Posle ovih izbora, Pčinjski okrug u srpskom parlamentu predstavljali su: Novica Stanojević (SRS) iz Vranja, Nenad Mitrović (SRS) iz Bujanovca, Dragoslav Milković (SRS) iz Trgovišta, Milutin Pešić (DSS) iz Surdulice, Vladimir Zaharijev (DSS) iz Bosilegrada, Milan Nikolić (SPS) iz Vranja i Dragan Petrović (G17 Plus) iz Vranja.
Ovi vanredni parlamentarni izbori, šesti po redu od uvođenja višepartijskog života, održani su 27. decembra 2003. godine, u krajnje konfuznoj, čak napetoj atmosferi (vidi okvir). Mirjana Marković „odlazi“ u Moskvu, Šešelj se predaje Haškom tribunalu, Tomislav Nikolić izjavljuje da je “i Tito pred smrt imao problem sa nogom“, a onda je, 12. marta ubijen Zoran Djinđić, premijer Vlade Srbije, posle čega je uvedeno vanredno stanje.
VEDRI I OBLAČI
Vranje je te jeseni pred izbore, ponovo bilo poligon za mitingovanja više lidera i čelnika političkih stranaka (Tomislav Nikolić, Vuk Drašković, Velja Ilić, Vladan Batić, Slobodan Milosavljević…), a na lokalnoj sceni konferencijama za novinare prosto su se utrkivali DS, DSS, SPO, SPS, radikali, Nova Srbija, Čovićeva Demokratska alternativa…na kojima su predstavljani poslanički kandidati. A ko su bili kandidati za predstavnike naroda u srpskom parlamentu?
Mesto broj jedan na glasačkom listiću bilo je rezervisano za G 17 Plus Miroljuba Labusa, čiji su kandidati za poslanike bili dipl. ekonomista Dragan Petrović i lekar specijalista Uroš Trajković.
Radikale je tada u Pčinjskom okrugu predvodio Vranjanac Novica Stanojević, a kandidati za poslanike bili su: Nenad Mitrović iz Bujanovca, Dragoslav Milković iz Trgovišta, Slobodan Janjić Čerča iz Vladičinog Hana, Dragan Stevanović Boske iz Surdulice, Vlasta Jovanović iz Preševa i Ivan Bogoslovov iz Bosilegrada.
Lista broj tri pripadala je Koštuničinoj Demokratskoj stranci Srbije,čiji su kandidati za poslaničke mandate bili: dr Miroljub Stanković, Marina Stamenkovići dr Nenad Nedeljković iz Vranja, te Milutin Pešić iz Surdulice i Vladimir Zaharijev iz Bosilegrada.
Nebojša Čović je tada, sećate se, iz pozicije predsednika Koordinacionog tela vedrio i oblačio Pčinjskim okrugom. Njegovi kandidati za parlament bili su: diplomirani inženjer mašinstva Mile Marković, profesor Milan Stanojević i preduzetnik Bratislav Vučković.
Čelnik demokrata Pčinjskog okruga tada je bio Dragan Janjić. Uz njega na kandidatskoj listi za poslanike bili su Goran Filipović iz Surdulice i Slađan Dimitrijević iz Bujanovca.
Mesto broj 6. na glasačkom listiću pripadalo je koaliciji Srpskog pokreta obnove (SPO) i Nove Srbije (NS), čiji su kandidati bili diplomirani elektro inženjer Staniša Tasić, advokat Miroslav Nešić i diplomirani pravnik Radoslav Mojsilović.
Listu odborničkih kandidata pod nazivom „Za narodno jedinstvo“ Borislava Pelevića i Marijana Rističevića, predvodio je Vaso Šoškić, predsednik OO Stranke srpskog jedinstva iz Vranja, a na listi su još bili: potpredsednici vranjskog odbora Aleksandar Simonović i Boban Pešić, te diplomirani pravnik Radovan Stojanović i advokat Dragan Nikolić Nika.
Kandidati socijalista bili su dipl. ekonomista Milan Nikolić, magistar farmacije Blagica Dodić i dr specijalista Dušan Aleksić, svi iz Vranja. Tu su takođe bi dr veterine Miodrag Milković iz Bujanovca, dr specijalista Slađan Marinkovići iz Vladičinog Hana, dipl. građevinski inženjer iz Surdulice Slobodan Popović (predsednik opštine) i diplomirani pedagog Toše Aleksandrov iz Bosilegrada.
Na listi „Samostalna Srbija –nema druge“ Vladana Batića, bili su diplomirani inženjer mašinstva Srđan Bogdanović i dr specijalista Goran Radojčić.
Poslednja lista na kojoj su bili naši kandidati, bila je lista Liberali Srbije koju je predvodio Dušan Mihajlović. Kandidat za narodnog poslanika te liste bio je diplomirani pravnik i preduzetnik Stevo Stanišić.
Neposredno pred izbore, kada se usijala politička scena, „Vranjske“ su pitale nekoliko naših javnih ličnosti, koja stranka ili stranke, imaju najveće šanse za pobedu. Najviše anketiranih (26,2 odsto) očekivali su pobedu tada aktuelnog predsednika države Vojislava Koštunice i njegove DSS. Slede SRS (21,6 odsto anketiranih), G17 Plus (17,5), DS (17,1) SPS (6,6) i SPO/NS (5,8).
NAŠI POSLANICI
Na tim parlamentarnim izborima u Srbiji je, od 6.511.450 upisanih birača izašlo i glasalo 3.825.471 odnosno 58,75 odsto. Najviše glasova (27,61 odsto i 82 mandata) osvojila je SRS, koja je pobedila u 133 od 189 opština. Iza radikala slede DSS (17,72), DS (12,58), G17 Plus (11, 46), SPO/NS (7,66) i SPS (7,62 odsto glasova). Posle tih izbora Vladu su formirali DSS i G17 Plus. Za predsednika Vlade izabran je Vojislav Koštunica, a za predsednika Skupštine Dragan Maršićanin koga je, samo mesec dana kasnije, zamenio Predrag Marković iz G17 Plus.
U Pčinjskom okrugu takođe su pobedili radikali. Oni su u sedam opština juga Srbije osvojili 37 odsto glasova, što je najviše u Republici. Iza SRS na drugom mestu je bila DSS sa 21, a na trećem SPS sa 10,6 odsto glasova.
Na kraju, stranačke centrale u Beogradu su odlučile da iz Pčinjskog okruga bude sedam poslanika: tri iz Vranja, a po jedan iz Bujanovca, Surdulice, Trgovišta i Bosilegrada, odnosno tri iz SRS, dva iz DSS ipo jedan iz SPS i G17 Plus. Bili su to: Novica Stanojević (SRS) iz Vranja, Nenad Mitrović (SRS) iz Bujanovca, Dragoslav Milković (SRS) iz Trgovišta, Milutin Pešić (DSS) iz Surdulice, Vladimir Zaharijev (DSS) iz Bosilegrada, Milan Nikolić (SPS) iz Vranja i Dragan Petrović (G17 Plus) iz Vranja.
Tema sledećeg broja u ovoj rubrici su šesti predsednički izbori održani 13. juna 2004. godine.
Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.