To što je ŠG Vranje u računovodstvenom minusu, oko 150 miliona dinara, sve je obrnuto srazmerno – što su dugovi veći, sve više novca od krađe šuma ide u privatne džepove i za finansiranje političkih stranaka
-Zvanični podaci o sečama šuma – kaže jedan od izvora Vranjskih, upoznatih sa stanjem šumskog blaga na ovom području, koji je, kao i ostali, insistirao na anonimnosti – koje šumarski zvaničnici javno iznose nemaju apsolutno nikakve veze sa istinom. Prava istina je da je u Pčinjskom okrugu u proteklih 20 godina nelegalno posečeno 70 do 80 posto od celokupnog šumskog fonda.
-Apsolutno je netačno da je– odgovara PR služba JP „Srbijašume“ – posečeno 70 procenata šume. Na tom prostoru jeste bilo bespravnih seča i protiv počinilaca je JP „Srbijašume“ u 2010. godini podnelo 471 prijavu; u periodu, pak, od 2006-2010, podneto je 2.550 prijava.
Novine Vranjske su u ovom periodu objavile bezbroj članaka o stanju u Šumskom gazdinstvu (ŠG) Vranje, ali to nije motivisalo ni nadležne u ŠG, niti vranjsko pravosuđe, da se time ozbiljnije pozabave, osim što su se direktori menjali kao na traci, a brda sve više ogolevala. Međutim, u beogradskom dnevnom listu „Kurir“, od četvrtka 8. septembra, do nedelje 11, objavljen je pravi feljton (u stvari, reciklaža prethodnih tekstova Vranjskih), o „šumarskoj mafiji“ na jugu Srbije, što je izazvalo određene reakcije.
CENTRI MOĆI
-Svakako da „šumarska mafija“ ovde postoji, i te kako – kaže naš izvor blizak ŠG – a glavni centri njene moći su u Ministarstvu šumarstva-Upravi za šume, sa republičkim šumarskim inspektorima u svim gradovima, i JP „Srbijašume“ sa Šumskim gazdinstvima i Šumskim upravama u svim gradovima.
-Šumarski „stručnjaci“ – nadovezuje se drugi naš sagovornik – iz centara moći govore da se u šumama Srbije godišnje poseče manje drvne mase od planiranog. To su priče za malu decu, za neupućene. Gde je pokradena drvna masa (koja čini 70 posto od ukupno posečene godišnje drvne građe u Srbiji) koja se prodaje nelegalnim kanalima i koja se nigde ne evidentira. Na teritoriji Srbije se prometom ogrevnog i tehničkog drveta okrene ogroman novac. U Srbiji ima 22 šumska gazdinstva. Godišnje se na teritoriji jednog gazdinstva prosečno poseče i proda drveta u vrednosti najmanje pet miliona evra (ukupno iz državnih, privatnih i drušptvenih šuma), ukupno oko 110 miliona evra. A samo 30 posto od toga je legalan promet, sve ostalo se proda „na crno“, što znači da se u Srbiji godišnje pokrade drveta u vrednosti oko 77 miliona evra!
-Taj koji vam je to rekao – odgovaraju iz JP „Srbijašume“ – ne raspolaže pravim podacima. Najpre u Srbiji postoje ne 22, nego 18 šumskih gazdinstava. Što se cifara tiče, bespravno je posečeno 9.020 kubika drveta, što je oko 20 miliona na godišnjem nivou. Preko 90 posto to su bespravne seče uz administrativnu liniju sa KiM, sa čime je upoznat MUP, kao i Vojska Srbije.
Podsećanja radi, naši izvori navode 14 najdrastičnijih slučajeva krađe šumskog blaga sa područja Pčinjskog okruga, o čemu su Vranjske uredno izveštavale, samo nije imao ko da čuje: afere „Petrova gora“, „Oblik“, „Surdulica“, „Pošumljavanje preko NIP-a“, „Zarbinska reka“, „Vladičin Han“, „Masurica“, „Bosilegrad“, „Mehanizacija“, „Krađa pijaće vode“, „Roždački reon“… Ukupna cifra šumskih krađa, po ovim izvorima, iznosi 53.616.000 dinara!
Iz „Srbijašuma“ odgovaraju da je većina optužbi na njihov račun potpuno proizvoljna i deplasirana.
-Veliki deo pitanja je upućen na pogrešnu adresu. Naime, to je stvar pravosuđa i pre svega MUP-a. Cela država mora da se uključi u ovaj problem. Šta mi da radimo sa 600 čuvara šuma na milion hektara šume? Ko to može u svetu da sačuva, a ne samo mi? „Srbijašume“ preko svoje čuvarske službe, na oko milion hektara sprovodi zaštitu šuma od čoveka i za učinjene bespravne štete prema počiniocima podnose krivične i prekršajne prijave. Od 2006. do 2010 godine, bespravno je posečeno 48.450 kubnih metara drveta. Napominjemo da je 90 posto ovih količina bespravno posečenog drveta sa administrativne linije sa KiM. U Pčinjskom okrugu ima puno privatnih šuma koje niko ne čuva (ne postoji organizovana čuvarska služba za privatne šume u Srbiji) i zato su često predmet zloupotrebe i nelegalne seče.
No, po našim izvorima, logistika ove ekološke katastrofe, koja je izazvala eroziju, poplave sa ljudskim i materijalnim žrtvama, pretnje, kažnjavanja i teškog povređivanja kolega koji se bore protiv zloupotreba, krije se u Republičkoj šumarskoj inspekciji, i pravosuđu Pčinjskog okruga.
-Umesto da za svoje visoke plate iz budžeta – kaže jedan od izvora Vranjskih – štite zakon i šume, kičmu „šumarske mafije“ čine republički šumarski inspektori za Pčinjski okrug, u saradnji sa svojim načelnicima iz Beograda. Pa, oni direktno štite, podstiču, pa i organizuju krađe šuma, zloupotrebom svojih ovlašćenja pokušavaju da zataškaju svaku krađu šuma, pretnjama i ucenama vrše pritisak na reonske šumare da budu deo organizovanog kriminala, protiv onih zaposlenih koji nisu pod njihovom šapom, podnose montirane prijave; a frapantan je podatak da za sve navedene krađe šumskog blaga, Republička šumarska inspekcija nije podnela ni jednu krivičnu prijavu!
Opširnije u štampanom izdanju
Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.