa Albankom iz okoline Skadra.
SUSRET U GNjILANU
Kada smo ga pronašli i kada je čuo zbog čega smo došli, ni za živu glavu nije nam dao ni u dvorište. Reč po reč, onako „preko ograde“, domaćin je prihvatio razgovor, čak na kraju ponudio kafu i piće. Pozdravismo se i sa Hanom, koju u selu svi zovu Ana.
-Pričaćemo šta vas interesuje, ali ne želim fotografiju i ime u novinama, ni moje ni moje supruge. Stavi ovde na sto mikrofon i foto aparat da ih gledam dok pijemo kafu – naređuje domaćin.
Počeo je podatkom da je tri godine bio u braku „tu sa jednom iz doline Morave“. Jednoga dana ga je napustila, otišla i poručila da se neće vraćati. S.D nije imao izbora – odlučio je da se ponovo oženi.
-U kontaktima sa prijateljima iz Bujanovca saznao sam da neki Srbi iz ovih krajeva, dovode sebi žene iz Albanije. Malo sam se raspitao i posle nekoliko dana susreo sam se sa čovekom koji ima agenciju za sklapanju brakova sa Albankama. On je Albanac s Kosova – priča domaćin, pa iz jedne kutije ispod televizora vadi i pokazuje njegovu vizit kartu.
Albanac mu je objasnio kako to ide, šta se i kako radi, tako da su se njih dvojica brzo dogovorili da se Srbin ženi iz Albanije. Dao mu je vizit kartu kako bi mogli zakazati drugi susret.
-Naš drugi susret je bio u Gnjilanu. Otišao sam kod njega u kancelariju, gde mi je pokazao katalog sa oko 70 fotografija kandidatkinja za udaju. Ispod svake fotografije je bilo ime i prezime devojke, vidno istaknute godine starosti, mesto odakle je, koju školu ima, šta je po zanimanju, ko su joj roditelji…- priča dok se Ana radoznalo smeši.
Onda se domaćin priseti jednog detalja. Kaže da je ispod svakog teksta bio još jedan tekst u crvenoj boji sa nekoliko rečenica o tome šta mlada očekuje, koga ona želi da uzme za muža, kakav on treba da bude, šta voli a šta ne voli da radi,koliko dece želi da ima.
Dodaje da ga je posrednik potom ostavio samog u kancelariji i da je zato vreme nekoliko puta prevrnou svaki list.
Obraćamo se Ani pitanjem šta je ona očekivala dolaskom u Srbiju i o kakvom je mužu maštala. Ona se nasmeja pa onako stidljivo, gledajući u supruga, tiho i razvučeno odgovori.
-Htela sam prvo da moj muž bude lep, da bude vredan, da me razume kada mi je teško, i da voli decu – reče Ana.
Po njenim reakcijama dalo se zaključiti da je to našla u suprugu.
Našeg domaćina podsećamo da je ceo posao obavio preko agencije, pa ga pitamo o tehnici, ceni, dolasku mlade… na šta je on visoko podigao ruku.
-O tome nećemo. Tačka!
A na pitanje kakvu je devojku za suprugu odabrao, objašnjava da je ona mlađa od njega pet godina, da je iz siromašne porodice, da ima oca, majku brata i još dve sestre. Kaže da je završila srednju administrativnu školu i da nije ništa drugo radila osim na poljoprivredi.
-I tako, oženio sam se, sada imamo dvoje dece, radimo oboje na poljoprivredi, od toga živimo itd. Malo je bilo problema dok nije naučila srpski jezik. Sada je sve kako treba, pa lepo živimo, slažemo se itd.
NAVRATITE KOD NAS
A kada nas pratio, skrenuo nam je pažnju da foto aparat smestimo u ranac.
-Do sada mi je do kuće dolazilo više novinarskih i Tv ekipa. Odbili smo sve jer mojoj supruzi nije stalo da joj ime i slike budu na TV i u novinama – kratko je odgovorio jedan i izvinio nam se zbog takvog postupka.
Drugi, čim je čuo naše pitanje, skoro bez odgovora je prekinuo vezu. Više se nije javljao.
Menko Stojmenov iz bosilegradskog sela Dukat, koji jeoženio Esmeraldu iz Skadra, bio je otvoreniji.
Menko ima 49, a supruga 34 godine. Kada smo ga pozvali telefonom i kagda je čuo pitanje odgorio je.
-Mi smo u braku od 2008. godine. Ja sam lepo otišao u Albaniju, u Skadar, tamo je našao, pitao hoće li da se uda uza mene i evo sada lepo živimo i sa našom prodavnicom služimo selu. Najavite se, dođite, bićete mi dragi gosti, a razgovaraćemo o svemu što vas interesuje.
PRIČA IZ LOPARDINCA
Sličnu, istina kraću, ali zanimljivu priču smo imali u prošlom broju novina. U rečenici-dve samo da se podsetimo šta je Agonu Isljamiju, dopisniku Al džazire, rekla Albanka Durata Malji, nova stanovnica sela Lopardince i novi član porodice Bratislava Tasića.
-Presrećna sam udajom u selo Lopardince kod Bujanovca. Uopšte se ne kajem. Činjenica je da ja i Bratislav ne govorimo isti jezik, ali je tu jezik ljubavi koji nam omogućava da se međusobno o svemu sporazumemo – priča Durata Malji koja je udajom za Bratislava Tasića iz sela Lopardince, promenila i veru, pa se sada zove Dunja Tasić. Fotografije na ovim stranama govore više od ovog teksta.
Nekoliko domaćina koji su doveli albanske devojke ni za živu glavu nisu želei u novine:
Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.