Galerija Narodnog univerziteta Vranje; Zvonko Petrović: „Igra crnog kvadrata“, objekti
Da jedna od najelementarnijih formi u geometriji, kvadrat, može da bude i te kakva inspiracija nadarenom umetniku, svedoči izložba Zvonka Petrovića „Igra crnog kvadrata“, koja je u toku u Galeriji Narodnog univerziteta u Vranju. Žanrovski, ovu nesvakidašnju izložbu ne možete svrstati u neku sistemski određenu grupu likovne umetnosti, pa je najbolje da se zadovoljimo onime kako ju je sam autor jednostavno definisao – „objekti“.
– Po svojim vizuelnim karakteristikama – kaže likovni kritičar Filip Kovačević – ovi kvadrati-objekti Zvonka Petrovića izmiču strogim definicijama, posedujući istovremeno elemente slikarstva, skulpture, arhitekture, pa čak na neki način i svojstva čistog dizajna. Takođe, svojom ukupnom pojavom, smešteni u kompaktne drvene kutije, sa staklom kao pregradom koja se čuva krhkost materijala, ali čini i distanca prema spolja, oni se doživljavaju i kao neka vrsta sofisticiranih i retkih predmeta. Po tome se može reći da su pred posmatračem estetski visoko odnegovani artefakti.
PROFIL
Zvonko Petrović je rođen 1983. godine. Po obrazovanju je diplomirani master likovni umetnik, diplomirao na Fakultetu umetnosti u Prištini, smer slikarstvo, master studije završio u Novom Sadu. Učesnik više samostalnih i grupnih izložbi.
„Igra kvadrata“ pretpostavlja dve ove figure, koje su jedna u drugoj, pri čemu se u većem crnom kvadratu događa uvek drugačiji manji kvadrat. Kako razbiti statiku ova dva kvadrata, jednu zamrznutu situaciju? Autor to razrešava time što u neke radove uvodi i treći, najmanji kvadrat.
– Iako je – nastavlja Kovačević – za autora bavljenje ovim problemom tokom rada bilo nešto novo i samim tim predstavljalo satisfakciju, sam postupak izrade objekata bio je daleko od igre, jer je podrazumevao neku vrstu uspostavljanja tehničke standardizacije.
– Uniformnost i precizne mere kvadrata dobijeni su pravljenjem šablona, sa svedenim izborom materijala koji je postupno nanošen – lepenka, crni hamer, tripleks, kolaž, ugljen, boja, lepak, pri čemu je važno napomenuti da su svi ovi materijali u svojoj suštini slikarski, čime se na taj način ponovo memorišu klasični mediji slike i crteža. Kolorit je sveden na najmanju meru, tako što samo ponegde, u srcu forme malog kvadrata, kao akcent proviruje najčešće crvena boja.
– Kvadrat se kvari – nastavlja Kovačević – nestaje, nastaje, izrasta, prerasta, urasta, nadmudruje, projektuje, rekonstruiše, dekonstruiše, uspostavlja se kvadratna dijagonala, inferiorni beli i sivi, superiorni crni i crveni kvadrat. Te površine i prostori postaju praktično mikro ambijenti u kojima se odvijaju bezbrojne situacije, prizori i preobražaji egzistencije kvadrata.
Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.