Palanački duh prošlog vremena



Biljana Dimčić

Beograd je grad koji neguje slobodu, bez uplitanja niske zavidljivosti u stvaralaštvo i posao od koga živite. Priznajem da se i danas posle deset najlepših i mladih godina više  “vidim” u poslovnom smislu u ovom gradu, nego li u svom zavičaju. Vranje me je, pak, ponovo osvojilo duhovnošću, jer sam se vratila knjigama naših velikana. Ali samo to. Nažalost



 

Biljana DimčićDok sam završavala Fakultet političkih nauka u Beogradu, u isto vreme sam se zaposlila u Otvorenom programu Prvog programa Radio Beograda, preko realnog konkursa koji sam videla na oglasnoj tabli fakulteta. Do tada smo još bili normalno društvo….u isto vreme pisala sam diplomski rad kod Radeta Veljanovskog, bivšeg glavnog i odgovornog urednika ove velike i ugledne kuće. Ipak, da se vratim malo unazad, sadašnji dekan fakulteta bio je moj omiljeni professor Ilija Vujačić, koga sam uvažavala kao vrsnog intelektualca u zemlji, ne zato što sam dobila najvišu ocenu nego što me opredelio da politikologiju usvojim u naučnom smislu i da ne grešim u praksi. Fakultet sam “zgazila”. U Beogradu sam upoznala sve što valja, a u Vranju suprotno. Ovo pišem smeškajući se jer je krajnje normalno da u palanci ili malom gradu, koji zadržava duh prošlog vremena, osećate miris lipe na drugačiji način, čujete zujanje pčela i cvrkut raznoraznih ptica (nisam sigurna da razaznajem koje su ptice u pitanju). Glavni grad majušne nam zemlje gaji urbani ritam velikih gradova. To je dobro i zdravo! Stalno ste u pokretu i ako ste kreativni … hodate prostranstvom i stvarate što rečima-pišući što razgovarajući sa drugim ljudima. Moje iskustvo u profesiji je požrtvovano, jer sam verovala u to što radim. Prirodno je bilo i da uslede rezultati za trud. Beograd je grad koji neguje slobodu, bez uplitanja niske zavidljivosti u stvaralaštvo i posao od koga živite. Priznajem da se i danas posle deset najlepših i mladih godina više  “vidim” u poslovnom smislu u ovom gradu, nego li u svom zavičaju. Vranje me je, pak, ponovo osvojilo duhovnošću, jer sam se vratila knjigama naših velikana. Ali samo to. Nažalost.

***

Politika u grubom svom smislu je homo homini lupus (čovek je čoveku vuk). Ovaj latinski izraz je u političkoj teoriji najbolje, prema mom mišljenju, objasnio Tomas Hobs. Njegovo delo “Levijatan” razlaže pojam apsolutne države u kojoj ljudi ostvaruju prava i postižu socijalni mir. Ništa apsolutno nije moguće, čak je i Hegel imao takve opasne momente u filosofiji (philosophia). Ne mogu, a da ne spomenem britanske političke teoretičare, stogodišnji rat Engleske i Francuske  i omiljenog mi filozofa Karl Popera.  Tu su i mnoge druge paradigme, no kada bih o tome pisala, zaista bi se stekao utisak da sam neki knjiški moljac (he,he). Samo mogu da zaključim, da je srpsko društvo pretpolitičko društvo. Politika je nepotrebna za nekog ko želi da bude srećan. Jer “do jednostavnosti treba narasti” i ja se vodim tom mišlju: da stvaram život u jednostavnosti i čistoti. Dobro mi ide. Početkom godine sam objavila knjigu “Razgovori”, a u pripremi su i “Ponoćni treptaji”. Ovu zbirku pesama će mi urediti Radoman Kanjevac i radim je natenane želeći da “odleži” i sazri.

Kompletan tekst možete pročitati pretplatom na elektronsko izdanje „Vranjskih“ preko www.novinarnica.net

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar