Trajkovićeva politička zrelost nije se ogledala u tome što je preko Zdravstvenog centra, Skijališta i, naročito, Apoteke raspolagao praktično parabudžetom, već što je znao, hteo i umeo da kvalitet, odnosno pare, pretvori ponovo u kvantitet, odnosno glasove birača
PONUDA KOJA NE MOŽE DA SE ODBIJE: Gradski odbor Ujedinjenih regiona Srbije (URS) je ovih dana obeležio prvih 100 dana učešća u vlasti. Jubilej hvale vredan ako se zna da su se, pre konačnog formiranja vladajuće koalicije u postojećem obliku, sve stranke, bez izuzetaka, praveći sve moguće kalkulacije, imale samo jednu zajedničku konstantu: možemo sa svima, osim sa „dinkićevcima“. Uroš Trajković, lokalni lider URS-a, nije se mnogo obazirao na lokalni politički folklor. Iskustvo, stečeno svih ovih godina, govorilo mu je da samo treba da bude dovoljno strpljiv i da ne spušta cenu, bez preke potrebe.
I, naravno, bio je u pravu.
Boraveći u Vranju, tih dana, Mladjan Dinkić je onako, usput, uz ćevape, na Pržaru, poručio lokalnim polilitičkim vodjima, upornim, do tada, u odbijanju da prihvate učešće URS-a u vlasti, da on, lično, ne insistira na ukljućivanju njegovih političkih pulena ali da bi to moglo da utiče pri odlučivanju da li će se neke pare iz državne kase usmeriti ka Vranju. Ili, možda, neće.
Dinkić je, kao što je opšte poznato, principijelan političar. On se dosledno zalaže za ravnomeran regionalan razvoj. Uz mali dodatak: oni krajevi Srbije u kojima URS participira u vlasti, ravnomernije se razvijaju od onih drugih. Nema tu, da se razumemo, političke segregacije. Mladja uvek, strogo ekonomskim argumentima, objasni zašto neka fabrika treba da bude otvorena baš u Kragujevcu, Zaječaru ili Loznici, a ne, recimo, u Kruševcu, Pirotu ili Valjevu.
Zoran Antić, gradonačelnik, osim teorijskih saznanja o ovoj problematici, u predursovskom periodu, mogao je da stekne i odredjena empirijska iskustva. Obrni, okreni, kad god se uputiš u Nemanjinu, onu beogradsku, po neke pare, završiš pred kabinetom ministra finansija ili Verice Kalanović. Suočen sa takvom realnošću, bio je i sam svestan da može izvesno vreme da se cenjka sa Urošem ali da, bez URS-a u lokalnoj vlasti, njegov politički habitus postaje mnogo komplikovaniji.
Zato je pomenute večeri, na Pržaru, dok je premijer i njegov partijski šef ležerno pućkao „kohibu“, što bi mi Vranjanci rekli, „otrepkao“ i shvatio, definitivno, da mu je Uroš sudbina.
Ostalo je već deo istorije.
Od samog početka, videlo se da je Uroš Trajković najdarovitiji vranjski političar. Još od vremena kada je diskretno uklonio Dragan Petrovića Gacu, tadašnjeg lidera G17, dostavljajući medijima kompromitujuće materijale koji su umnogome doprineli da tada poslanik Gaca dobije nadimak „fantom“ zbog astronomskih putnih troškova. Još tada se naslućivalo da Trajković poseduje ozbiljne političke kapacitete. Za vranjske prilike, naravno.
Vreme će pokazati da ovakve procene nisu bile bez osnova.
Čovek – stranka, kome su glavne stranačke uzdanice, Dragan Janjić Janja i Nela Cvetković (Suzana Irić Popović se nešto kasnije priključila), uspeva bez većih problema, ne samo da udje i opstane u vlasti, evo treći put, već da za svoju stranku, u lokalnoj nomenklaturi, izbori one pozicije uz koje nesporno ide najviše para.
Ne sumnjajući da će i ovoga puta biti tako, ipak, da se podsetimo rasporeda snaga u prošloj vlasti. Demokrate, zanesene izbornim uspehom i činjenicom da su konačno izašli iz opozicije, ušli su u raspodelu funkcija potpuno diletantski. To što su „žuti“ dobili od gradskog kolača (TOV, Pozorište, Arhiv, Urbanizam…), kada se po budžetskim stavkama sabere, ne verujem da prelazi polovinu, ma kakvi polovinu, para kojima je raspolagao Trajković kao direktor Zdravstvenog centra. Iz ove računice treba izostaviti Direkciju koja je imala pozamašan budžet ali je odluke koliko će se i na šta pare trošiti, na kraju, parafirao tadašnji gradonačelnik Stojčić. Socijalisti su mogli da se teše Vodovodom ali resto (Muzej, Radnički univerzitet, RTV, Komrad…) je, takodje, sitniš za ursovce.
Uroš je išao na kvalitet, DS i SPS na kvantitet. Trajkovićeva politička zrelost, medjutim, nije se ogledala u tome što je preko Zdravstvenog centra, Skijališta i, naročito, Apoteke raspolagao praktično parabudžetom, već što je znao, hteo i umeo da kvalitet, odnosno pare, pretvori ponovo u kvantitet, odnosno glasove birača.
Ako je neko zaboravio, URS je prošlog maja, na zaprepašćenje ostalih stranaka, dobio 6.806 glasova, skoro 4.000 više nego 2008. godine!
Samo za neupućene ovakav rezultat URS-a je predstavljao iznenadjenje. Uroš je potpuno pronikao u psihologiju ovdašnjeg prosečnog gradjanina. Taj pragmatički pristup najbolje je odslikala, svojevremeno, jedna od mnogih, povremeno angažovanih, radnica u Zdravstvenom centru:
– Pa, šta ako sam radila samo dva puta po tri meseca. Doći će neki direktor iz neke druge stranke, pa neću moći ni toliko da radim. Taj će da zapošljava iz svoje stranke.
Pomnožite broj onih koji su za ove četiri godine na ovaj način uzeli po desetak hiljada dinara, plus angažovani kroz javne radove na kojima je insistirao i uglavnom ih sprovodio URS, pomnožite to sa tri (člana porodice) i tako dobijete brojku 6.806.
(KOMPLETAN TEKST PROČITAJTE U ŠTAMPANOM IZDANjU)
Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.