Najbolji znak da je sve otišlo dođavola je kad se prodaje porodični nakit. Dalje nema. To znači ili da se trošilo više nego što se zaradi, da se poslovalo mimo logike. Upravo je u takvoj situaciji sada „Simpo“. Ništa novo, reći će neko. Zbog toga je malo koga uznemirila vest da je Upravni odbor Kompanije odlučio da proda svoje objekte u Crnoj Gori. Vest je kratka, agencijska: „Upravni odbor proizvođača nameštaja Simpo iz Vranja doneo je odluku da proda nekretnine u Podgorici. Javnim pozivom, ponuđena je poslovna zgrada, zemljište i poslovni prostor u naselju Tološi u glavnom gradu Crne Gore, kao i poslovno-prodajni prostor u Igalu. Rok za dostavlajnje ponuda je 14. maj“.
Divota!
Nije objavljeno koliko ovi objekti vrede, ali je nesumnjivo da će novac od prodaje biti uložen, kao i do sada u sličnim prilikama, u zaostale plate ili, u prevodu, u smirivanje radničkog nezadovoljstva.
Pre nekoliko brojeva pisali smo o prodaji lokala u centru Vranja, a u poslednjih mesec, dva dana Simpo je prodao još nekoliko poslovnih prostora u Vranju. Cena pazara – mizerna, gotovo simbolična, što bi se reklo, za semenke i klaker. U isto vreme, Kompanija poklanja „svoju“ fabriku u Zubinom Potoku i to Srpskoj pravoslavnoj crkvi, odnosno njenoj Raško-prizrenskoj eparhiji! Pod maskom patriotizma koji se, prema ministru Aleksandru Vulinu, eto, i u traktor može sipati, Kompanija u sadejstvu sa državom čini nešto što bi u svakoj normalnoj zemlji bilo predmetom interesovanja, kako se to kaže, nadležnih službi i institucija, na koje naša vlast toliko voli da se poziva. Da ne ulazimo u pravne zavrzlame, zašto „Simpo“, ako se već radi o zdravoj fabrici na Kosovu, nije nastavio da radi tamo kao poslodavac? Da li je normalno da se odriče profita u situaciji kada rasprodaje imovinu? I, konačno, valjda će u Zubinom Potoku nastaviti da rade već zaposleni radnici, kosovski Srbi, ukoliko Eparhija ne poveća proizvodnju pa bude primorana da zapošljava nove ljude. Zar u tom slučaju, ako firma dobro posluje, nije svejedno ko je poslodavac? Na drugoj strani, ako se radi o fabrici bez perspektive, nije li u najmanju ruku licemerno tim ljudima na Kosovu, koji ionako imaju i većih muka, poklanjati nešto što ne radi, a taj čin predstaviti kao izraz bogznakakvog patriotizma?!
E, sad, sve se to dešava u momentu kada „Simpo“ evo sad će, samo što nije, prešao u vlasništvo države na osnovu 60 miliona evra poreskog duga. Zato jedna preporuka ljudima iz Kompanije: od svega što poseduju najvrednija je vila u elitnom beogradskom naselju, rezidencija u kojoj Dragomir Tomić, u dedinjskom miru, razmišlja i donosi strateške odluke. Eto, neka prodaju „Makedonku“ i namire radnike, ako im je uopšte toliko stalo do njih. E, to bi bio patrotski čin!
Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.