Dešava se u gradu ko zna kom, na jugu Stradije, u velikom marketu.
– Ne budem lenj, odem u market, i kupim ono što mi treba. Ostadoše mi još samo cigarete. Kako se tamo duvan prodaje na posebnom pultu, ne budem lenj, odem tamo. Pošto sam ja jedan osoben lik, pušim i osobene cigarete. I dok sam ja petljao sa onim kesama, a prodavačica tražila moj brend po policama, napravi se red iza mene. Muž i žena, on gleda one novine, šta popodne da čati, ona, otmena, kolmovana, negovana, ma eptem gospođa.
– I tad mi, kad mu vreme nije, zazvoni mobilni. Šta da radim, sigurno je izvesna prijateljica, spustim one kese na pod, obavim razgovor, i dok sam čekao na svoj „kamel“, spustim telefon na pult. Pošto nikud ne žurim, pustim onaj bračni par da pazari preko mog reda, oni pazariše i odoše putem pevajući. I onda nađemo moj artikal, ja platim, da pođem, ček’ bre, đe mi je mobilni. Moja „nokija“, muda na vrcu!
– Ne budem lenj, otrčim u menadžment, odmah tamo nađoše snimak sa sigurnosnih kamera, i ima šta da vidimo. Gospođa plaća, i dok čeka kusur stavlja novčanik preko moje „nokije“. Kad uzima kusur, stavlja ga u džep, a novčanik i moju voljenu „nokiju“ zahvata dugim, negovanim i lakiranim noktima, spušta u tašnu, dok muž, onaj šumenko, bira „skandinavke“. Ajde bre, podvikna mu, i tako odoše.
– Odem u policiju sa onim snimkom, prijavim, pitaju me – čuvaš li kutiju od telefona, tamo je broj. Aha, ja sve kutije od svega što kupim čuvam. E pa, kažu, tako će ti dođe neka otmena gospođa i za televizor, ili zamrzivač.
– I to se tako završi; pa se mislim, jebi ga, muška solidarnost, kol’ko li je otmena gospođa ojadila onog svog šumenka? Mene za minut izradi za mobilni, a šta li je taj jadnik morao da žrtvuje u ime ljubavi sa jednom tako otmenom gospođom.
– Naravoučenije: prijatelju, šumenko, ja ću da nabavim novi mobilni po pristojnoj ceni, ali ti razmisli o ceni svog života sa svojom otmenom gospođom.
Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.