Večiti sam optimista



Ne očekujem da se neko čudo desi i da naša zemlja krene putem napretka. Međutim, ni jedan od problema me neće pokolebati da ovaj grad učinim boljim mestom za život svojoj deci. Nema predaje!



 

Uspomene nas vraćaju u prošlost, a napred nas teraju snovi…

Puno lepih uspomena vraća me u detinjstvo, u moju Gornju čaršiju, kaldrmu, stare kuće sa ogradnim duvarima i ćeremidama. Dud pun plodova, rascvetano „krastavče“ i jasmin kod Sirka, Memetove baklave, džalnik, Redžinog konja, nana Mirine pite sa paprikama i paradajzom, starog Šabana, Savu generala. Naravno tu su i moji drugari Dimitrije, Milan, Srđan i Ana.

***

I u talasima te svemoćne plime detinjstva rado se sećam svih nestašluka, a bilo ih je bezbroj. Jurcali smo bezbrižno i srećno na sankama i više puta bismo završili u nesređenom koritu Vranjske reke. I tako mokri se ušunjali u kuću. Zime su bile sa snegom, a leti nije bila velika vrućina, tek do 27 stepeni celzijusovih. Brali smo zelene kajsije i šljive, pravili praćke i raklice, igrali džalnik, „vozili“ staru parkiranu kampanjolu, i nisu nam bili potrebni posrednici za multietnički dijalog sa Junuzom i Cakanom.

PROFIL
Nela Cvetković rođena je 28. novembra1970. godine u Vranju, gde je završila osnovnu školu i Gimnaziju „Bora Stanković“. Stekla je zvanje inženjer šumarstva za obradu drveta na Višoj tehničko tehnološkoj školi u Vranju, nakon čega je radila u kiosku za prodaju pljeskavica, prodavnici oružja, obuće, auto-školi, zatim, u Vranjskim novinama, kao dopisnik „Blica“, u „Jumko novinama“ kao novinar i tehnički urednik lista. Završila je i Fakultet za uslužni biznis na kome je stekla zvanje diplomiranog ekonomiste. Takođe, na Fakultetu zaštite na radu u Nišu je odbranila master rad na temu „Učešće javnosti u odlučivanju o zaštiti životne sredine na lokalnom nivou“ i dobila diplomu master inženjerstva zaštite životne sredine. U međuvremenu, radila je i sada radi u JKP „Komrad“, gde je zadužena za odnose s javnošću, a u dva mandata je bila i članica gradskog veća zadužena za ekologiju. Udata je i majka sinova Martina i Viktora.

***

Nedeljom bi obično stare Vranjanke poprskale ulicu isred svoje kuće i velikom metlom čistile, a travke koje su rasle oko kaldrme uklanjale su tupim noževima, i niko se nikad nije žalio na prljav grad. A u školskom dvorištu nije bilo ni jednog papirića, jer u suprotnom bi naši zulufi imali „bliski susret“ sa prstima kurira Jovice.

Komšinice su mesile zajedno taranu i sušile je na ploči nedovršene garaže, a tokom jeseni cela ulica je mirisala na pečene paprike i međusobno su pomagale jedna drugoj u ljuštenju. Idila, nema šta, niko nikoga nije prijavljivao inspekciji.

***

Letnje raspuste pamtim po kristalno čistoj Veternici i upecanim ribama u Golemom Selu kod nane gde sam vreme provodila. Ova vredna i mudra žene me mnogo čemu naučila; tu su bile zastupljene sve aktivnosti oko spremanja ručka, mešenja hleba, muže krava, klanja kokošaka, ali i to da su upornost i strpljenje vrline pametnih ljudi. U to vreme su skoro svi bili komunisti, pa i moji roditelji, ali nana je bila hrabra žena i nije odustajala od tradicionalnih pravoslavnih vrednosti, kao što je obeležavanje slave i odlazak u crkvu. I ja sam često išla s njom i mislim da sam jedna od retkih koja je to tada radila. Bila je veoma vesela i duhovita, a i danas je takva sa 92 godine, nije izgubila zdrav razum i pozitivne misli. Uvek me je podržavala u svemu što radim i verovala u mene.

***

Bilo je i letovanja sa roditeljima na „našem“ moru, kako su oni voleli da kažu. Bez obzira na radničke plate, tada su svi mogli sebi to da priušte, i bez odloženog plaćanja i bez paradajza u torbama. Opušteno i bezbrižno i ne sluteći šta se sve može desiti sa državom, gradom, „Jumkom“, „Simpom“ i celokupnom privredom industrijskog giganta na jugu Srbije.

***

Smrt druga Tita je mnoge iz moje bliže okoline potresla, mama je plakala, kao i moj idol učiteljica Vukosava Antić koja je ostavila veliki pečat u mom obrazovanju. Bila je veoma stroga, ali u isto vreme i pravedna i trudila se da nam prenese znanje.

Školovanje pamtim i po nekim aktivnostima kao što su foto-sekcija i razvijanje filmova u mračnoj komori, likovna i literarna sekcija, aktivno učestvovanje u izviđačkom odredu, nošenje štafete i učestvovanje u sletu povodom Dana mladosti. Period odrastanja obeležile su, pored redovne školske lektire i knjige Hesea, Agate Kristi, Markesa, a kasnije i Frojda. Biblioteka je bilo omiljeno mesto mnogih mojih drugarica i drugova u to vreme.

***

Nezaobilazna mesta za okupljanje društva bila su kod muzeja, kao i kod sadašnjeg butika Balašević gde smo grickali semenke. Kasnije su bile aktuelne šetnje na korzou, tokom leta odlazak u Ćošku, a zimi u diskoteku u Domu kulture. Tada su bile aktuelne grupe Boni M i ABBA. Danima smo sa sestrom čučale pored mono Grunding radija sa spremljenom TDK kasetom kako bi snimile neku od popularnih pesama. A kad smo od rođaka gastarbajtera dobile audio kasetu sa omiljenim pesmama sreći nije bilo kraja.

***

Onda je došlo vreme velike ekonomske krize sa novčanicama vrednim i po više milijardi dinara, plata mojih roditelja je bila pet nemačkih maraka. I u to takvo vreme meni se desila ljubav koja je posle tri godine krunisana brakom. Život mi je obasjan dvojicom divnih dečaka. Učimo ih da su obrazovanje, upornost, humanost i iskrenost veoma važni za život i sreću.

***

U proteklih 20 godina radila sam različite poslove, jedanaest njih bez prekida, i uvek sa istim elanom i entuzijazmom, uostalom, važno je pošteno zarađivati i obezbediti porodici egzistenciju. Od 2000. godine aktivno sam uključena u politički život grada. Bila sam portparol G17 plus, a kasnije i potpredsednica Ujedinjenih regiona Srbije. Takođe, zahvaljujući političkom angažmanu obavljala sam funkciju članice gradskog veća za ekologiju pet godina. Borila sam se s vetrenjačama pokušavajući da inovativnim odlukama u oblasti zaštite životne sredine promenim svest kako kolega političara tako i naših sugrađana, ali uzalud. Mnoge odluke i programi nisu realizovani, jer nije bilo političke volje. Znam i sigurna sam u to da smo mogli i bolje i više.

***

Stvarnost je veoma okrutna proteklih dana kako za penzionere, tako i za prosvetare i ostale zaposlene u javnom sektoru. Kako će naše društvo krenuti napred ako imamo nezadovoljni prosvetni kadar koji nije motivisan da obrazuje našu decu? Rešenje zagonetke je kupovina diplome i članska karta političke partije. Šansa za posao je veći rebus kad nema investitora koji bi gradili fabrike i omogućili nova radna mesta i boljitak društvu.

***

Sve je u filozofiji života.

Mnogo toga sam htela da naučim u životu, čitala sam puno knjiga, slušala predavanja profesora iz različitih oblasti, sa raznih fakulteta i pohađala edukacije eminentnih stručnjaka. U meni je lagano procvalo i sazrevalo saznanje da sam kao Heseov Sidarta, i da je cilj mog dugog traganja za zanimanjem koje me ispunjava napokon postignut. Pronašla sam sebe u oblasti zaštite životne sredine.

***

Večiti sam optimista, ali ne očekujem da se neko čudo desi i da naša zemlja krene putem napretka. Međutim, ni jedan od pomenutih problema me neće pokolebati da ovaj grad učinim boljim mestom za život svojoj deci. Nema predaje!

„Pisati je dobro, razmišljati je bolje. Mudrost je dobra, strpljenje je bolje.“

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar