Pre istorijske pobede bensedina



,

Dejan Novačić: „Emigrantski kuvar, ili sve što ste oduvek hteli da znate o jugoslovenskoj kuhinji, ali nemate više koga da pitate“; izdavač: Stilos art, Novi Sad



 

Autor nije Vranjanac, niti je ovo izdanje baš novo, ali je nekim srećnim slučajem stiglo i do naše palanke; naposletku, autor ne mora da bude Bora Stanković, a za dobru knjigu uvek je vreme. A ovo je dobra knjiga – pitka, maštovita, puna duha i znanja. Dejan Novačić na jedan neobičan način – kroz svojevrsnu gastronomiju – daje vivisekciju bivše SFRJ i njene krvave propasti; dakle, od konzumacije do izlučivanja. Čitalac će pred sobom imati bogat meni, sa egzotičnim začinima i imenima.

JEDENjE BOGOVA
Uoči polaska u rat, ahejski heroji znali su da u jedan mah prinesu svojim bogovima i po stotinu žrtvenih volova. Takva žrtva zvala se „hekatomba“ ili „stovolka“, i bila je praćena verskim obredima i narodnim svetkovinama. Samo što se u međuvremenu smanjio broj volova i bogova, a o herojima i da ne govorimo.

PEČENI VO „SUMRAK IDOLA“
Sastojci:
1 vo
1 kolac
1 motokultivator
Priprema:
Izabrati 5-6 snažnih Srbijanaca ili 3-4 obična Hercegovca koji će vola sapeti žicom, zaklati ga i nabiti na kolac. Raspaliti vatru nasred glavnog grada svoje države. Smestiti vola između dve vatre i spojiti ražanj s osovinom motokultivatora. Dok se vo okreće, piti rakiju, pevati patriotske koračnice, grliti druge muškarce  i povremeno pucati iz automatskog oružja u prazno nebo.

***

Otac Filaret završava već drugu porciju pečenja. Doktor Karadžić mu šeretski namiguje: „Jedite i naješćete se…“ (5 Moj. 14, 3). Otac se međutim ne da zbuniti i odmah, preko zalogaja, uzvraća: „Vo neka se pojede onaj dan kad se prinese; i neka ne ostane ništa do jutra, nego da se odmah pojede“ (5 Moj. 14, 4). Momo Kapor šarmantno zabacuje glavu i glasno se smeje. Vojislav Koštunica turobno ćuti. Zoran Djinđić se pravi da nije odavde. U jednom trenutku neki civil – koji se svima predstavlja samo kao „Jovica“ – primeti da nema Limonova i upita Branu Crnčevića: „Kolega, a gde je Citrus“? „Sinovca je nemoguće savladati“, odgovori Crnčević, „od kad mu je Raša dao da i on opali, eno ga ne skida se s položaja“… Iz pravca Trebevića dopire potmulo, isprekidano štektanje puškomitraljeza. Milorad Dodik svira „Bumbarov let“ na harmonici. Britanski novinar Misha Glenny nespokojno se osvrće oko sebe. Lokalna prevodilica objašnjava da je sve u najboljem redu. Počinje da pada sneg.
(Odlomak iz „Emigrantskog kuvara“)

