Poslanik Nikolić ćaska bez problema ovih dana sa stranim ambasadorima, gradonačelnika Antića zanimaju jezici naroda Balkana dok se Slavica Sotirović, predsednica Vranjske Banje zaustavila na školskom znanju ruskog jezika ali namerava da nauči engleski
Dan posle izbora nove vlade, u ponedeljak, mediji su objavili da je Ivica Dačić, novi ministar spoljnih poslova, već krenuo na ubrzani tečaj kako bi popravio znanje engleskog jezika, koji mu nije jača strana. Verovatno će još neki ministar i državni službenik, u duhu približavanja zemlje Evropi, morati Dačićevim stopama. Uostalom, i premijer je najavio da će obrazovanje biti jedan od ključnih segmenata u radu izvršne vlasti. A strani jezici sigurno nisu ono čime bi domaći političari mogli da se podiče. Na internetu se, ako se ne sećate, mogu naći izjave Vuka Draškovića za CNN, a ko bi zaboravio kako je Snežana Malović, bivša ministarka pravde, čitala saopštenje na engleskom jeziku sa papirića ispred sebe ispisanog ćirilicom, u stilu „čitaj kao što je napisano“. Svedoci smo i smešnog izgovora našeg predsednika Tomislava Nikolića, ali ali da vidimo kako naši, autohtoni političari barataju stranim, pre svih engleskim jezikom.
ENGLESKI NEMA PADEŽE
Kada je jezik u pitanju, zla ogovaranja sa severa kažu da južnjaci imaju problem i sa srpskim. Možda smo u odnosu na njih u prednosti kada učimo engleski jer, na primer, u njemu nema padeža. Realno gledano, postoje političari koji govore tako da ćete pomisliti i da im je srpski strani jezik. Ipak, kada su u pitanju lokalni funkcioneri, izgleda da se dobro snalaze. Neki od njih govore tečno više jezika, neko samo engleski, a neko maše rukama ne bi li nadomestio neke reči.
Dragan Nikolić, narodni poslanik naprednjaka kaže da se uspešno sporazumeva sa zvaničnicima iz inostranstva sa kojima se susreće. Imao je, kako je odmah pomenuo, tu čast da proćaska sa ambasadorima Ujedinjenih arapskih emirata i Kuvajta:
– U nedelju sam imao priliku da u društvu predsednika Nikolića razgovaram sa ambasadorima, kao i da ugovorim neke poslove. – tvrdi Dragan Nikolić.
Međutim, o poslovima koje je ugovorio sa ambasadorima, ne želi da priča u ovom trenutku.
– Pored mene je bio predsednik i pričao je sa njima bez pomoći prevodioca – preneo nam je delić atmosfere iz skupštine.
Poslanik kaže da je iz svog džepa platio časove engleskog jezika, koje je pohađao, i smatra da bi vlada trebalo da obezbedi časove svakom od funkcionera, kao i da stalno proverava nivo njihovog znanja.
– Ako govorite engleski, svuda se možete snaći – zaključuje Nikolić.
Zoran Antić, gradonačelnik, više preferira italijanski i francuski od engleskog, ali ne govori tečno ni jedan ni drugi. Kaže da zbog toga nikada nije imao problema i da se uvek snađe u situaciji kada mora da razgovara sa zvaničnicima iz inostranstva:
– Planiram da počnem da učim albanski, bugarski i grčki jezik jer se stručno bavim Balkanom – kaže Antić objašnjavajući da mu je geopolitika na Balkanu jedna od oblasti koju izučava na master studijama.
Iako nije mogao da se seti šta bi na engleskom mogao da poruči redakciji Vranjskih, kaže kako se odlično snalazi na aerodromima i sastancima. Međutim, planira da se posveti usavršavanju jezika, jer smatra da je sposobnost komuniciranja na engleskom neophodna za uspešnog političara.
– Što se tiče lokalnih političara, neki i srpski ne govore kako treba, a kamo li engleski – dodaje Antić.
Srđan Jovanović, direktor pozorišta, osim tečnog engleskog ima početni nivo nemačkog jezika. U školi je učio ruski osam godina, čak ga ja, dodaje, i na fakultetu polagao.
– Vrlo često imam konverzacije na engleskom zbog posla.
Jovanoviću je nezamislivo da političari i zvaničnici ne govore engleskim jezikom.
– Razgovor bi se onda sveo na neki “nemušti jezik“ i mlataranje rukama. Sve iziskuje engleski, kako stvaranje kontakta tako i elektronske komunikacije; koliko vidim, starija garda to shvata i kreće sa učenjem.
Kad smo ga zamolili da nešto poruči redakciji, izgovorio je tačno. sa pomalo srpske arome:
– Keep walking. Just do it! (Nastavi da hodaš. Samo uradi to!)
Dok gradonačelnik Antić tvrdi kako mu jezik nije bio u velikoj meri potreban jer se i bez njega snalazio, njegov partijski drug Branimir Stojančić govori više svetskih jezika:
– Govorim engleski, nemački i francuski. Sva tri razumem i dobro se služim njima – kaže Stojančić.
Najčešće su u pitanju konverzacije sa predstavnicima stranih organizacija i kompanija koje dolaze u Vranje, mada, kako objašnjava, svi zvaničnici vode sa sobom prevodioce.
ZNANjE ZA 3+
Slavica Sotirović, predsednica opštine Vranjska Banja je tokom školovanja učila ruski jezik i kod njega se zaustavila. Ovo je turističko mesto koje posećuju investitori, ali kako objašnjava, uglavnom se radi o ljudima koji su sa ovih prostora i predstavnici su kompanija iz inostranstva, te Sotirovićeva do sada nije bila u situaciji da mora da traži prevodioca. Na seminarima koje je pohađala prevod je bio simultan.
– Smatram da bih morala da naučim još jedan jezik, i kad imam vremena tome ću se posvetiti.
Perica Janković, gradski većnik zadužen za privredu kaže da je u školi učio francuski, a da mu je znanje engleskog za ocenu 3+.
– Idem na časove engleskog jer mi je zaista potreban i smatram da svaki političar mora da zna bar jedan svetski jezik.
Kada smo ga zamolili da poruči nešto redakciji, rekao je:
– Women from Vranje are beautifull. (Vranjanke su najlepše)
Skoro svi sa kojima smo razgovarali objasnili su nam da se ne boje kada idu na skupove jer svi zvaničnici sa sobom vode i prevodioce. Najbitnija stvar još od robne razmene, bez obzira na to čime se bavite, jeste neposredna komunikacija. Zato, u vreme kada sve zavisi od projekata i lobija, političar ne bi smeo da računa na prevodioce u svakom trenutku.
Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.