Svaka je na svoj način posebna; imaju različita interesovanja ali zajedno provode vreme, izlaze i uživaju u nepoznatom, otkrivaju i upoznaju nešto novo i skroz drugačije za njih. Obe vegetarijanke, probale su naš pasulj “na tavče”, i to najviše vole da jedu, a Vanesa je ovde prvi put probala tursku kafu koju ne prestaje da je pije.
POD LIPU
-Volimo kafanu “Pod lipu”, naručujemo pasulj koji je odličan i atmosfera je dobra, ljudi su super, tamo uvek rado odlazimo. Takođe nam se mnogo sviđa Iriš Pab i Kafe-bar Rif, nas dve smo više u nekom skroz opuštenom, kul fazonu – počinje Vanesa koja pomalo priča srpski jezik i dovoljno ga razume.
Ona je došla iz malog sela blizu Štutgarta, a posle škole je odlučila da putuje i da nauči različite jezike. Želi da se upozna sa istorijom cele Srbije i grada Vranja. Ovde je došla februara, a ostaje do septembra jer mora da se vrati zbog studija. Obišla je i Bujanovac, Preševo, Skoplje, Sarajevo…
-Upisala sam arapski jezik, kulturu i politiku jer sebe vidim kao pionira u očuvanju životne sredine, posećujući demonstracije, radionice i uključujući se u politički svet. Nadam se da mogu da upotrebim svoje znanje, veštine i ideje u Centru E8 kako bih kasnije mogla da predajem – otkriva ona.
Za naš jezik kažu da je težak, ali i logičan, sviđa im se kako zvuči, a za razliku od sredina iz kojih dolaze, ovde su ljudi, kažu, mnogo prijatniji i ljubazniji, što ih je posebno oduševilo.
-Ljudi su baš otvoreni i fini, super smo dočekane i ovde je stvarno lako osećati se kao kod kuće, svi su i previše gostoprimljivi. Dok su u Parizu ljudi hladni, gledaju više sebe, a ovde kod vas, svi su voljni da pričaju, oseća se toplina – priča Karolajn.
-I u Nemačkoj je mentalitet ljudi mnogo drugačiji, ovde je sve veselije, sporije, niko nigde ne žuri, imaju dovoljno vremena za lagano ispijanje kafe, za druženje, svi su nasmejani, čovek se oseća prijatno, stvarno kao kod kuće – potvrđuje Vanesa.
Karolajn je rođena u Francuskoj i otkad zna za sebe zaljubljenik je u putovanja. Živela je u Belgiji, Egiptu, Irskoj, boravila u Engleskoj i Brazilu. Stigla je u Vranje prošlog meseca, ostaje do juna sledeće godine.
-Tek treba da upoznam Vranje, vaš jezik, kulturu, ali za sada sam prezadovoljna onim što sam videla. Ako nađem posao, mogla bih ovde i da ostanem. Bila sam na Vlasinskom jezeru, priroda je prelepa. Polako učim srpski, težak je jer ima mnogo padeža, problem su mi vaša slova ć, č, dž, đ, š, i slovo h koje francuskom jeziku ne postoji i to je za mene novi zvuk – priznaje ona.
Vanesa je duže ovde, i posetila je više mesta nego Kerolajn: Beli most, Markovo kale, Kazanđol, bila je sada u Guči i oduševila se zvukom trube. Stekle su ovde prijatelje, druže se i sa ostalim volonterima iz Centra E8, koji im preporučuju šta od naše muzike da slušaju i koje filmove da gledaju.
-Rekli su nam da gledamo “Lepa sela, lepo gore”. Hoćemo sigurno, samo Karolajn malo da nauči jezik, ja ponešto razumem, logično, jer sam ovde već šest meseci – kaže Vanesa.
Ono što su primetile i vide kao pozitivno je da po gradu nema “!!!!!!!!!!!cat-calling”, ili u našem prevodu “bezobraznog svirkanja”, od strane momaka, jer toga kod njih ima mnogo.
NISMO STRANCI
Krenule su zajedno u teretanu, ali im jedna stvar nije jasna- stajling ovdašnjih devojaka za jedan takav trening. A i kako može da se jede plazma?
-To nam je bilo interesantno i za nas nesvakidašnje, videle smo da nose štikle, tj. patike sa podignutim đonom, a neke se i šminkaju. Još jedna interesantno-čudna stvar je “Plazma”. Kad su nam rekli, mi smo to povezale sa plazmom u krvi, bilo nam je čudno ime za hranu, ali onda smo probale vaš keks i ukus je više nego dobar, mmmm…odličan – dočaravaju obe.
-Probale smo baklavu i tulumbe, ukusno jeste, ali nama previše slatko. Sviđa mi se oblanda kolač, a i palačinke su odlične. Već smo rekle da je naš favorit kafana “Pod lipu”, ali je i “Hobit” vrlo interesantno mesto, zanimljivo je da je uvek živo, ljudi druželjubivi, i ne osetiš da si stranac – kaže Karolajn koja je diplomirala u Parizu, na smeru filmske montaže.
U Američkom kutku drži radionicu filma, a njen cilj je prikupljanje ideja i informacija za buduće filmske projekte, zato i želi da proputuje svetom. Snimaće dokumentarni film o snovima mladih u Srbiji.
-Zaključile smo kroz priču sa ljudima koje smo ovde upoznale, da mladi imaju negativnu sliku o svom gradu jer im ništa ne pruža, pa žele da odu odavde. Ali ovo je jedan mali, super grad u kom imaš vremena za sve, i neka nam se svako ko želi pridruži u aktivnostima, neka što više volontiraju jer mi sami odlučujemo o našim životima, nešto moramo da promenimo – složile su se obe volonterke.
BOJANA STOJKOVIĆ, CENTAR E8
MLADI IZ VRANjA DA VOLONTIRAJU U EU
Bojana Stojković, koordinatorka Centra E8 u Vranju, kaže da mlade volonterke učestvuju u svim projektima i aktivnostima koje organizuje Centar E8. A što se tiče samog EVS-a, to je prilika za mlade uzrasta 17-30 godina iz svih gradova Srbije da kao volonteri žive, uče i volontiraju u nekoj od zemalja EU za koju se sami opredele, u periodu od dva meseca do godinu dana.
-Učestvovanje u EVS projektima je za volontere iz Srbije, konkretno za mlade iz Vranja, besplatno, pokriveni su troškovi puta, stanovanja, učenja, ishrane i osiguranja za sve vreme trajanja aktivnosti – ističe Bojana.
EVS je počeo 1996. godine kao pilot akcija, ali s obzirom na njen uspešan početak, Evropska komisija je pokrenula Evropski volonterski servis i od tada on postaje deo svih EU programa namenjenih mladima. Od programa “Mladi” koji je trajao od 2000. do 2006. godine, preko programa “Mladi u akciji” od 2007. do 2013. godine, i sada u okviru novog “Erazmus+” programa kome je predviđeno trajanje od 2014. do 2020. godine. U okviru raspoloživog budžeta, planirano je da Erazmus+ program podrži volontiranje i međunarodnu mobilnost još 100.000 EVS volontera između 2014. i 2020. godine.
Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.