Medijska slika Srbije, i tu je naš osnovni problem, nije samo proizvod želje Aleksandra Vučića da javnost oblikuje prema svojim ubeđenjima. Ona je isto toliko i posledica demokratskog kapaciteta našeg društva nespremnog da se suoči uopšte sa idejom da nema društvenog progresa bez slobodnih medija i objektivne informacije. ko misli drugačije, neka pogleda podatke o gledanosti ili čitanosti
Aleksandar Vučić ima podršku koja se može meriti samo onom Miloševiću iz ranih devedesetih, ili Koštunici neposredno nakon Petog oktobra. Institucionalnu i populističku. Prevlast u parlamentu i dominacija u glasačkom telu omogućuje mu enormnu količinu vlasti i moći da gotovo, reklo bi se, bez ikakvih dodatnih mehanizama (re)presije, može da sprovodi politiku za koju veruje da će doneti Srbiji boljitak. Dakle, i bez dominantnog uticaja na medije.
Ipak, bar u delu domaće, ali i strane javnosti, on slovi za vladara koji svim sredstvima koja su mu na raspolaganju ne samo da ne podstiče kritički dijalog u društvu, već biva direktno okrivljen za sve veću cenzuru i gušenje slobode medija.
(Tekst prenosimo iz nedeljnika Vreme)
Kompletan tekst možete pročitati pretplatom na elektronsko izdanje „Vranjskih“ preko www.novinarnica.net
Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.