Pa recimo, doručak: Sportski doručak „Coffee and Cigarettes“, ili Crni puding „Krv i tlo“, pa ručak – predjela: Partizanska proja „Mirko i Slavko“, Pohovani mozak „Dr Hannibal Lecter“; supe – Riblja čorba – „Fantom slobode“ ili Jagnjeća čorba „Kavkaski sužanj“; meso – Bečka šnicla „Seoba Srbalja“, Srpska sarma „Lijepa naša“, Beli bubrezi „Muda od labuda“; pasulj – Tavče na gravče „Pregori pleh“, Vojnički pasulj „Oficir i džentlmen“, roštilj – Mešano meso „Kumova slama“; povrće – Pohovane tikvice „Vidimo se u sledećem ratu“; testo – „Knedle u grlu“, Flekice s krompirom „Mein Kampf“; ribe i ptice – Mlinčeki s picekom „Jožin san“, pečeno pile „Tom & Jerry“; salate – „Luk i voda“, Urnebes salata – „Lukrecija“; poslastice – Carske mrvice „Kljukana dinastija“, Kafanska orasnica „Zlatna plomba“; užina – Iseljenička užina „Protuve piju čaj“, Sremska kobasica – „Teška industrija“; večera – Lički kupus po purgerski, Karađorđeva šnicla „Velika Srbija“, Zagorski žganci „Šumadijski kačamak“; gozbe i banketi – Umreno prase „Eppur si muove“, jagnjeći but „Silence of the Lambs“, Pečeni vo „Sumrak idola“, i sve u tom stilu. Odista, jedna Platonova „Gozba“.

Ovakav jelovnik zaslužio je vrhunsku degustaciju, pa je autor predgovora ni  manje ni više, već Ivan Tasovac, ministar kulture lično.

„Ljubav prema pihtijama dolazi sa godinama“:

– Ako računate da, striktno poštujući recepte iz ovog kuvara, nekog nahranite – teško da će vam to poći za rukom. Ali, ako imate nameru da nekoga šarmirate – ovo je prava knjiga za vas. Dejan Novačić je jugoslovenski Jamie Oliver, ali ne kulinarstva već ex-YU šarma koji se devedesetih, iz naših domova, kafana, kafića i centralnih komiteta od Vardara pa do Triglava, uz nesebičnu pomoć – što nečije tisućljetne kulture, što nečijeg junaštva – preselio u iznajmljene sobe Berlina, pabove Dablina, klubove Njujorka, čajdžinice Moskve…

– Tragedija je da skoro svaka generacija sa ovih prostora ima svoje priče „od pre rata“. U vremenu dok nas svet podseća da smo bili jedno, praveći vrlo elitni ex –YU skup u Sheveningenu, a pre nego što se ponovo susretnemo i bratski izljubimo u Evropi, ova knjiga može biti udžbenik za strance o svim vrstama kuhinje (pa i one političke) zemlje koja više ne postoji sem u našem sećanju.Hrestomatija našeg mentaliteta uoči pojave novih nacionalnih heroja, novih očeva nacija… A ako su oni bili „očevi“ (u potrazi za izgubljenom logikom) izgleda da smo mi, kao građani, svi pomalo bili majke… a vreme je pokazalo šta je tata radio mami kad je pao mrak, a deca otišla na spavanje…

– Zahvaljujući Dejanu Novačiću i moja generacija je dobila knjigu sopstvenih, montipajtonovskih nostalgičnih sećanja na period pre nego je počeo teror „zdravog života“. Uspomena na godine tokom kojih na vas nisu potezali hekler zato što ste pušili skopski „vardar“, hrvatsku „opatiju“, slovenački „57“, srpsku „moravu“ ili sarajevsku „drinu“… Na vreme kada je jedino mesto gde je zaista bilo „zabranjeno pušenje“ bila „top lista nadrealista“, na istorijski treptaj kada se samo nazirao sukob između „vegete“ i „začina C“, a pre opravdane istorijske pobede bensedina.

– Ova duhovita knjiga je teško prevodiva na bilo koji jezik sem jugoslovenskog. A to vam je mrtav jezik. Kao i latinski. Sva sreća da smo bar mi živi. I, ako ništa drugo, da još umemo da čitamo.

Al’ se nekad dobro jelo…

PROFIL
Dejan Novačić rođen je 1961.godine. Diplomirao je na Odseku za opštu književnost i teoriju književnosti na Filološkom fakultetu u Beogradu. Radio je kao novinar u dnevnim listovima (Oslobođenje, Borba) i pisao za nedeljnike (Start, Mladina, Evropljanin), pre nego što je 1991. godine otišao u Dablin, gde i danas živi.

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar