Ljubav prema kulturi koju potenciramo kao ustanova ima pozitivan odjek kod mladih naraštaja, to se reflektuje na veliki broj umetnika koje grad ima. Svako nalazi svoje mesto pod suncem i traži način da ostavi trag u ovom teškom vremenu. Prave vrednosti će uvek biti na površini i trajaće kroz vreme koje je pred nama
Rodio sam se daleke 1962. godine u Vranju. Imao sam prelepo detinjstvo, rastući u sokačetu pored Gradske reke i pijace. Roditelji su mi bili prosvetni radnici, a deda po ocu pekar, koji nas je često okupljao oko sebe hraneći nas toplim burekom i jogurtom iz staklene flaše. Pričao nam je priče kako je svake noći morao rukama da mesi ogromne količine testa, kako bi ujutru ljudi mogli da kupuju vruć hleb. I zaista, moj deda Trifun je imao ogromne i snažne ruke, pa je morao da pazi kada bi se sa nekim rukovao.
***
Sa Bracom i Višeslavom, mojom braćom od strica, igrali smo se klikerima, drvenim puškama, i zamišljali likove iz filmova – Vinetu, Old Šeterhend, Otpisani… Bane Bujkovac, iz mog komšiluka, bio je golman u vranjskom Dinamu i uvek bio idol nama mladima kada bi se pojavio u našoj ulici. Voleo sam kada i on igra loptu sa nama, i uvek pratio njegove pokrete.
Kompletan tekst možete pročitati pretplatom na elektronsko izdanje „Vranjskih“ preko www.novinarnica.net
Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.