Populizam nikuda ne vodi



Bilo, ne ponovilo se: okolina Bujanovca 2001.

Radikalni stavovi pojedinih albanskih lidera, samo odmažu albanskoj zajednici i stvaraju pogodno tlo za nove tenzije u regionu, smatraju analitičari i predstavnici srpske zajednice. Na drugoj strani, albanski političari misle da centralna vlast u Beogradu nekim svojim postupcima dodatno komplikuje ionako nestabilnu situaciju u regionu koji se još uvek oporavlja od oružanih sukoba 2000. i 2001. između srpskih snaga bezbednosti i pobunjenih Albanaca okupljenih u Oslobodilačkoj vojsci Preševa, Medveđe i Bujanovca (OVPMB)



 

Bilo, ne ponovilo se: okolina Bujanovca 2001.Radikalni stavovi pojedinih albanskih lidera, samo odmažu albanskoj zajednici i stvaraju pogodno tlo za nove tenzije u regionu, smatraju analitičari i predstavnici srpske zajednice. Na drugoj strani, albanski političari misle da centralna vlast u Beogradu nekim svojim postupcima dodatno komplikuje ionako nestabilnu situaciju u regionu koji se još uvek oporavlja od oružanih sukoba 2000. i 2001. između srpskih snaga bezbednosti i pobunjenih Albanaca okupljenih u Oslobodilačkoj vojsci Preševa, Medveđe i Bujanovca (OVPMB). 

Jonuz Musliju, predsednik lokalnog parlamenta u Bujanovcu i jedan od vođe OVPMB, smatra da država, gomilanjem snaga bezbednosti u regionu uz liniju sa Kosovom, unosi nespokoj među građane i stvara nepotrebnu napetost:

– Naoružani pripadnici specijalnih policijskih snaga svakodnevno patroliraju, iako za tim, pored redovne policije, nema potrebe. To iritira građane koji osećaju strah i nesigurnost – kaže Musliju.

NEREŠENI PROBLEMI

Musliju, inače lider Pokreta za demokratski progres (PDP) je uz Ragmija Mustafu zagovornik teze da je pripajanje juga Srbije Kosovu jedini način za trajno smirivanje tenzija. Međutim, prema rečima analitičara, zvaničnika u Beogradu i umerenih albanskih političara, zagovaranje pripajanja pokrajini, koja je februara 2008. proglasila nezavisnost od Srbije, nije jedini „greh“ radikalne struje među Albancima. Naime, politika koju zastupaju Mustafa i Musliju, podrazumeva ne samo bojkot parlamentarnih izbora, već svake akcije koju organizuje Beograd.

Međutim, svi albanski zvaničnici, bez izuzetka tvrde da je radikalna politika direktna posledica indolentnosti države prema problemima Albanaca, uz precizno lociranje problema: spora integracija u državne institucije, problemi u obrazovanju i nerešeno pitanje službene upotrebe maternjeg jezika i nacionalnih simbola.

Analitičar Dušan Janjić ovakvo ponašanje pojedinih albanskih lidera povezuje sa raspadom Jugoslavije devedesetih godina prošlog veka i nerešenim kosovskim pitanjem.

Prema njegovim rečima, albanska elita iz Bujanovca i Preševa uključena je u sve akcije Albanaca u regionu, i tu deluje u okviru programa koji ima dve faze – stvaranje kosovske države i trenutno aktuelne borbe za stvaranje autonomije Albanaca na jugu Srbije:

– Albanci sa Juga Srbije školovali su se na Kosovu, tamo su kupovali nekretnine i drugu imovinu, tako da sada ne znaju u kojoj državi zapravo žive, a hteli bi da im se to stavi jasno do znanja – izjavio je Janjić.

Ovakvo stanje, nastavlja on, može da se okonča samo kada bi velike sile jasno poručile Albancima da nema promene granica.

– Medjutim, i u Beogradu postoji jaka struja koja zagovara podelu Kosova i razmenu teritorije, tako da se građani uznemire uvek kada se takva priča pusti u opticaj.

Priču o promeni granica treba staviti van snage. To je jedino rešenje za stabbilizaciju čitavog regiona i albanskog pitanja u Srbiji– kaže Janjić.

Jug Srbije na granici sa Kosovom i Makedonijom bio je poprište oružanih sukoba između srpskih snaga bezbednosti i pobunjenih Albanaca okupljenih u Oslobodilačku vojsku

Iako su 2006. godine sve albanske partije na jugu Srbije usvojile Deklaraciju o nepromenljivosti granica, koja se temelji na stavovima Kontakt grupe, pojedini albanski lideri nisu odustali od ideje pripajanja Kosovu. Svoju težnju oni potkrepljuju referendumom iz 1992, kada se preko 90 odsto Albanaca na jugu Srbije izjasnilo za pripajanje Kosovu. Međutim, ovaj referendum ne samo da nisu priznale tadašnje vlasti, već ni međunarodna zajednica.

