I dalje postoje Vranjanci spremni i „dušu da daju“ za dobru muziku.
Slavica i Dušan Stefanović su 36 godina u braku. Imaju dvoje dece, ćerku Tanju i sina Isidora, i dvoje unučadi koje im je darovala ćerka, Mirka i Anđelu
– Volite se, provodite se, ne štedite vreme, pomažite se i u dobru i u zlu, budite tolerantni i izvedite decu na pravi put – recept je za dug i srećan brak koji daju Slavica i Dušan.
KORZO I ŠAMPITA
Upoznali su se ispred kapije porodične kuće u kojoj je Slavica živela. Mladi i lepi, bili su stvoreni jedno za drugo.
-Upoznali smo se ispred kapije kod kafane Moravče, gde sam odrasla, to je sada ulica Stefana Prvovenčanog a onda je bila Maršala Tita. Duška Džipkovka nas je upoznala. A Dule lep, mlad. Nosio je crni mikado i crne pantalone. Košulja je bila karirana. Kao sad da ga gledam – seća se Slavica.
-Slavica je bila mlada, vitka, imala je 16 godina, plavu dugačku kosu. Zaljubio sam se na prvi pogled – uzvraća Duško.
Svirka starog Vranja ponedeljkom uveče i miris kolača iz poslastičare prva im je asocijacija na mlađe dane.
– Zabavljali smo se godinu dana, a izlazili smo na tadaššnji korzo. Tada su šetnje bile aktuelne. Najčešće smo izlazili u hotel Vranje, u ponedeljak kada je svirao Bakija. Sećam se našeg ulaska koji je bio fenomenalan: Bakija svira stare vranjanske pesme i kad vidi da mi ulazimo blago se pokloni sa trubom da nas pozdravi. Tada su u hotelu bile igranke, ali prave igranke. Dule nije voleo da igra. On je čovek koji voli da se veseli uz pesmu ali ne i da igra. Ja volim da igram, mnogo volim muziku, i danas u meni. Sećam se, nije bilo ponedeljka da ne zavedem kolo. Obožavam trubače – priznaje Slavica.
– Išli smo u „Koštanu“ na tolumbe i šampitu – seća se Dušan.
Veliki uticaj na njihovu vezu imali su Slavičin otac Bora i baka Desa.
– Momenat za brak je bio kada su naši očevi počeli da insistiraju. Dule je dolazio kod nas kući. Moj pokojni otac je imao staromodno shvatanje. Tada nisi mogao da se dugo zabavljaš s nekim a da se ne uzmete. Sećam se njegovih reči: „Ili da se uzimate ili da prekinete vezu. Ja neću da se ljudi smeju. Na šta ovo liči“!? Majka mog oca, baba Desa, je mnogo volela Duleta. „More, on je dobar, ti si besna“ – tako je govorila.
Slavica je ljubav prema muzici i pesmi preneo joj otac, Borivoje Kumanovac. Ona je danas među ljudima poznata kao temperamentna Caca Kumanovka.
Za svoj zajednički život Slavica i Dušan kažu da je izuzetan, posebno zbog slobode koju imaju, ljubavi i međusobnog poštovanja i poverenja.
-Mi smo srećna porodica. I kad imamo i kad nemamo, isti smo. Ne bih nikada menjala slobodu koju imam u braku. Mislim na slobodu da on izađe a da ja nisam ljubomorna, i obrnuto. Dušan me i dan danas zove Cace, a ja njega Dude. Demokratski je ovo život. Iako smo tolike godine zajedno, kad jedan dan nismo zajedno mnogo mi nedostaje – kaže Slavica.
Slavica i Dušan su u početku svog braka stanovali u porodičnoj kući Slavičinih roditelja. Danas žive u svojoj kući, u ulici Meše Selimovića. Oseća se miris sveže ispečenih krofnica i domaće kafe. A za bolju atmosferu tu su muzika i vino.
-Mi se svakog dana, uz jutarnju kafu, dogovaramo ko šta radi tog dana i šta se sprema za ručak i večeru. Od 1988.godine smo u ovoj kući.
Isidor ističe da su njegovi roditelji sasvim različite ličnosti. O poslu može da priča sa ocem, dok sa majkom vodi drugačije razgovore.
– U svakom braku ima svađe, ali se oni posvađaju samo zbog mene. Savremeni su i podrška su mi u svemu. Kad imam problem prvo se njima obratim. Majka voli da sadi cveće, da se šali i da se smeje. Dušan je, opet, staloženiji i drugačiji tip od Slavice. Sa ocem pričam o poslu, a sa majkom o drugim stvarima, kao na primer – kad će ženidba – smeje se Isidor.
(KOMPLETAN TEKST PROČITAJTE U ŠTAMPANOM IZDANjU)
Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.