Nadam se da vlasnik „Kavim Jedinstva“ ima želju da vidi sopstvene autobuse koji leti idu bez klime, a zimi bez grejanja, kojima su vrata često poduprta trupcima da se u vožnji ne bi otvorila, u kojima iz svakog drugog sedišta putnik može da bude katapultiran pri najmanjem kočenju i autobuse koje ne znaju šta su usisivač, krpa i sredstvo za higijenu
U Srbiji biti lojalan građanin, poštovati zakone, prelaziti preko svakodnevnih malih i velikih problema koje stvaraju oni na koje se primenjuje pravni sistem ove zemlje, jeste poniženje najveće vrste. Onom običnom građaninu, koji živi isključivo od svog rada, koji nema nikoga „gore“ i koji ništa drugo ne ume osim da bude pošten, teško njemu. Ovo je jedna od mnogih priča o običnom građaninu, stradalniku, koji je svakoga dana u kandžama zulumćara i derikoža.
Prošlog petka posle 11 sati u Davidovcu sam ušao u autobus registarskih oznaka VR 051 TS preduzeća „Kavim Jedinstvo“ na liniji Bujanovac-Vranje. Tek što sam seo, pažnju mi skrenu dečko koji nešto gunđa i negoduje. Na njegovim farmerkama celom dužinom tragovi prašine. Gunđa i gospođa s druge strane. Brže-bolje pogledah sebe: moje farmerke, jakna, torba… delovali su očajno. Pogledah oko sebe: plastična sedišta i svi nasloni, rukohvati, prozori … sve je bilo presvučeno debelim slojem prašne. Nasloni, svi do jednog, podsećali su na školske table, na kojima su putnici prstom ostavljali poruke. O podu da ne govorim. Autobus kao naručen za snimanje filmova strave i užasa.
SRAM IH BILO
– Sram ih bilo kako se ponašaju prema putnicima – komentariše ona gospođa.
– E, dete, svaki put je ovako – odgovara joj baka koja se skupila u ćošak sedišta.
– Moj kokošarnik je čistiji od ovog autobusa – reče sledeći putnik tek što je ušao na stanici u Pavlovcu.
Stvari nisu bezazlene. Krajnje je vreme da se nešto kaže o ovom prevozniku. Davno je to zaslužio – rekoh u sebi.
Kompletan tekst možete pročitati pretplatom na elektronsko izdanje „Vranjskih“ preko www.novinarnica.net
Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.