Od oslobođenja Srbije od Slobinog režima, promenilo se nekoliko vlasti. Srbi kratko pamte, ali će se neki, bar oni koje to glođe, prisetiti predizbornih kampanja, u kojima su svi kandidati za tron obećavali „ispravljanje istorijske nepravde“, odnosno vraćanje oduzete imovine posle Drugog svetskog rata u vreme komunističke strahovlade, a od „narodnih neprijatelja“, „špekulanata“ i „kulaka“. To se sada zove restitucija. I bogami su na toj restituciji svi koji su došli na vlast ćarili lep broj glasova, a većini onih koji su u to ime glasali za onoga koji se kleo da će ispraviti istorijsku nepravdu, vraćeni su šipci vareni.
No, uz nešto časnih izuzetaka. Koštuničina Srbija, rigidna, ksenofobična i srednjevekovno mračnjačka, donela je Zakon o restituciji, po kome se Crkvi i Kruni imaju vratiti njihova oduzeta dobra. I to se ovaplotilo pre koji dan, kada je potomcima kneza Pavla Karađođevića vraćena vila „Crnogorka“ na Dedinju; Crkvi se već polako ali sigurno sve vraća, pa i više, a pre svega, ono čemu ona najviše teži – presudan politički uticaj na srpsku državu i društvo.
Karađorđevići, koji su se najednom početkom devedesetih niotkuda pojavili, bili su too happy (i mi zmo za vama!), svi mediji su preneli njihovo slavlje u „Crnogorki“ (i Crnogorke su Srpkinje), bili su tu i NjKV i NjKVovica, i silesija veličanstava i visočanstava, i vlastela i vlasteličići, kao i ono što se kolokvijalno naziva „dvorska kamarila“. Državno javno pravo pravobranilaštvo, inače, nije uložilo žalbu na odluku Agencije za privatizaciju da se „Crnogorka“ vrati Karađorđevićima.
Da se razumemo, iako je dolepotpisani po ubeđenju ateista i republikanac, nema ništa protiv da se svakome vrati ono što je njegovo. Ali, svakome! Gde je ovde, pored Crkve i Krune, običan puk? Navešću samo dva primera iz Vranja. Izvesnoj staroj gradskoj porodici odlukom Agencije vraćen je lokal u centru Vranja, ali se Gradsko javno pravobranilaštvo žalilo na tu odluku, pa ljudi sada gube oko 2.500 evra mesečno, koliko košta zakup; njihovim komšijama, takođe kolenovićima vranjskim, odlukom Agencije vraćen je lokal, ali se žalio pogodite ko – Simpo! Kakve veze Kompanija ima sa ovim, nije baš jasno (bez Kambera svadba biva li?), ali je postupak još u toku, a ljudi i dalje gube novce, koji se tikaju evo već 70 godina.
Na kraju, ostaje da podsetim da je Srbija sekularna država, u kojoj je po Ustavu Crkva odvojena od države, a himna joj se zove „Bože pravde“; i Srbija je po državnom ustrojstvu republika, a na zastavi joj je kraljevski grb. Šta će, dakle, u postupku „ispravljanja istorijske nepravde“ biti sa onima koji nisu ni Crkva ni Kruna, nego običan puk?
Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.