Ragmi Mustafa veruje da gotovo i da nema Albanca koji ne bi voleo da se ideja pripajanja Kosovu ostvari, i smatra da vlada u Beogradu nije spremna da se suoči sa problemima, što za posledicu ima težnju za otcepljenjem:

– Mi o tome ne bismo ni pričali kada bi vlada počela da rešava probleme pre svega one vezane za integraciju, obrazovanje i zvaničnu upotrebu maternjeg jezika i nacionalnih simbola. Medjutim, Beograd ne čuje volju albanskog naroda i kaže da nema promene granica, ali nam ne nudi nikakvo rešenje. Zato smatramo da bi pripajanje Kosovu bilo jedino pravedno rešenje koje bi donelo mir na ovom delu Balkana u narednih hiljadu godina– kaže Mustafa.

Riza Halimi, jedan od dvojice albanskih poslanika u Skupštini Srbije kaže da radikalni albanski političari zbog svojih stavova snose veliki deo odgovornosti za sporo rešavanje albanskih problema.

– Iako smo još 2006. usvojili Deklaraciju o nepromenljivosti granica, i odlučili da sve probleme rešavamo unutar srpskih institucija u saradnji sa međunarodnim subjektima, pojedini lideri vode populističku politiku za koju nikome ne odgovaraju, i tako nanose štetu čitavoj zajednici – kaže Halimi, vodja Partije za demokratsko delovanje (PDD).

Halimi, koji je svojevremeno bio jedan od potpredsednika državnog Koordinacionog tela, organa koji je 2000. osnovan kako bi ublažio posledice sukoba i predstavljao sponu izmedju lokalne zajednice i centralnih vlasti, kaže da Beograd balansira izmedju stranaka sa kojima saradjuje i onih radikalnih:

– U Koordinacionom telu postoji jedan izveštaj od pre nekoliko godina u kome piše da su radikalni lideri, zbog svoje nesaradnje, delom odgovorni za sporo rešavanje problema. I ja smatram da u tome ima mnogo istine – kaže Halimi.

Jonuz Musliju kaže da Beograd bojkotuje ovaj region jer na taj način želi da primora Albance da se iz njega isele, što za poledicu ima težnje za pripajanjem Kosovu:

– Albanci su o tome rekli sve na referendumu 1992. Pripajanje Kosovu je jedino rešenje za naše probleme, a vlada u Beogradu svojim ignorantrskim stavom samo potpiruje ovu vekovnu težnju – kaže Musliju.

NEMA PROMENA GRANICA

Skender Destani, lider Demokratske unije doline iz Preševa, smatra da Deklaracija iz 2006. treba da predstavlja jasan put kojim Albanci treba da idu:

– Svaka promena granica značila bi novo krvoproliće i jedino je moguća samo ako Srbima pripadne severni deo Kosova. U tom slučaju Albanci iz Preševa i Bujanovca imali bi legitimno pravo da traže pripajanje Kosovu – kaže Destani.

– Međutim, smatram da je nemenjanje granica uslov za mir na Balkanu – dodaje on ne želeći da komentariše težnje pojedinih lidera za pripajanjem Kosovu.

Iz Koordinacionog tela podećaju da je država od 2001.godine u ovaj region uložila oko 70 miliona evra, mnogo više nego u bilo koji drugi deo zemlje.

I dok zvaničnici insistiraju da je situacija na jugu Srbije stabilna, analitičari upozoravaju da region predstavlja nepresušni izvor tenzija.

Dušan Janjić krivi ranije centralne vlasti za ovakvo stanje, optužujući ih za nedostatak jasne strategije za regionalni razvoj i poboljšanje međuetničkih odnosa.

Međutim, neki albanski političari i novinari sa kojima smo razgovarali, upozoravaju na kriminalne grupe koje operišu između Kosova i Juga Srbije pod maskom partiotizma, iako se zapravo radi o klasičnim kriminalcima:

– Oni reketiraju albanske biznismene pod izgovorom da se bore za nacionalnu stvar. Ljudi im daju nova ne zato što im veruju, već jer jednostavno ne žele bilo kakav problem sa njima. E, ti kriminalci predstavljaju najveću opasnost po bezbednost. Većini Albanaca jasno je da nema promena granica i da i Kosovo i Srbija idu sigurnim evropskim putem – kaže jedan od naših sagovornika koji insistira na anonimnosti.

Aleksandar Radić, vojni analitičar primećuje da se srpski političari i snage bezbednosti ponašaju na zabrinjavajuće pasivan način u pojedinim momentima kada kriminalci prete bezbednosti ovog dela zemlje, kao što je često ranije bio slučaj:

– S obzirom na neravan teren na granici između južne Srbije i Kosova, rekao bih da sadašnji broj srpskih snaga bezbednosti nije dovoljan da spreči eventualne oružane provokacije i incidente – rekao je Radić.

Neimenovani sagovornik blizak Kooredinacionom telu kaže da poslednjih nekoliko godina nema većih incidenata na liniji ka Kosovu i dodaje da organi bezbednosti tesno sarađuju sa predstavnicima međunarodnih misija na Kosovu u sprečavanju incidenata.

(Ovaj tekst nastao je u okviru projekta Živeti zajedno koji finansira Ministarstvo kulture i informisanja Vlade Republike Srbije)

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar