Slučaj slučaja: Bestidne laži



Na meti vlasti i tabloida: Janković

Na meti vlasti i tabloida: JankovićZahvaljujući ovoj besmislenoj, ali veštački i sa umišljajem izazvanoj aferi, naučili smo neke stvari. Kao prvo, da u Srbiji hara cenzura, strašnija od one iz Titovog zversko-komunističkog režima, kako nam je objasnio narodni poslanik SNS Vlado Djukanović (u daljem tekstu Djuka; to je onaj sa Radio Fokusa, ako se sećate). Svi mediji, osim manjine herojskih boraca za slobodnu reč i slobodu štampe, sistematski i okrutno cenzurišu Srpsku naprednu stranku, premijera Vučića (i njegovu porodicu), istinske patriote na čelu sa Zoranom Babićem, Djukom, Martinovićem i istima takvima kao i oni. A ko su ti požrtvovani borci za slobodu štampe, zbora i dogovora, heroji koji po strašnu cenu stoje na braniku demokratije i slobode? Šačica: TV Pink, TV Studio B i Informer; čak je i Kurir dezertirao, a za Pečat ne znam, doktor mi je zabranio da TO čitam, mada se u poslednje vreme Nikola (treći metak) Vrzić ističe. Ostatak medija, a naročito neki tajkunski plaćenici, krvožedno guše slobodu govora srpskih naprednjaka i ne daju im ni da zucnu. Nije naprednjacima lako: digla se i ala i vrana, kaže Djuka.

SKLONITE, URNIŠITE

Prevedeno na obični srpski jezik, to znači da više nekome ko bestidno laže ne smeš da kažeš lepo narodski „Ne seri!“, jer je to odmah dokaz krvoločne cenzure: svi mogu da pričaju i pišu, a on ne sme! Pa gde je tu jednakost? Pa gde je tu sloboda štampe? Strašno! Obrni-okreni, kao što ste već naslutili, reč je o bestidnim lažima i oko njih se sve ovo zapravo i vrti. Oni, naime, hoće da se njihove bestidne laži uvažavaju; da se o njima priča kao o nespornim istinama, iako je golim okom vidljivo da su laži, pritom još i zlonamerne, pakosne i odozgo sugerisane. Sve je to logična i očekivana posledica toga da su Stranka i Vođa (i njegova porodica) izvikani za apsolutni i bezgrešni (po definiciji) Autoritet; ako je tako, onda nema tu mesta sumnjama i pitanjima. Njima nije više dosta to što imaju uverljivu i legitimnu većinu u Parlamentu i u biračkom telu (ako ne lažu); oni bi hteli sve i odmah: da iscede stvarnost do poslednje mrvice, da postignu potpunu sabornost i simfoniju, da se više niko nikada ne usudi da bilo šta pita, a kamoli da kritikuje.



Kompletan tekst možete pročitati pretplatom na elektronsko izdanje „Vranjskih“ preko www.novinarnica.net

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar