Tomić je socijalistički menadžer



Vranjske ispred Vlade Srbije posle ubistva premijera

Tomić me kao ličnost uopšte ne interesuje. Interesuje me licemerstvo sistema koji od jednog socijalističkog monopoliste pravi uspešnog biznismena



 

Vranjske ispred Vlade Srbije posle ubistva premijeraZoran Djinđić, lider Demokratske stranke, već mesecima izaziva pažnju javnosti veoma oštrim kritikama izrečenim na račun Dragana Tomića, Predsednika Holding kompanije „Simpo“ i ministra koordinatora u Vladi Srbije. Zamolili smo g. Djinđića prilikom njegove nedavne radne posete jugu Srbije da za „Vranjske“ u ekskluzivnom intervjuu pojasni neke svoje stavove.

Utisak je da ste se baš okomili na Dragana Tomića. U poslednje vreme gotovo da ne propuštate priliku da ga ne pomenete.

Gospodin Tomić je za mene simbol socijalističkog menadžmenta, uspešnosti koja se razvija u sivoj zoni nekog monopola. G. Milošević je kao primer da se može poslovati u uslovima sankcija često navodio „Simpo“ i g. Tomića koji, eto, svojim sposobnostima može da anulira sve negativne posledice blokade. Nezgoda je u tome što to nije tačno. G. Tomić parazitira na jednom sistemu u kojem ne postoji nikakva kontrola između političke vlasti i para, i on svoj politički uticaj koristi za sticanje para. Tomić mene kao ličnost uopšte ne interesuje. Interesuje me kao čovek koji je proglašen za menadžera godine, znači, interesuje me to licemerstvo sistema koji od jednog socijalističkog monopoliste pravi uspešnog biznismena. I mi sada treba da poverujemo kako je on samostalan privrednik koji svojom sposobnošću i radom sve to postiže.

„PROTOČNI BOJLER“

Ipak, vama, koliko mogu da primetim, nije toliko interesantan, recimo Dušan Matković koji u smederevskoj železari gaji pečurke, već Dragan Tomić čija firma, rekao bih, radi dosta uspešno.

Pre svega g. Tomić nije jedini koga ja pominjem. Tu su i „Braća Karić“ kao jedna takođe uspešna firma koja svoju uspešnost zasniva na političkim privilegijama i blizinu vlasti koristi za sticanje ekonomske dobiti. Što se tiče g. Matkovića za njega je jasno da je on komunistički direktor koji kupuje devize od Narodne banke po zvaničnom kursu, u prošloj godini sto puta nižem od realnog, na osnovu toga što ima firmu od 10.000 zaposlenih i što ta firma ne sme da propadne jer je jedan od stubova ovog sistema. Nije nikakva mudrost napasti g. Matkovića ili nekog sličnog. Za razliku od njih g. Tomić je u ovom socijalističkom sistemu prikazan kao izuzetak.

Da krenemo, ipak, iz početka. Vi ste najpre g. Tomića optužili da je u vreme hiperinflacije koristeći politički uticaj povlačio ogromne pare iz primarne emisije i na taj način spasio „Simpo“ od kraha koji su doživele mnoge firme.

Tačno. Prva informacija koju sam ja imao o g. Tomiću jeste korišćenje primarne emisije, ali ja uopšte ne govorim o „Simpu“, niti mislim da je tih pedesetak miliona maraka otišlo u proizvodnju „Simpa“. Ja samo znam da se u tom pravcu u jednom trenutku iz primarne emisije slila ogromna količina novca, a šta se sa tim parama dalje dešavalo ne znam, niti hoću da ulazim u to. To treba istražni organi da utvrde. Ja uopšte ne kažem da je „Simpo“ koristio taj novac jer postoji niz primera gde su društvena preduzeća imala ulogu protočnih bojlera kroz koje je samo prolazio novac. Ne kažem da je to slučaj i sa „Simpom“ jer i ne govorim o „Simpu“. Govorim o g. Tomiću koji je za mene primer socijalističkog menadžera. Ne znam kako posluje „Simpo“, ali sam pročitao da su zarade „Simpovih“ radnika ispod republičkog proseka, što samo potvrđuje da tih 50 miliona maraka nisu isplaćeni kroz plate.

Gde su onda mogle da završe te pare?

Ne znam, niti hoću da se bavim time. Ja samo pitam gde su pare iz primarne emisije, gde su tih 50 miliona, gde su onih 30 miliona dobijenih u novembru za kupovinu smrznutog mesa? Zašto je „Simpo“ dobio te pare kad se nikad pre toga nije bavio uvozom mesa? Kako to da je kasnije BIM „Slavija“ u februaru tražila kredit od banke da bi kupila to meso koje nije uvezeno u novembru, već u februaru. U uslovima hiperinflacije jedan takav kredit je praktično značio poklon. Ove stvari bi u normalnim zemljama pitao javni tužioc, a ne ja. Ja neću da se spuštam na nivo istražnih organa.

(KOMPLETAN TEKST PROČITAJTE U ŠTAMPANOM IZDANjU)

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar