-Eve ti, novinare, tema za broj. Naslovna strana! Vidi oni dvojica, dva astala od nas, kako broje pare, kao da su bankarski činovnici. A nisu, nego su još na pogolem nivo – e, nemoj se praviš da ne znaš, dileri be, tečo, i ti kog nji’ menjaš devize kod ono što se sad zove… eee, nešto beše kao ćorav štrk… kod onaj bunker u centar be, nekad je bila NAMA, pa robna kuća… Roda be, roda, dobro me podseti. Pa što znam, u vranjsku trgovinu danas sve neko životinjsko carstvo – leon, što znači lav, roda, što znači štrk, Si-market, što znači vranjožder.
-I poglej, sad pred fajront, kako dileri dele talovinu. Ti dok ne dođe, slušam ja što lomote – jedan izgleda ostao čuljav, pa na onoga drugoga mu kaže – dobro, podelismo tal, sad da popijemo nešto. Al’ ovako ćemo – ja ako vikam pijenje, će pijemo kafu; a ti ako vikaš, ja pijem dupli viski!
-Ja da ti kažem, novinare, ovo samo policija može da reši. Znam, znam, prošo sam ja vrzuvanje za radijator i kačuvanje na konjče nacrtano na zid, jelo me je. I samo da znaš – policija ne štrajkuje zbog plate, to im je samo maska, nego zato što ne sme više da tepa. Koju asocijaciju ti izaziva pojam „policija“? Uniforma, ne; to nosi i vojska, i vatrogasci, i privatna obezbeđenja, i izviđački odred „Sima Pogačarević“; korupcija, i tako i tako, ne mož’ policajci na red da dođu od doktori, carinici, profesori, opštinari, političari, direktori što su se prekrstili u menažeriju… A? Nije menažerija, nego menadžeri? Ma dobro be, isti čindo, drugo pakovanje, vi pa novinari za sitnice se faćate, milioni evra…
-I što ono zapričasmo… a da, seti se, na što te podseća pojam „policija“? Ne se pravi englez, kad si filadelfija! Pa na pendrek be, tečo! Vladika nosi žezlo, okružen s mlađi maloletnici, uvaljkani, gradonačelnik nosi novčanik, ovoliku cepanku, prezimenjak ti, Zoki, nosi kopačke, drug Žbevc nosi ploče od Edit Pjaf, a policajac što nosi? Pendrek. Ali, džabe ti pendrek, kad ne smeš da ga upotrebiš u vaspitno-pedagoške svrhe. Ja da sam božem vlast, ja bi uveo kod policajci prašinari isto pravilo kao što važi za saobraćajnu policiju – ako ne kazni tolko i tolko vozača mesečno, aj sa zdravlje stimulacija dvaes posto; tako treba i za ovi – ako mesečno ne ispendrečiš tolko i tolko problematičnih građana, zbogom stimulacija!
-I cel svet to zna, samo mi se pravimo da ne znamo! Evo što sam dobio mejl iz susednu i prijateljsku Australiju, od nekakvoga Dondanka, tako se potpisao: „Nema većeg patriote nego gospodin dačić,on voli rodnu grudu neće da se ulizava evropskim fašistima. Nato i amerika su pokazali svju brutalnost u libiju gde su sravnali zemlju i pogubili jednog socijalisu koji brinuo o Libiskom narodu. Nato je velika banda ide nakolo sveta i pravi razaranje i za nato nema međunarodni sud pravde, samo za srbe ima. Dragi vranjanci neka vas čuva bog perun. Živeo Ivica dačić“.
-Pendrek, nego što! Kad mogu doktori da tepaju sa stes… step… e taj de, stetoskop, što je instrument da zaštiti zdravlje, zašto pa policajci da ne tepaju s pendrek, što je instrument da ti napravi bubrega lutalicu? Eto, neki dan odvedem unuče kod onoga pedijatra, dečijeg doktora, što je poznat po to što tepa sa stetoskop; m’zga i tatka i majku, svi po red, ali, svi deca, pacijenti, mu živi i zdravi, i firaju!
-I sin mi i snaška ne smeju da idu kod njega, oba su već jeli ćutek sa stetoskop kod pedijatra, aj tato, ti ga vodi, pa da vidiš onaj campaleja, ovolik čovek, kako leči sa slušalice. Aj će ga vodim, unuče mi je, za ova dva sapl’ka baš mi pište jajca.
-Odem ja tamo, čekam u red. Pred mene uđe jedno čaje, Romkinja, s malečko dete, a svekar ostade da čeka pred vrata. Lelekee, iz ordinaciju, ama deset sekunde ne prođe, kad se začu nekakva dreka, i psovke i na srpski i na romski – tako li se dete čuva, au, au kurafte doktorska diploma i slušalice, pau, pau! Istrča ono čaje sve raščupano i uplakano, vidimo svi u čekaonicu da je stetoskop ovde radio.
-Ništaaa… Uđo ja s unuče, sve gledam na doktora de mu je oružje, on ga nosi obeseno oko gušu. Što je s’d pa ti, ljubazno mi se obrati. Turi toj dete ovam na astal. I taman počna da skida slušalice, kad, ulazi svekar na onu Romkinju, što je malopre izela ćutek. A be, doktore, kaže, jesi stvarno ti tepao moju snašku sa stetoskop? Jesam, kaže doktor, ali uteče mi; a ti, što oćeš? I sve vrti one slušalice onako. Ma ništa doktore, uzvrte se onaj Rom, samo sam teo da ti kažem da gu nisi dovoljno tepao, ama što ne utepa ono džubre?
Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.