Reformom pravosuđa građani Preševa dovedeni su veoma nezavidan položaj. Iako u ovom gradu postoje i infrastruktura i kadrovi za otvaranje suda, oni čak i za najmanju sitnicu, kao što je overa ugovora, moraju da putuju pedesetak kilometara
Sredovečni Albanaca iz okoline Preševa u poslednjih nekoliko meseci često je prinuđen da putuje u Bujanovac oko 30 kilometara daleko od njegove kuće.
On pred Osnovnim sudom u ovom mestu vodi parnični postupak zbog dve reforme srpskog pravosuđa od 2010.godine, sudskih procedura i advokatskih zavrzlama, njegov slučaj prilično se odužio:
– Ne samo što me to puno košta, ko će da mi plati maltretiranje i odsustvovanje sa posla. Da u Preševu nisu ukinuli sud, bilo bi mnogo lakše – uzdiše.
PRIVREMENO REŠENjE
Slučaj njegovog mlađeg sunarodnika čini se da bolje oslikava posledice ukidanja suda u Preševu:
– U Bujanovac sam došao da od suda dobijem dokaz da nisam osuđivan i da se protiv mene ne vodi nikakav postupak, što su dokumenta neophodna kako bih konkurisao za posao – objašnjava ovaj tridesetogodišnjak.
Reforme pravosuđa 2010. i 2013. zadaju prilične proobleme građanima juga Srbije. Najpre su, prvom reformom i Bujanovac i Preševo, opštine u kojima etnički Albanci čine većinsko stanovništvo ostavljeni bez sudova pa su građani i za najmanju sitnicu morali da dolaze u pedesetak kilometara udaljeno Vranje, administrativni centar Pčinjskog okruga. Sve to za građane je predstavljalo veliki trošak, ali i gubljenje vremena i nerava. Sledećom reformom iz 2013, samo je Bujanovcu vraćen Osnovni sud, koji je nadležan i za ljude u Preševu.
U Ministarstvu pravde objašnjavaju da ovo, ipak, nije konačno rešenje:
– Ovo sad mogli bismo nazvati probnim periodom, da vidimo kako će da funkcioniše. Ukoliko se pokaže da postoji potreba, razmislićemo o povratku suda u Preševo – objašnjavaju u Ministarstvu.
Ovakva odluka, međutim, izaziva žestoke reakcije ne samo građana, već i političkih i predstavnika civilnog sektora albanske zajednice na jugu Srbije. Svi oni slažu se da je ovakva odluka države samo još jedan pokazatelj njenog maćehinskog odnosa prema delu svojih građana.
Ragmi Mustafa, predsednik opštine Preševo, kaže da se predstavnici centralne vlasti nisu poneli korektno po ovom pitanju:
– Nekoliko puta smo pre reforme razgovarali sa predstavnicima ministarstva, ali ništa konkretno nismo uradili iako su nam oni obećavali da će Preševo dobiti sud. Od toga, evo, nije ispalo ništa – ogorčen je Mustafa.
Građani, dodaje on, zavisno od toga u kom delu opštine žive, za svaku sitnicu moraju da prelaze od 50 do 70 kilometara do Bujanovca ili Vranja:
– Apsurdno je da se, na primer, za običnu overu ugovora, izgube dva dana, kao što se dešava nekim Preševljanima. Za pojedine sudske papire jednog dana se predaje dokumentacija na overu, a tek sutradan dolazi po nju. To je oko 250 kilometara za dva dana, što je veliki trošak za gorivo, pa zatim ti ljudi moraju da jedu nešto, da se osveže. A da bi se to sprečilo potrebna je samo jedna administrativna odluka centralne vlasti – kaže Mustafa .
Do početka ove godine i Bujanovčani su imali sličan problem. Međutim, 1.januara ove godine, prema novoj, decentralizovanoj mreži sudova, ovom gradu vraćen je Osnovni sud, pa ljudi ne moraju da za svaku sitnicu idu u dvadesetak kilometara udaljeno Vranje. Preševljani, na drugoj strani, nemaju čak ni sudsku jedinicu, nekakvu kancelarilu u kojoj bi, u svom gradu, mogli da oposle makar administrativne sudske poslove.
Ali, to nimalo nije oraspoložilo ljude u preševu:
– Kao lokalna samouprava smo još 2010, kada je sudska vlast centralizovana u Vranju, zbog raznih specifičnosti, pre svega jezičkih i nacionalnih, tražili da i Preševo dobije određene poluge sudske vlasti. Ali, umesto da država tim potezom pokaže kako se, ne samo deklarativno, zalaže za integraciju Albanaca, nije nam izašla u susret, pa smo ostali i bez suda i bez tužilaštva, koje smo imali do 2010. Imamo samo sud za prekršaje, a to nije dovoljno za jednu pograničnu opštinu koja broji oko 40.000 stanovnika – kaže Mustafa, koji je predsednik Demokratske partije Albanaca, koja se sa partnerima na vlasti u Preševu.
On dodaje kako je postojala nada da se stvari neće ovako završiti kada je Zakonom o sedištima i područjima sudova i javnih tužilaštava broj osnovnih sudova u Srbiji povećan sa 34 na 66
Zoran Stanković, predsednik vladinog Koordinacionog tela za jug Srbije, osnovanog 2000.godine da bude spona između lokalnih i centralne vlasti, kaže da je ova institucija lobirala da Preševo ipak dobije sud i tužilaštvo.
– Smatram da je naš stav ispravan, pre svega iz političkih razloga i zbog smirivanja tenzija na ovom prostoru. Obavili smo više zajedničkih razgovora sa ljudima iz Ministarstva pravde, kojima smo sugerisali na neophodnost postojanja pravosudnih institucija u ovim opštinama. Iz Ministarstva pravde rečeno nam je da će se godinu dana pratiti i skenirati stanje i da će se u skladu sa tim doneti nova zakonska rešenja tamo gde ima potrebe za osnivanjem sudova, sudskih jedinica i tužilaštava – kaže Stanković.
Za Albance ovo obrazloženje nije prihvatljivo. Rahmi Zulfiju, lider Demokratske unije Albanaca (DUA) kaže da Preševo poseduje i kadrove i infrastrukturu za otvaranje suda i tužilaštva, pa smatra da je ovde u pitanju odsustvo političke volje i loša percepcija realnosti. Zulfiju kaže da država ovim potezom Albancima ukida prava koja su dobili sredine prošlog veka.
– U Preševu već imamo zgradu koja je opremljena na vrhunskom nivou i umesto da se sud oživi, nama ukidaju organe pravosuđa. Putujemo u Bujanovac gde nema dobrih uslova za rad, nema dovoljno sudnica, kancelarijskog prostora. Pored stranaka odavde putuju i sudije koje tamo rade, prave se nepotrebne troškove – kaže Zulfiju.
U Pčinjskom okrugu sudske jedinice postoje u Vladičinom Hanu i u Bosilegradu, opštini gde pretežno živi bugarska nacionalna manjina.
Kako bi građanima pravda postala dostupnija, u Osnovnom sudu u Bujanovcu posle uvođenja nove mreže sudova pokrenuta je ideja o organizovanju tzv. „sudskih dana“ za parničnu, vanparničnu i izvršnu materiju u Preševu. Plan je bio sudije iz Bujanovca određenih dana putuju u Preševo. Međutim, u bujanovačkom sudu rekli su nam da ideja nije zaživela zbvog hronične boljke u Srbiji – besparice.
SUDSKE JEDINICE
Nemanja Nenadić, programski direktor Transparentnosti Srbije, smatra da prilikom pravosudnih reformi nisu unapred uspostavljeni jasni, lako proverljivi kriterijumi, već su one odrađene na osnovu političkih dogovora.
– Javnost nije imala uvid u planove reforme, pa ni građani juga Srbije nisu mogli da izraze svoje mišljenje i stavove o jednom procesu koji se tiče direktno njih. Na isti način su sprovedene i reforme 2010, i ove sada, što je za svaku osudu i neprihvatljivo – kaže Nenadić.
Advokat Dragan Stojanov objašnjava da je osnivanje sudskih jedinica u mestima bez sudova, neophodnost:
– Sudske jedinice služe da izdaju uverenje građaninu da nije pod istragom, u njima mogu da se overe ugovori, primaju se podnesci, vanparnične izjave. Kad postoji sudska jedinica, građanin ne mora odlaziti u sud, većinu stvari završava u sudskoj jedinici. U tom smislu je sud bliži građaninu, a na kraju krajeva sud zbog njih i postoji – naglašava Stojanov.
(Ovaj tekst deo je projekta Živeti zajedno koji finansira Ministarstvo kulture i informisanja Vlade Republike Srbije)
Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.